Pravila se poštuju, a nesreće se događaju

Vozač Čazmatransova autobusa, nakon što je zamijetio dim u predjelu motora, zaustavio je autobus, izveo učenike na sigurno, obavijestio vatrogasce, policiju i hitnu pomoć te počeo gasiti požar protupožarnim aparatima. Bezuspješno, jer se požar proširio na cijeli autobus, koji su brzom intervencijom ugasili vatrogasci. Autobus je potpuno izgorio, ali na svu sreću nitko od učenika nije stradao.

Ovo je posljednja u nizu nesreća koje su se dogodile unatrag nekoliko godina, a u kojima su sudjelovali autobusi kojima se svakodnevno prevozi učenike osnovnih i srednjih škola od mjesta stanovanja do škole i natrag. Podsjetit ćemo na neke od njih.

Početkom ožujka 2015. godine planuo je đački autobus kod Pirovca, u kojemu nitko nije stradao, a uzrok požaru bio je klasičan kvar kakav se može dogoditi bilo komu, jer su se zapalile električne instalacije.

Početkom 2016. godine u zimskim je uvjetima s ceste u mjestu Omanovac nedaleko od Pakraca sletio autobus u kojemu je bilo četrdesetak učenika od kojih nitko nije ozlijeđen.

U teškoj prometnoj nesreći koja se 12. listopada dogodila u Vranovcima kod Slavonskog Broda sletio je s ceste autobus pun djece i prevrnuo se. Riječ je o učenicima nižih razreda osnovne škole koji su putovali u Slavonski Brod na kazališnu predstavu. Među djecom nije bilo teže ozlijeđenih, ali mališani su zaradili hematome po tijelu i doživjeli su šok. Prema navodima očevidaca, autobus je zahvatio rubnik i sletio u kanal u pokušaju da izbjegne nadolazeći automobil. 

U mjestu Marindvor nedaleko od Požege u travnju 2018. godine dogodila se prometna nesreća u kojoj su sudjelovali traktor i autobus koji je prevozio učenike na redovitoj liniji. U nesreći nije bilo ozlijeđenih učenika.

U siječnju prošle godine splitski su srednjoškolci imali neugodno iskustvo u Švicarskoj. Naime, autobus koji ih je prevozio tijekom njihova odmora planuo je i u cijelosti izgorio, ali su srećom svi učenici na vrijeme izašli iz autobusa pa nitko od njih nije ozlijeđen.

Krajem rujna prošle godine u Sinju se zapalio autobus u kojemu su u tom trenutku bila dva učenika i učiteljica koji su se vozili na relaciji Sinj – Bitelić. Nitko od njih nije ozlijeđen, jer je vozač na vrijeme uočio dim te zaustavio autobus, izveo putnike na sigurno te pozvao vatrogasce koji su ugasili požar.

Sredinom listopada dogodila se na Kliškoj cesti nedaleko od Splita teška prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo jedno osobno vozilo i dva autobusa od kojih je jedan prevozio učenike. Smrtno je stradala vozačica osobnog automobila, a od školske djece nitko nije ozlijeđen.

■  ČETVRTINA OSNOVACA – PUTNICI ■

Iako je u posljednjih pet godina bilo relativno malo prometnih nesreća u kojima su sudjelovali autobusi koji svakodnevno prevoze učenike i u kojima na svu sreću nitko od učenika nije teže ozlijeđen, valja se ipak zapitati koliko su u prometu sigurni naši učenici i što društvo čini da im svakodnevno putovanje od roditeljskog doma do osnovne ili srednje škole i natrag učini što sigurnijim. Pitanje nije nimalo bezazleno, jer se prema podatcima iz Ministarstva znanosti i obrazovanja >

U prošloj školskoj godini uslugama prijevoza koristilo 80 734 učenika osnovnih škola odnosno četvrtina osnovnoškolske populacije te 6994 učenika srednjih škola odnosno svaki peti srednjoškolac.

Troškovi prijevoza učenika pokrivaju se iz državnog proračuna. Za učenike osnovnih škola u punom iznosu, a za srednjoškolce 75 posto od cijene mjesečne karte za autobus ili vlak, već prema tome koje prijevozno sredstvo učenik izabere. Za prijevoz učenika nadležni su osnivači školske ustanove odnosno gradovi ili županije, koji raspisuju javni natječaj te sklapaju ugovor s odabranim prijevoznikom. Autobusi kojima se prevoze učenici moraju ispunjavati uvjete propisane Pravilnikom o uvjetima koje moraju ispunjavati autobusi kojima se organizirano prevoze djeca i koji je potpisao ministar mora, prometa i infrastrukture u kolovozu 2008. godine.

