Tri stvari koje često možete čuti o poučavanju, a koje su netočne

Mnogo će vam ljudi reći razne stvari o tome kako trebate poučavati: sveučilišni predavači, mentori, kolege, edukacijski autori i stručnjaci, blogeri, komentatori na Facebooku itd. Neke od stvari koje čujete bit će posve bezvrijedne. A neke su netočne, poput:

MOŽETE ZNATI KAD JE UČENIK NEŠTO NAUČIO.

Međutim, istina je da ne možete, zaista ne možete.

Učenje je nevidljivo. Ono se događa unutar učenikove glave i mi ga jednostavno ne možemo vidjeti, koliko god bismo to željeli. Učenje je neuredan, dugotrajan proces koji ne možemo promatrati; stvari koje možemo promatrati samo su indikatori učenja i neki od njih bolji su od drugih.

Samo zbog toga što su naši učenici uključeni, obavljaju svoje školske zadatke i dobro se ponašaju ‒ to ne znači da oni uče [iako su, naravno, sve ove stvari poželjne!].

Bolji indikator moglo bi biti učenikovo prisjećanje gradiva na testu koji je pisan određeno vrijeme nakon što je sadržaj poučavan [no i to je samo indikator, iako bolji].

MOŽETE MJERITI NAPREDAK U LEKCIJI.

Ono što vidimo u lekcijama nije učenje, već izvedba. Ideja da možemo mjeriti napredak učenja u lekciji je smiješna; možemo mjeriti samo razliku u izvedbi između dviju točki u lekciji.

To bi mogle biti korisne povratne informacije za učitelja [može poručiti imaju li učenici problema s razumijevanjem nekoga koncepta], ali samo zbog toga što je učenik bio bolji kasnije u lekciji nego na početku ne znači da je došlo do pravog napretka.

Stoga, što nam sva ona testiranja zapravo govore? Ne mnogo, da budemo iskreni.

Ona nam govore što su učenici uspjeli zapamtiti unutar kratkoga vremenskog okvira ili što mogu napraviti u specifičnom kontekstu lekcije. Samo zbog toga što vam sada daju odgovor ne znači da će ga znati i sljedećeg tjedna.

NAJBOLJE SE UČENJE DOGAĐA KAD UČENICI SAMI OTKRIVAJU STVARI.

Tijekom svoje učiteljske izobrazbe jedno sam vrijeme preuzeo ulogu „neslužbenog vodiča” u učionici. Ideja je bila da bismo trebali navoditi svoje učenike da sami uče stvari zbog toga što je to važnije nego kad vam drugi govore što trebate znati [to nam je rekao naš sveučilišni profesor].

Postoje dva razloga zbog kojih je ova ideja nije dobra. Kao prvo, ona stvara nepotrebno radno opterećenje.

Učiteljima je najteže kada pokušavaju smisliti načine na koje bi mogli potaknuti učenike da nauče nešto poput pisanja informacija na papire i raspoređivanje tih papira diljem učionice, postavljanja složenih aktivnosti, poticanja učenika da sami održe lekciju o određenoj temi…

Kao drugo, naši su učenici početnici i trebaju stručno poučavanje.

Samo usmjereno učenje ima svoje mjesto u poučavanju, ali to mjesto nije središnje i sigurno nije na početku nastavnog slijeda zato što postoji rizik da učenici steknu pogrešne pretpostavke s čijim se posljedicama kasnije morate boriti.

………………

NAPOMENA

• Ujedinjeno Kraljevstvo: TES je digitalna zajednica s više od 3,6 milijuna registriranih korisnika u 279 zemalja i teritorija te je stoga najveća mreža učitelja koja pomaže savjetovati, informirati i inspirirati edukatore širom svijeta.
• Izvor: tes.com