Pripremiti učenike za izazove bliske budućnosti

Natjecatelji se razlikuju od generacije do generacije pa mi je drago biti s predstavnicima drugih razreda, navodi , učenik Gimnazije Josip Slavenski iz Čakovca, višestruki dobitnik Oskara znanja za postignute uspjehe iz informatike i matematike, a od prošlog je mjeseca svježi državni prvak u informatici u kategoriji trećih razreda.

STALNI IZAZOVI

Martin Josip o tome kakav je osjećaj biti najbolji u nekom području kaže:

– Mnogi traže savjet i podršku onih za koje smatraju da su u vrhu nekog područja. Imam određenu dužnost njima prenijeti znanje i ideje koje su mi pomogle da dođem do ove razine. Meni to nikad neće smetati, a i pruža mi zadovoljstvo u brojnim trenutcima kad znam da nešto nitko nije napravio bolje od mene.

O tome koliko ga ti uspjesi motiviraju za daljnji rad i koliko naš obrazovni sustav motivira uspješne učenike naš mladi sugovornik navodi:

– Svake se godine iznova pripremam za natjecanja, ali mi prethodni uspjesi daju osjećaj sigurnosti da se mogu ponovno suočiti s time. Smatram se sretnim što natjecanja na kojima sudjelujem postoje za svaki razred osnovne i srednje škole. Tako ne moram sam tražiti izazov, makar mi i to čini ugodu, već je on preda mnom, katkad i s dobrim nagradama.

Kad je u pitanju nastava matematike, odnosno informatike, Martin Josip ističe da je osim na redovitoj nastavi matematiku i informatiku imao i na izbornoj.

– Nekoliko sati rada više svaki tjedan svakako bi mi dobro došlo, a nije mi važno jesu li oni redovita ili izborna nastava – kaže Martin Josip i nastavlja govoriti o tome kako je bilo raditi s nastavnicima:

– Zbog toga što se u matematici, a pogotovo u informatici, zadatci mogu riješiti na više načina, često smislim rješenje koje se znatno razlikuje od onoga koje smisle drugi učenici ili nastavnici. Iza svakog rješenja nekog zadatka krije se ideja i njezin razvoj, što najbolje razumije onaj tko je došao do tog rješenja. Meni su nastavnici vrlo shvatljivo i intuitivno objašnjavali rješenja zadataka. Zahvaljujući njima, mnoge bih zadatke mogao danas riješiti s malo truda. U matematici ima mnogo formalnosti na koje su me svi upućivali, jer je u mnogim bitnim područjima potrebna razrada do najsitnijih pojedinosti. Ovdje su moji nastavnici bili vrlo strpljivi dok mi sve nije bilo razumljivo.

O tome što bi posebno istaknuo o proteklom zajedničkom radu Martin Josip kaže:

– U radu i pripremanju učenika i nastavnika izrazito je dobro raspoloženje za suradnju i razmjenu ideja. Svi smo uključeni u radu i razvoju te je iznimno bitna i dodatna suradnja s udrugama izvan škole.

Martin Josip dakako ima i velike planove za budućnost:

– Planiram upisati računarstvo na Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Dalje se nadam ostvarenju nekih prioriteta i unaprjeđenju dosadašnjeg stanja na tržištu softvera i opreme.

PROFESIONALNA AMBICIOZNOST

Ravnateljica Sandra Breka-Ovčar ističe da je iznimno ponosna što u Gimnaziji imaju nastavnike koji njeguju visoku razinu profesionalne ambicioznosti te bez obveze i naknade dodatno rade s učenicima kod kojih otkriju posebnu sposobnost ili motivaciju. U takvom se radu odnos između učenika i mentora pretvara u partnerski, koji zahtijeva više od samog poznavanja sadržaja predmeta. Mentor postaje savjetnik i prijatelj tako da iza vrhunskih rezultata uvijek stoji pozitivni, suradnički odnos između učenika i nastavnika.

Josip Martin imao je dvoje vrlo angažiranih i kreativnih mentora, profesoricu Ljubicu Blažinčić iz matematike i profesora Miljenka Blažeka iz matematike i informatike.

Mentorica Blažinčić ističe kako joj dobitak Oskara znanja znači mnogo, jer je to veliki uspjeh kako za učenika tako i za mentora:

– Znači da je znanje palo na plodno tlo, da samozatajan i golem rad i trud nije uzaludan.

Osim što joj je rad s nadarenim učenicima posebno zadovoljstvo, to joj daje novi zamah i snažnu motivaciju za daljnji rad, jer većina tog rada počiva na velikom entuzijazmu nastavnika i spremnosti da danima rade bez ikakve naknade.

– Naknada je u tome što vide uspjeh i postignuća učenika, nekad i u europskim i svjetskim razmjerima, nove načine razmišljanja, nove ideje, različita promišljanja kao i drukčiji pogled na svijet. Dobitnici Oskara znanja zaslužuju više medijskog prostora, kao i veći interes cijele populacije za njih i njihove uspjehe i mogućnosti za daljnji razvoj i napredak. Oni su svijetli primjer svima nama i nova nada za bolju budućnost i razvoj našeg društva, jer u tome mogu dati veliki doprinos. U stalnoj su potrazi za nečim novim, za novim znanjima, samostalnim i originalnim rješavanjem jako složenih i problemskih zadataka, uvijek spremni za rad. Krase ih kreativnost i pozitivan stav u radu – navodi Blažinčić i dodaje kako smatra da bi veća satnica matematike omogućila učenicima da osim usvajanja velike količine znanja imaju više mogućnosti izraziti sebe kroz predmet, više naučiti razmišljati o sebi i svijetu oko sebe, povezivati razna znanja i shvaćati razne pojave u društvu i prirodi.

