Kako preživjeti Školu u prirodi?

Vidjeti novo, naučiti nove stvari iz izvorne stvarnosti, družiti se s prijateljima. Mnogoj je djeci ovo prvo samostalno odvajanje od roditelja pa ne znam je li teže njima ili roditeljima samima.

Jedan je od glavnih zadataka odlaska osnažiti i osamostaliti učenike za daljnje napore u životu. S obzirom na to da im je učiteljica tih pet dana i mama i tata, a ona je samo jedna, djeca uče samostalno brinuti o sebi, o higijenskim navikama, odjeći, obući, urednosti u sobama.

Piše Tajana TINTOR, dipl. učiteljica razredne nastave | OŠ Gustava Krkleca, Zagreb

………………

Drugi, ali ne manje važan zadatak, jest učenje životnih sadržaja primjerenim radom uz igru i na veseo način, koji pridonosi zdravstvenomu i tjelesnomu odgoju.

Šetnjom i boravkom u prirodi učenici pridonose svom zdravstvenom stanju udišući svjež planinski ili morski zrak, jutarnjom tjelovježbom i hodanjem održavaju kondiciju i pridonose svom općem zdravstvenom stanju.

Obilazeći kulturno-povijesne znamenitosti mjesta u kojem borave ostvaruju još jedan zadatak, a to je razvijanje svijesti o potrebi zaštite i čuvanja kvalitete okoliša te ljubavi prema prirodnim i radom stvorenim vrijednostima.

Pogodnost ovog oblika nastave jest lakše i brže učenje, jer odražava temeljito planiranje aktivnosti izvan učionice s jasno osmišljenim sadržajima i zadatcima, sadržajno i metodički odgovarajuće pripremljenima.

Škola u prirodi kao obvezatan segment nastave, u prirodnom okružju, osigurava učeniku postizanje takvoga cjelovitoga i snažnog doživljaja nastavnog sadržaja u nastavi, igri, natjecanju, pjesmi, priči, druženju s vršnjacima, opažanju, mjerenju, opisivanju, zaključivanju, obrazlaganju i učenju o svijetu koji ih okružuje.

Jedan je od oblika socijalizacije i upoznavanje prijatelja iz drugih škola te međusobno druženje i surađivanje.

U večernjim programima učenici se predstavljaju, upoznaju, plešu, pjevaju, rade lude frizure jedan drugome.

U večernjim satima, pogotovo, dolazi do razvoja empatije prema prijateljima gdje jedni druge tješe i bodre kada, prvih dana, počinju shvaćati da roditelji nisu u blizini.

Ponedjeljkom uvijek odlaze puni uzbuđenja, straha od nepoznatog, a vraćaju se puni dojmova, veseli, bezbrižni i s pitanjem: „Kad opet idemo?”

Nakon povratka u učionicu, posebno se vidi rezultat boravka u Školi u prirodi kad su djeca povezanija i razred postaje homogeniji.

Na kraju tjedna još se jedna generacija vraća puna doživljaja koji će im ostati duboko urezani u pamćenje i o kojima će još dugo pričati međusobno. Nadam se i prepričavati svojoj djeci. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine ]