Završena 22. Mala staroslavenska akademija „Dr. Antun Mahnić”

… prisjećat će se svećenici Krčke biskupije Franjo VELČIĆ i Nikola RADIĆ koji su imali prilike poznavati ga osobno i s njime neposredno surađivati.

………………

Akademik Branko FUČIĆ (1920. – 1999.) – erudit, pješak, glagoljaš, praktičar, Bodul i građanin svijeta naslovna je tema 22. saziva školskog projekta Mala staroslavenska akademija „Dr. Antun Mahnić” koja se održavala od 22. do 25. listopada .

………………

• PRVI DAN – 22. listopada 2019.

Izašavši iz škole, učenici su počeli terensko istraživanje znanstvenoga rada Branka Fučića izlažući o temama koje su unaprijed pripremili: u Kanonskoj kući govorili su o Krčkom natpisu, pred Katedralnim zvonikom o izvornoj skulpturi anđela i njezinoj kopiji te u lapidariju Biskupije o Valunskoj i Bašćanskoj ploči. U crkvi sv. Margarete, uz vodstvo vjeroučiteljice Mirjane Žužić, održali su prvi sat Glagoljaške radionice i susreli se s glagoljaškim crkvenim napjevima.

Dvorana Biskupije bila je mjesto susreta s dr. Franjom Velčićem koji je tijekom vrlo nadahnutog i zanimljivog predavanja učenike upoznao s radom Branka Fučića, ali i s njegovom osebujnom osobnošću.

Učiteljica Glazbene kulture Ana Jagić Aljić, koja je nakon toga prihvatila učenike, povezala je svoj radionički zadatak s tjednom sindroma Down. Odlučila je s učenicima uvježbati vokalnu i instrumentalnu kompoziciju koju će učenici kod kuće uvježbavati s roditeljima te će na taj način i roditelji biti uključeni u javnu izvedbu kompozicije tijekom završne priredbe.

Nakon ručka i odmora, rad je nastavljen u povijesnoj, likovnoj, kaligrafskoj, novinarskoj i informatičkoj radionici.

Srijeda je, kao drugi dan rada Akademije, ponudila kontinuitet u smislu terenskog istraživanja znanstvenoga rada Branka Fučića. U četvrtak su se s motivom Branko Fučić – strugač zidova istarskih crkava sudionici uputili u Istru u posjet Pazinu, Bermu, Humu i Roču.

Petak prijepodne prošao je u znaku (samo)vrednovanja i analize rada ovogodišnjega saziva te u znaku pripreme radova za završnu svečanost koja je počela u crkvi Majke Božje od zdravlja staroslavenskom Večernjom u 18 sati, a nastavila se u predvorju škole predstavljanjem učeničkih radova te podjelom zahvalnica.

• DRUGI DAN – 23. listopada 2019.

U vremenu u kojem sam odrastala, umjesto interneta, Wikipedije i Googlea imali smo popa Mika, Nikolu Radića. On je bio naš prozor u svijet, donositelj tehnoloških novotarija, medij putem kojeg nam se pružao pogled na mogućnosti proširenih vidika.

Prva projekcija filma, prva dijaprojekcija fotografija, prve električne orgulje… to se u mome životu premijerno odigralo u vjeronaučnoj dvorani kod popa Mika. Inteligentan, spretan, vedar, snažne volje – takav je bio i ostao. Znajući da je tijesno surađivao s Brankom Fučićem i da je s njim prijateljevao, radovala me pomisao da ću mu se obratiti sa zamolbom da nam se pridruži u radu. Prihvatio je predloživši da svoje obraćanje sažme u trideset minuta pod naslovom Branko Fučić – zaljubljenik u domaće.

To je obraćanje bio ključni događaj dana. Živa riječ i živo sjećanje. Fučić koji leonardovski spaja raznorodna znanja, Fučić koji se probija upornošću i erudicijom. Fučić koji ujedinjuje staro s novim odlučivši da će se dotrajali izvornik skulpture anđela s kupole katedralnog zvonika u Krku zamijeniti odljevom od poliestera.

Tu ću staviti težište i zadržat ću se. Sredinom pedesetih godina prošloga stoljeća taj je simbol grada koji je prepoznatljivošću nadmašio ćuka, navršivši tristotinjak godina, jednostavno dotrajao. Učinili su ga od drveta, a ono je dalo svoje. Konzervacija ili restauracija nisu dolazile u obzir. Bila je potreba za nečim potpuno novim. I drukčijim? Mogućnost da se anđeo s vrha kupole zamijeni jednostavnim križem kao završetkom nije prihvaćena – grad bi time izgubio udarnu prepoznatljivost vizure. Nakon toga, Fučić daje sjajno konačno rješenje: otići će u Labin, u tvornicu „Istraplastika” koja među ostalim proizvodi plastična plovila te će prema negativu uzetom prema izvornoj skulpturi izliti plastičnog anđela. Usput je dogovorio s riječkim brodogradilištem ustupanje odgovarajuće brodske osovine na koju će se skulptura osoviti. I to je sve. Jednostavno, praktično. Tako je Fučić pristupao izazovima struke.

