U središtu moraju biti učitelji i ljudska povezanost

Sjedimo ispred ekrana da bismo radili, slušali glazbu, igrali igre i pobjegli od svakodnevnog stresa. Na javnim mjestima, pred svoju djecu stavljamo ekrane da bismo ih umirili ili potaknuli na poslušnost. Istu stvar radimo i u prevelikim učionicama ili kad radimo s malim skupinama djece. Ekrani nas zabavljaju, pomažu nam da se opustimo i pomažu nam da u bilo kojem trenutku pronađeno odgovore na pitanja koja nas muče.

Međutim, to više nije tajna, tehnologija jednostavno nije model za učenje. Obrazovna je tehnologija tek u ranom stadiju razvoja i sasvim je razumljivo zašto je privlačna poduzetnicima i korporacijama. Međutim, ono što razdvaja poslovni model i obrazovanje jest to da se poduzetnici usmjeravaju na zaradu, a poučavatelji na djecu i učenje.

Za poduzetnički um, veliki razred s 50 učenika, jednom odraslom osobom i 50 ekrana odlična je financijska prilika te, stoga, „inovativna” ideja. Mnoge se privatne škole oslanjaju na ovakav model: „Učenici se izmjenjuju u laboratorijima za učenje, a to podrazumijeva zapošljavanje manje učitelja”, kaže autor Richard Whitmire. Škole poput Rocketship Mosaic mogle bi uspješno opsluživati 630 učenika sa samo šest učitelja i nekoliko pomoćnika. 

Netko tko dolazi iz poslovnoga svijeta također bi mogao pomisliti da je određeni tehnološki proizvod pogodan za obrazovne svrhe zato što dječje fokusne skupine pokazuju da ga vole i uživaju u njemu. Neki od njih misle da učitelji žele olakšati svoj posao stavljajući ekrane ispred dječjih očiju, ali ja ne znam nijednu jedinu osobu koja je postala učitelj zbog toga što je željela lagan posao.

Želio bih stoga pozvati poduzetnike i korporacije koje se bave obrazovnom tehnologijom da promijene način na koji gledaju razvoj svojih proizvoda. Na obrazovanje se ne bi smjelo gledati kao na tržište, a djeca nisu samo potrošači.

U obrazovanju mora postojati demokratičnost, a mi kao učitelji moramo nadzirati razvoj proizvoda koji su namijenjeni obrazovnom sektoru, jer je to dio etičke obveze koju imamo prema učenicima i svom zanimanju. Tehnologijom se možemo i trebamo koristiti precizno u školama, ali moramo pronaći ravnotežu između njezine primjene i uvida u taj problem koje nam nude razvojna psihologija i psihologija ovisnosti  te obrazovna psihologija.

Potrebna nam je obrazovna tehnologija koja učitelje stavlja u središte dizajna proizvoda i njegove primjene. Upravo je ljudska interakcija ono što djecu zaista potiče, uključuje i inspirira. Jednako kao što od svojih liječnika očekujemo da nam posvete vrijeme i pomognu nam, naša djeca trebaju prave učitelje s kojima će se povezati i kojima će vjerovati. Tek tada obrazovna tehnologija može zauzeti odgovarajuće mjesto u učionici.

Došlo je vrijeme da stavimo učitelje u središte učionica, da našoj djeci otvore nove uzbudljive i nepoznate obzore.

……………………. 

NAPOMENA 

• EdSurge neovisan je informacijski izvor i zajednica za sve koje zanima obrazovna tehnologija.
• Izvor: edsurge.com