Traži se kritičko razmišljanje, rješavanje problema, komunikacija, suradnja te kreativnost i inovativnost

Za Američku organizaciju Partnership for 21st Century Skills (P21), koju sponzoriraju brojne multinacionalne korporacije, četiri su važne vještine 21. stoljeća kritičko razmišljanje i rješavanje problema, komunikacija, suradnja te kreativnost i inovativnost. Kraljevsko umjetničko društvo u London pak smatra da su vještine budućnosti građanstvo, učenje, upravljanje informacijama, uspostavljanje odnosa s ljudima i upravljanje situacijama.

Za sir Kena ROBINSONA u 21. se stoljeću ljudi trebaju moći prilagoditi, uočavati veze među pojavama i događajima, inovirati, komunicirati i raditi s drugima.

Naravno, slažem se da su ove vještine važne. Ali nisam razumjela što je to u njima jedinstveno za 21. stoljeće. Mikenski grčki zanatlije morali su surađivati s drugima, prilagođavati se i inovirati. Zaista je arogantno sugerirati da prije 2000 godine nitko nije kritički razmišljao, rješavao probleme, komunicirao, surađivao, inovirao... Ljudska se vrsta koristi svim navedenim vještinama prilično dugo.

Abeceda je stvorena u 21. stoljeću prije Krista. Vjerojatno je točna pretpostavka da će sve većem broju zanimanja trebati ove vještine i da će mogućnosti zaposlenja ljudi koji ih ne posjeduju biti slabe. Ali meni to govori da bismo, u tom slučaju, obrazovanje koje je nekad bilo dostupno samo elitama sad trebali omogućiti svoj djeci. Dakle, ne radi se o redefiniranju obrazovanja za 21. stoljeće, već se radi o dostupnosti tradicionalnog obrazovanja svima.

U tome leži moj problem s konceptom obrazovanja 21. stoljeća. Tvrdnja da su kreativnost i rješavanje problema važni banalna je i besmislena, također, kad se kaže da su navedene stvari vještine 21. stoljeća to je netočno, ali bezopasno, no kad se predlažu određene nove metode za njihovo postizanje to može biti i opasno. To je zbog toga što je pokret za „poučavanje vještina 21. stoljeća” često šifra za napad na znanje. Naravno, ono po čemu se 21. stoljeće razlikuje od prethodnih era jest nevjerojatan napredak tehnologije. Međutim, ova nas činjenica vodi u još dvije obrazovne zablude. Prvo, koristi se kao potpora ideji da je tradicionalno znanje zastarjelo. Sugerira se kako je danas prisutna golema količina informacija koje se usto stalno mijenjaju, stoga ih nema smisla usvajati.

Popularni video na Youtubeu pod nazivom „Shift happens” govori o tome da se svake godine generira 1,5 eksabajta novih informacija i da se količina tehničkih podataka udvostručuje svake godine. Zaključuje se kako to znači da će za svakog brucoša koji upiše fakultet ili višu školu polovica znanja koju steknu na prvoj godini do treće godine već biti zastarjela.

To jednostavno nije točno.

Naravno, ljudi dolaze do novih saznanja, ali ona, u većini slučajeva, ne opovrgavaju prethodna.

Umjesto toga, nova su saznanja nadgradnja postojećih informacija i zahtijevaju njihovo poznavanje kako bi se razumjeli. Temelji većine disciplina rijetko se opovrgavaju. Fakulteti mogu odbaciti koliko god eksabitova informacija žele, ali neće uspjeti opovrgnuti Pitagorin teorem. A mnogo je takvih drevnih, temeljnih ideja i izuma koji su izdržali test vremena, možda i više nego što smo spremni priznati.

Abeceda i sustav brojeva, na primjer, dva su najvrjednija izuma koja imamo. Koliko nam je poznato, oni su izumljeni 2000 odnosno 3000 godine prije Krista.

Dosad nisu pokazivali znakove zastarjelosti niti naznake da bi mogli biti opovrgnuti. Svi moderni i napredni tehnološki uređaji o njima ovise. Ustvari, samo širenje znanja dovodi do odvajanja dijela znanja koje postaje važnije, kao mehanizam za sortiranje pšenice iz goleme količine usjeva.

Drugo, napredak tehnologije upotrebljava se kao izgovor za smanjenje količine gradiva koje se predaje učenicima, tvrdeći kako tehnologija uklanja potrebu pamćenja informacija. To je također zabluda. Učinkovito pretraživanje interneta zahtijeva veliko znanje.

Smatram da je iz svega navedenoga vidljivo kako je ideja „obrazovanja za 21. stoljeće” samo druga riječ za napad na znanje i pamćenje. To je ironično, jer je, kako ću sad pojasniti, poruka znanosti s kraja 20. stoljeća i početka 21. da su znanje i pamćenje nevjerojatno važni.

Podatci prikupljeni u posljednjih tridesetak godina dovode do zaključka koji nije moguće znanstveno opovrgnuti: promišljanje zahtijeva poznavanje činjenica. Procesi do kojih je nastavnicima najviše stalo – kritičko razmišljanje, rasuđivanje i rješavanje problema – usko su povezani s poznavanjem činjenica koje se pohranjuju u dugoročno pamćenje.  A ipak, kao što smo vidjeli, mnogi zagovornici „vještina 21. stoljeća” omalovažavaju znanje i žele marginalizirati njegovo mjesto u nastavnom planu i programu, unatoč činjenici da ne postoje istraživanja ili dokazi koji podupiru njihove ideje.

„Prljava tajna” zagovornika „vještina 21. stoljeća” jest činjenica da je njihova ideja zapravo izlizana i zastarjela. Diane RAVTCH primijetila je kako su početkom 20. stoljeća mnogi obrazovni stručnjaci željeli odbaciti tradicionalno znanje i prigrliti „vještine 20. stoljeća”. Ono što posebno deprimira jest to što se stare ideje koje su temeljno diskreditirane sad „podgrijavaju” i serviraju kao nove. A posebno je ironično što nam suvremena znanost govori kako trebamo činiti upravo suprotno od onoga što nalaže većina zagovornika „vještina 21. stoljeća”.

..................

NAPOMENA

• UJEDINJENO KRALJEVSTVO: Daisy CHRISTODOULOU – autorica i vlasnica bloga, bivša učiteljica engleskog jezika u srednjoj školi i voditeljica organizacije za usluge u obrazovanju No More Marking koja surađuje s više od britanskih tisuću škola.
• Izvor: daisychristodoulou.com