Učenik [ipak] nije uvijek u pravu

Budući da se približava kraj nastavne godine, za očekivati je i pritisak roditelja, odnosno trčanje za ocjenama kako bi uspjeh njihove djece bio što bolji. Iako ne pravi, objektivan, već friziran. Toga kad nas nema, jer se u sustavu e-dnevnika ocjene upisuju redovito, uz pisana praćenja učenikovih postignuća, te ne postoji mogućnost naknadnog „upisivanja petica”.

Međutim, brižni roditelji pokušavaju na druge načine podcijeniti, omalovažiti rad i kompetencije učitelja. Jedan od načina jesu prijave učitelja ravnatelju, resornom ministarstvu, Agenciji za odgoj i obrazovanje, inspekcijskoj službi...

Napisao Božidar KUČKO, ravnatelj OŠ Sveti Križ Začretje

…………………….

Zanimljivo je da nadobudni roditelji uvijek prijavljuju učitelje čiji učenici redovito (a među njima nisu njihova djeca) postižu zapažene rezultate na županijskim i državnim natjecanjima.

Navest ću samo jedan primjer iz ove školske godine. Zadaća iz prirode u petom razredu – izrada plakata s temom disanja životinja. Učenik moli učiteljicu bi li on i prijatelj, kolega iz razreda, mogli izraditi prezentaciju. Učiteljica im odobrava. Svi imaju rok za izradu sedam dana.

Napokon, stižu plakati, ali prezentacije na memorijskom štapiću nema. Prezentacije nije bilo ni na sljedeća dva sata prirode. Kad je napokon stigla, učenici su dobili ocjenu dobar (3).

Roditelji, koji nisu bili ni na jednom razgovoru kod učiteljice (iako je otvoreni sat svakog učitelja istaknut na stranicama škole, vratima škole, oglasnoj ploči...) pismeno se žale meni, ravnatelju. Razlog: učeniku nije omogućena „redundancija” prezentacije.

Nakon očitovanja učiteljice, uvida u pedagošku dokumentaciju, odgovaram roditeljima i pokušavam im objasniti da je njihov sin ustvari nagrađen, a ne kažnjen upisanom trojkom. Jer je učiteljica mogla rad tri puta ocijeniti ocjenom nedovoljan, a četvrti put odličan. Zbrojeno, rezultat je osam, podijeljeno s četiri... A učenik je dobio trojku.

Roditelji nisu bili zadovoljni odgovorom, nisu došli u školu na razgovor, već su se žalili Agenciji i MZO-u.

Nakon žalbe, u školu stiže dopis iz Ministarstva.

Morali smo se očitovati (i učiteljica i škola) Agenciji i Ministarstvu, poslati presliku učiteljičine diplome, godišnji plan, pripreme, bilješke iz imenika. Sve da bismo opravdali postupak učiteljice koja je mirne duše mogla tri puta „nagraditi nerad”.

Od brižnih roditelja nisam dobio odgovor na pitanje kako je moguće da isto računalo nije isti memorijski štapić prepoznalo tri puta nego tek od četvrte!?

Zbog „redundancije”, morao sam prolistati Klaića, ljutitog sam oca, koji je ujedno član Školskog odbora, podsjetio da je nedodirljivi sin mogao „redundirati” svoj rad u bilo kojoj učionici. Na bilo kojem računalu. I kod pedagoginje i kod mene.

Ovakvi primjeri bezuvjetnog vjerovanja djetetu ne pomažu nikome, već nama učiteljima nepotrebno otežavaju rad u razredu. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisao Božidar KUČKO, ravnatelj OŠ Sveti Križ Začretje ]