KRUNA RADA

Mentor Miljenko Blažeka ističe kako je dobitak Oskara znanja kruna cjelogodišnjeg rada, a najčešće i višegodišnjeg:

– Ima mnogo dobrih natjecatelja i nerijetko nijanse odlučuju o pobjedniku. Ima učenika koji su stalno među prvih pet, a možda su jednom uspjeli osvojiti Oskar znanja. To je najbitnije priznanje u obrazovanju u Republici Hrvatskog i kao takvo se pamti cijeli život.

Na upit koliko ga ti uspjesi motiviraju za daljnji rad i koliko naš obrazovni sustav motivira uspješne nastavnike kaže:

– Naravno da ovakvi uspjesi motiviraju nastavnike na daljnji rad. Ovakvo priznanje znači da idu u dobrom smjeru te im daje dodatni poticaj kako bi još više svojeg vremena i truda uložili u darovitog učenika – navodi Blažeka te na upit bi li u nastavi trebalo više sati matematike odnosno informatike kaže:

– Smatram da u prirodoslovno-matematičkim gimnazijama ima dovoljno sati matematike i informatike, no u općim bi se gimnazijama satnica svakako trebala povećati. Naime, opća gimnazija u trećem i četvrtom razredu ima samo tri sata tjedno, što je definitivno premalo kako bi se kvalitetno postigli svi ishodi učenja. Mislim da bi trebalo barem zadržati četiri sata koliko imaju u prvom i drugom razredu. Što se pak tiče informatike, ona je zasad obvezatna samo u prvom razredu opće i drugom razredu jezične gimnazije, što također nije dovoljno. Trebalo bi uvesti obvezatne barem dvije godine informatike za sve smjerove gimnazije. U tijeku je četvrta industrijska revolucija u kojoj tehnologije i trendovi poput interneta, robotike, virtualne stvarnosti i umjetne inteligencije mijenjaju način na koji živimo i radimo te je na nama da učenike što bolje pripremimo za izazove bliske budućnosti.

Blažeka ističe kako je vrlo je izazovno raditi s nadarenim učenicima.

– Njihov način razmišljanja i percipiranja je drukčiji, poseban i često neshvatljiv. Treba im takoreći ući u glavu kako biste ih razumjeli i koncipirali njihove kreativne ideje u rješavanju problema. Treba konstantno raditi na sebi, stručno se usavršavati i očekivati neočekivana pitanja genijalnih glava. S Martinom Josipom radim još od osnovne škole preko udruge Mladi informatičari Strahoninca u kojoj je zagrizao u programiranje, odnosno primjenu algoritama u rješavanju problemskih zadataka. Bilo je posebno pratiti njegov razvoj i uspjehe u posljednjih nekoliko godina. Svojim je radom i talentom stekao iznimne vještine i često se dogodi da i ja nešto naučim od njega. Čast mi je da mogu raditi s takvim učenikom – navodi Blažeka.

ENTUZIJAZAM

I ravnateljica Sandra Breka-Ovčar ističe da su uspjesi veliki motiv za daljnji rad:

– Svaki je uspjeh izvrsna motivacija za učenika i mentora, daje poticaj za daljnji rad i stvara osjećaj istinskog zadovoljstva i ispunjenja. Učenici sa svojim nastavnicima uvježbavaju preciznost, fokusiranost i upornost, osobine važne za uspjeh općenito. Postignuće u jednom području i dosezanje najviših standarda odlična je motivacija za daljnje usavršavanje u tom području, a istodobno i odlična platforma za rast i u drugim područjima. U sustavu postoji bitan prostor za napredak u smislu praćenja i podrške motiviranim učenicima. Sporadično se javljaju aktivnosti i projekti u kojima se naziru pomaci i istinska zainteresiranost za darovite učenike i njihov osobni razvoj, no sustavna podrška, nažalost, još uvijek ne postoji. Zasluge za uspjeh idu prije svega entuzijastičnim, intrinzično motiviranim nastavnicima, zaljubljenicima u vlastiti predmet, posao i učenike, koji dijele svoje slobodno vrijeme, znanje i energiju s učenikom. Naravno, ključne su zainteresiranost i marljivost samog učenika, jer talent nikad nije dovoljan ako iza njega ne stoje i golem trud, rad i upornost.

Na upit koliko škola prati uspješne učenike i pomaže im u njihovim nastojanjima da postignu kvalitetne rezultate ravnateljica navodi:

– Brojnim raznovrsnim sadržajima u izbornoj i ponajviše fakultativnoj nastavi učenici imaju mogućnost prepoznati područje u kojem se dobro snalaze i razvijati osobne potencijale. Učenicima i nastavnicima dajemo podršku u nabavi potrebne nastavne opreme i literature te imamo razvijen simboličan sustav nagrađivanja i poticanja uspješnih učenika i njihovih mentora. S uspješnim se učenicima radi individualno, korištenjem diferenciranih sadržaja i nastavnih oblika. U toj je predanosti i individualizaciji ključ uspjeha.

Na kraju ravnateljica o tome što bi posebno istaknula o proteklom zajedničkom radu navodi:

– Profesionalni je izazov osjetiti zov znanja i zajednički s učenikom krenuti prema otkrivanju novoga i nepoznatoga. Međusobno uvažavanje i poštovanje, njegovanje kvalitete i afirmacija izvrsnosti, kao i rezultati učenja koji proizađu iz tog procesa, dobitak su za sve – učenike, nastavnike i školu. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisao Ivica BULJAN ]