Hoki poki

Dva mjeseca nastave su iza nas. Započeli smo s učenjem velikih i malih tiskanih slova. Neki učenici se tome jako vesele, nekima je to poznato i surađuju, a nekima je to dosadno i glupo.

Učitelj osmišljava načine i zadatke da na što zanimljiviji način prikaže glas, nauči učenike pisati slovo, pri čemu sve treba biti dinamično, razigrano ali i zahtjevno. Uvijek je pred učiteljem isti izazov: zadatak treba biti poticajan i privlačan, ali ne pretežak poglavito ako je u razredu i dijete s posebnim potrebama.

Učili smo slovo I, slovo A, slovo E i slovo O. Čitali smo priče o slovima te onda gradili i pokretima ruku ili tijela pokazivali velika slova od stropa do poda. Neki su se učenici popeli na stolicu kako bi njihovo slovo bilo najveće. Mara se stisnula uz pomoćnicu i iza njenih leđa gledala što razred radi.

Učili smo veliko i malo tiskano slovo I. Dok sam smišljala kako ću Maru uključiti, moji su učenici našli rješenje. Prišli su joj i zajedno s njom započeli pisati veliko slovo I u zraku. Nakon toga uključili su se u novu aktivnost - svojim su tijelima trebali složiti slovo. Svi dječaci su složili veliko slovo I. Sve djevojčice su složile veliko slovo I. I Mara zajedno s njima. Drugi dan učili smo veliko i malo slovo A. Mara i Judita napravile su najljepše veliko slovo A.

Već taj drugi dan kod slaganja novog slova Mara nije imala straha. Odabrala je Korinu s kojom je bila u paru. Od toga dana na svakom je sljedećem satu Mara u paru s drugom prijateljicom ili drugim prijateljem iz razreda.

Mara jako voli likovnu kulturu. No, više voli crtati po svojim željama nego na zadanu temu. Tada zadatak zadam Mari i njenoj pomoćnici. Na početku je malo ukočena i neraspoložena za rad, no kad vidi Tinu, svoju pomoćnicu da ispunjava zadatak, napravi ga i ona. Šarena kiša bio je naš ovotjedni zadatak kojeg su uspješno napravile.  

Ponekad Mara najprije promatra što se događa u razredu, a nakon što stekne sigurnost započne izvršavati određeni zadatak. Nasreću, takvih je bojažljivih dana sve manje.

No kad je Mara imala virozu i nije bila na nastavi dva dana, morali smo se s prilagodbom vratiti na početak. Sve joj je opet bilo novo. Bila je zgrčena i nesigurna. Tada smo iz Prirode i društva obrađivali orijentaciju u prostoru: gore, dolje, naprijed, nazad, lijevo, desno… Motivacija je bila pjesma Hoki poki. Prvaši su pjesmu pjevušili na svom mjestu, izvodili su pokrete, prvo malo sramežljivo, a nakon što sam ih pozvala pred ploču hrabro smo se svi zajedno posvetili tjeloglazbi. Bili su iznimno radosni i sretni pjevajući i plešući uz zvuke pjesme Hoki poki. Što je najvažnije i Mara! Ona jako voli pjevanje i plesanje, a ova je pjesma ključ koji otvara sva vrata osobito kada je neraspoložena i nesigurna u sebe.

Jučer je Mara došla u školu neraspoložena. Skrila se iza pomoćnice i prošaptala kako je malo pospana.

Umjesto jutarnje tjelovježbe dan smo započeli Marinom najdražom pjesmom Hoki poki. Ubrzo se Mara razbudila i krenuli smo u nove pobjede.

Kad se Mara zasiti te pjesme, tražit ću neko novo rješenje, neku drugu motivaciju.

……………….

Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ, magistra primarnog obrazovanja, učiteljica, savjetnica | OŠ Trnjanska, Zagreb