Kaos u prvom razredu

UPIT JEDNOG RODITELJA: Moja kći uskoro završava prvi razred osnovne škole. Nakon kratkog vremena postalo je jasno da sva četiri prva razreda dovode svoje učiteljice do ruba očaja svojim nemirnim ponašanjem: ubacuju im se u riječ, vrište, svađaju se, trče po učionici.

Namjerno smo odabrali školu izvan „problematičnih četvrti”. Školsko vodstvo u sljedećoj školskoj godini želi uvesti nove mjere (upozorenje, razgovor s roditeljima, kontaktiranje ureda za socijalne službe za mlade). Možemo li mi kao roditelji još nešto poduzeti?

Takve se situacije događaju i izvan „problematičnih područja”. Međutim, rjeđe se događa da takvo stanje potraje cijelu školsku godinu. Ipak, ne bih se iznenadio ako se ovaj fenomen ubuduće bude događao češće.

RAZLOZI ZA TO SU SLOŽENI. Prvašićima nije lako prilagoditi se školskim pravilima. Pojedini pedagozi i pedijatri imaju dojam da mnoga djeca danas u školu kreću nezrela i opterećena, više nego ranije.

Primjećuju nedostatak koncentracije i simptome stresa. Kao uzroci se spominju roditelji koji su razmazili djecu i prečesto ih stavljaju u središte pažnje, činjenica da se djeca prerano ostavljaju sama izložena raznim medijima dok se istodobno pred njih postavljaju prevelika očekivanja za uspjeh.

Osim toga, mnogi učitelji u osnovnim školama nisu potpuno sigurni kako točno izgleda uspješno pedagoško vodstvo.

Oni smatraju da se prema učenicima treba odnositi kao prema sebi jednakima i pritom im se moći suprotstaviti kad je to potrebno. Ja svoje učenike nikad ne pitam imaju li volje rješavati matematički zadatak, već im naredim da to učine, istodobno se trudeći da vidim moguće teškoće u njihovim očima.

Ili katkad također smatraju da je za djecu korisno razvijati vještine igrom i samostalnim radom. Pritom njihovi najvažniji potencijali ostaju neiskorišten posebno među slabijima kojima je prije svega potrebno usmjeravanje kako bi mogli samostalno raditi.

♦♦ RODITELJI TREBAJU STATI UZ UČITELJA

Planirane regulatorne mjere samo su vanjski okvir. Prije svega, roditelje treba uvjeriti da stanu uz učitelja dok pokušava uvesti nastavu u strukturirano i redovito učenje. Možda ravnateljica može naći odgovarajući način kako to priopćiti roditeljima ili može u vijeće roditelja pozvati vanjskog stručnjaka da zauzme suveren stav o tome, na roditeljskom sastanku ili sastanku školskog odbora.

Potrebno je da roditelji nauče podnijeti kad škola za dijete postane opterećenje, kad se susreće s teškoćama, suočava s razočaranjima, prilagođava pravilima. To nije važno samo za neometano učenje, već i za razvoj osobnosti djeteta.

„Najbolja stvar koju dobra vila može donijeti djetetu jesu poteškoće koje je ono u stanju prevladati”, rekao je Alfred ADLER, osnivač škole individualne psihologije. Royston MALDROOM, legendarni plesni koreograf za mlade, kaže: „Morate im dopustiti da iskuse kako se napornim radom može nešto postići.”

S druge strane, školska uprava može razgovarati s učiteljima o tome kako bi željeli ispuniti svoju vodeću ulogu i na koji je način to moguće postići. Prvi je učitelj posebno važan. Na primjer, nakon što je Albert CAMUS dobio Nobelovu nagradu, napisao je: „Monsieur Germain, bez Vas se ništa od ovoga ne bi dogodilo.

” Taj je znao pobuditi oduševljenje učenika za temu, pažljivo brinuti o svakome od njih, a biti dosljedan. Međutim, mnogo se učitelja danas boji kliznuti u autoritarizam ili omesti razvoj kreativnosti.“  Prema empirijskim istraživanjima poučavanja, izravne upute (ne treba ih miješati s monotonim frontalnim poučavanjem) u kognitivnom su smislu vrlo djelotvorne, posebno za lošije učenike.

..................

NAPOMENA

• NJEMAČKA: Die Zeit– najčitanije njemačke tjedne novine osnovane 1946. u Hamburgu. U prvoj četvrtini 2013. prodano je 520 tisuća primjeraka.
• Izvor: zeit.de