Ističući jednostavnost kao dominantnu Fučićevu karakteristiku, pop Miko nas je poticao da i sami budemo takvi, neustrašivi pri hodu prema svojim ciljevima. „Plivajte, plivajte, plivajte, svi ste vi Rogošići!”, tako nas je ispratio citirajući Fučića samog.

Nakon susreta s popom Mikom, uputili smo se u istraživanje kompleksa krčke Katedrale pa natrag u školu na predavanje ravnatelja: Od Karlovca do Dobrinja, svojevrsni In memoriam na učiteljicu Anu Kirinčić – utemeljiteljicu naše Akademije. Hvala joj što je uvijek vjerovala u mene više nego ja sama. Nastaviti njezinim putem minimum je kojim joj možemo nastaviti govoriti hvala na svemu čemu nas je naučila.

Sadržaji drugoga dana rada učinili su me pomalo sjetnom tražeći od mene da prevrćem vrijeme natraške, izdvajajući pa promatrajući njegove odsječke tražeći poveznice, smisao i poneki odgovor.

Zahtjevan zadatak!

• TREĆI DAN – 24. listopada 2019.

Branko Fučić – strugač zidova istarskih crkava zadatak je koji smo si zadali zaputivši se na terensku nastavu u Istru. Znali smo da je za uspješan ishod ovoga zadatka, osim dobre priprave, ključno imati izvrsnog domaćina. U tome smo uspjeli zahvaljujući angažmanu učitelja Tvrtka koji nam je, povezan sa svojim kolegama iz Pazina, omogućio učenje od Josipa Štiklića, profesora povijesti i povijesti umjetnosti, dugogodišnjeg ravnatelja gimnazije u Pazinu te autora više stručnih knjiga.

Profesor Štiklić nas je dočekao pred pazinskom župnom crkvom sv. Nikole. Ušavši, ispunili smo prostor na oltaru, podignuli glave i poglede: svod oslikan freskama, Biblia pauperum. Likovni prikaz koji smo netom vidjeli najprije su nam tumačenjem približile učenice iz Omišlja. Učinile su to vrlo ozbiljno i sigurno. Bravo! Profesor Štiklić nadovezao se pokazavši nam da smo na izvoru znanja i u pravim rukama.

Šećući pazinskim ulicama stigli smo do Kaštela i razgledali izložbeni postav.

Crkva sv. Marije na Škrilinah u obližnjemu Bermu bila je naš sljedeći cilj. Dohvatili smo je hodajući prekrasnom šumom obojanom jeseni. Grobljanska crkva dočekala nas je tišinom i moćnom unutrašnjošću. Uz vodstvo prof. Štiklića tumačili smo prikaz na svakoj pojedinoj freski. Pohvalio je naše znanje vjeronauka… Završavajući pregled scena sa zidova, tumačeći fresku Ples mrtvaca, jedna je učenica iz Omišlja preuzela prof. Štikliću vodstvo: kako je to samo učinila – dominirala je kao prava stručnjakinja za freske. Svaka čast!

Za okrjepom koju su nam kuharice ujutro pripremile za ponijeti posegnuli smo izašavši iz crkve. Posjedali smo po zidovima, po travi pa se zatim uputili natrag. Bilo je lakše nego u dolasku – put nas je vodio samo nizbrdo.

Od profesora Štiklića oprostili smo se u Pazinu, zahvalivši mu za znanje koje je s nama dijelio i dalje smo nastavili sami. Minijaturni slikoviti Roč. Dvije su nam vremešne gospođe hvatajući zadnje sunce pred kućama rekle da ovdje danas stanuje devedesetak ljudi. Doista bih se i ja rado našla među njima… Preuzeli smo ključ crkve sv. Antuna opata pa nam je Karla (Omišalj) rastumačila razlog dolaska. Tražili smo grafite na freskama na zidu. Kako može takva pojedinost biti od nacionalne važnosti, kakvom je predstavlja Fučić u svojoj Terri Incogniti? Eto, može, svakome tko ju je u mogućnosti uklopiti u širu spoznajnu sliku.

Na kraju Hum, najmanji grad na svijetu. Vijugali smo autobusom uz Aleju glagoljaša. Učenice iz Baške tumačile su njezina obilježja. Hum smo u trenu obišli krećući se jedinom kružnom ulicom. Ušli pa izašli kroz masivna gradska vrata s reljefima kalendara. I tu bi se moglo ostati…

Sa zadnjom svjetlosti dana u povratku nam se otvorio pogled na Kvarner.

Misli su već na sutrašnjem, posljednjem danu. Prijepodne ćemo vrednovati naš rad. Poslijepodne se pripremati za završnu priredbu. Navečer pokazati što smo činili proteklih dana. Bilo nam sretno!

• ČETVRTI DAN, 25. listopada 2019.

Vrednovanje je, kao vrlo bitna sastavnica rada Akademije, predviđeno za posljednje prijepodne našega rada. U čemu je važnost vrednovanja? U činjenici da je potrebno osvijestiti procese intelektualnih i socijalnih interakcija u kojima smo sudjelovali nastojeći tako dovesti i sebe na razinu više, no jednako tako i projekt u kojemu sudjelujemo.

Ponovno smo se okupili u dvorani Biskupije postavljajući, najprije učenicima ova pitanja:

• Što sam već znao o Akademiji prije njezina početka, a saznao sam od starijih učenika?
• Kako sam se osjećao kad mi je učitelj uputio poziv za sudjelovanje?
• Jesam li uopće pročitao program rada?
• Jesam li program rada proučio pozorno i detaljno?
• Ono o čemu me je program rada obavijestio, privuklo me je / nije mi bilo zanimljivo.
  Zbog čega je učitelj odabrao baš mene?
• Smatram da sam opravdao učiteljev izbor.
• Zalutao sam u Akademiju.
• Kako sam se pripremio za sudjelovanje?
• Kako sam se pripremao za izlaganje?
• Učenici koji su izlagali bili su dobro pripremljeni. Uvjerljivo su vladali onime o čemu su govorili. Bili su informativni i zanimljivi. Poučili su me.
• Dobro sam znao razlikovati vrijeme rada od vremena za druženje i znao sam prilagoditi svoje ponašanje.
• Gostujući predavači privukli su moju pozornost i sa zanimanjem sam pratio njihova izlaganja.
• Terenska nastava gradom Krkom bila mi je zanimljiva i poučna. Otkrila mi je nove pojedinosti o gradu u kojem živim / u koji često navraćam. Utvrdio sam ono što sam već znao.
• Radionica za koju sam se opredijelio upravo je po mojoj mjeri.
• Redovito sam nadoknađivao propušteno u redovitoj nastavi.
  Ovako sam pridonio tradiciji i kvaliteti rada u Akademiji…
• Primijetio sam da bi trebalo izmijeniti sljedeće...
• Moj zaključak nakon četverodnevnog iskustva...

Vrednovanje nas je navelo na zaključak da je želja za druženjem nadvladala želju za radom. Da smo učestalo zaboravljali prilagođavati ponašanje radnim uvjetima. No vrednovanje tome i služi. Nadamo se da ćemo s ovom sviješću i iskustvom kvalitetnije pridonositi radu drugih projekata u kojima ćemo sudjelovati.

Nakon stanke, svoj su rad vrednovali i učitelji. Oni su odgovarali na ova pitanja:

• Još uvijek osjećam entuzijazam radeći u Akademiji.
• Razmišljajući o tome koje ću učenike pozvati, vodio sam se sljedećim kriterijima…
• Odlučivši o izboru učenika, pozvao sam ih i detaljno ih upoznao s načinom rada u Akademiji i njezinim ovogodišnjim programom.
• Zadovoljan sam načinom na koji su moji učenici sudjelovali u radu Akademije.
  Zadovoljan sam konceptom programa Akademije.
• Zadovoljan sam ostvarivanjem i učinkom ovogodišnjeg programa Akademije.
• Smatram da je potrebno unijeti sljedeće promjene u budućem radu:
• Želim i dalje raditi u Akademiji.

Bili smo zadovoljni masovnim uključivanjem učenika i učitelja u raspravu i vrlo otvorenim međusobnim komentiranjem. Smatramo da smo u konačnici dobili stvarnu sliku o proteklome radu: posebno su se istaknule učenice iz Omišlja, njih ćemo ovom prilikom imenovati uzorom.

Nakon vrednovanja, učenici su nastavili s radom u glagoljaškoj i glazbenoj radionici, a nakon ručka i odmora dovršavali su obveze u radionicama i pripremali se za završnu priredbu.

Izvijestivši ravnatelja i roditelje o radu, podijelivši diplome, 22. saziv Akademije završio je radom najavljujući Akademijino 23. izdanje u sklopu projekta Rijeka – europska prijestolnica kulture 2020.

………

Milica ŽUŽIĆ, Osnovna škola Fran Krsto Frankopan, Krk [ IZ DRUGIH MEDIJA | otok-krk.org ]