U dvadesetak članaka pravilnika taksativno su pobrojani svi uvjeti – od posebnih znakova za prijevoz djece, obvezatnih sigurnosnih pojaseva i naslona za glavu i ruke na svim sjedalima, kočničkog ABS sustava, sigurnosnih sklopki namijenjenih za smanjenje opasnosti od požara nakon zaustavljanja vozila, prostora za smještaj jednog ili više vatrogasnih aparata te kutija prve pomoći do obvezatnih izlaza za spašavanje i krovnih otvora. Autobusi također moraju imati i sve predviđene rukohvate, ograde, kvalitetnu unutarnju rasvjetu, vidljive pokazivače na vratima, retrovizore ili kamere u unutrašnjosti vozila koje vozaču omogućavaju pregled situacije i prisutnost putnika u vozilu. Sve to, čini se, nije dovoljno, jer prometne se nesreće događaju. I bez obzira na inzistiranje županija kao osnivača da se Pravilnik i svi ostali propisi poštuju i da se osiguraju što bolji uvjeti za organizirani prijevoz učenika, kao i nastojanja autoprijevoznika da ispune sve spomenute zahtjeve.

No, ostaje sporno zašto Pravilnikom nije propisana gornja granica starosti autobusa kojima se smije prevoziti učenike, nego je sve svedeno na tehničku ispravnost vozila, ma koliko vozila bila stara. Jer prijevozom učenika bavi se dvadesetak velikih autoprijevoznika i barem 70 njihovih kooperanata čiji je vozni park prosječne starosti oko 14 godina, a autobusi kojima se prevoze učenici nerijetko su i znatno stariji. Takvi prođu sve moguće tehničke preglede i dobiju dopuštenje da mogu u promet. I kako se može dogoditi da se za prijevoz učenika na terensku nastavu angažira autobus koji se raspada i kojemu su doslovce bočna stakla dodatno osigurana selotejp-trakom?

■ ZADOVOLJNI S PRIJEVOZNICIMA ■

A kako to izgleda u stvarnom životu pitali smo predstavnike županija. Pročelnica Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu i sport Bjelovarsko-bilogorske županije, Vanja POSAVAC, kaže da se na području županije svakodnevno prevozi oko 3200 osnovaca i 2200 srednjoškolaca te da su od Čazmatransa kao najvećeg prijevoznika tražili očitovanje o tome da njihovi autobusi ispunjavaju zakonske uvjete što se uostalom provjerava specijalističkim tehničkim pregledima, zatim izjavu o redovitom održavanju i servisiranju autobusa kao i o obavljenim tehničkim pregledima.

– I to tražimo od svih prijevoznika koji se jave na natječaj. Nakon incidenta u Trnavi tražili smo očitovanje i od škole, a za djecu koja su bila uključena u incident zatražen je krizni psihološki tim kako bi se pomoglo dvjema djevojčicama koje su bile potresene zbog onoga što im se dogodilo. Moram istaknuti, a to su naglasili i roditelji učenika, da je vozač bio iznimno priseban i da je pokušao ugasiti autobus, sve je vrlo smireno i profesionalno napravio i važno je da nitko nije stradao. Naravno da nam je prioritet uvijek sigurnost djece u prometu, inzistiramo na tehničkoj ispravnosti autobusa i na što kvalitetnijoj usluzi prijevoza, ali uvijek postoji mogućnost da se nešto u prometu dogodi – kaže Vanja Posavac te ističe kako imaju dobru suradnju s Čazmatransom koji posebne linije za prijevoz učenika prilagođava potrebama pojedine škole.

Tako će se i kad će škole nadoknađivati dane izgubljene zbog štrajka, pa će raditi i subotom, također prevoziti učenike te ovisno o njihovu rasporedu sati organizirati i posebne linije ako će učenici dulje ostajati na nastavi.

 

■ SIGURNOSNI POJASEVI SUVIŠNI!? ■

– Kao prijevoznik ispričavamo se i učenicima i njihovim roditeljima za sve probleme i moguće neugodnosti koje su imali, ali promet je živo tkivo i uvijek se nešto neželjeno može dogoditi. Sreća je da je vozač u Trnavi profesionalno reagirao, zaustavio vozilo, izveo učenike na sigurnu udaljenost i počeo gasiti požar – ističe Damir PAVLOVIĆ, direktor prijevoznika Čazmatrans promet d.o.o. koji dnevno preveze oko 15 tisuća osnovaca i 8000 srednjoškolaca te kaže da su svi prijevoznici svjesni činjenice da u Hrvatskoj imamo stare autobuse te da u Pravilniku nema starosnog ograničenja.

– Jedino je ograničenje tehnička ispravnost vozila. Jednom godišnje radi se specijalistički tehnički pregled, a ako je vozilo starije onda se takvi pregledi obavljaju tromjesečno, jer autobusi koji su svakodnevno u prometu moraju biti tehnički ispravni. Pravilnikom je popisano što sve autobusi moraju imati od opreme i mi sve to poštujemo, međutim sigurnosni pojasevi ispadaju višak i nepotrebni jer nitko ne može kontrolirati svu djecu jesu li se vezala. A u nekoj bi situaciji možda bilo i bolje da se ne vežu. Nedaj bože da autobus pun manje djece plane, jer se polovica njih zbog panike i straha ne bi ni znala ni stigla odvezati i mogla bi se dogoditi velika katastrofa. Zato se zalažemo da su u autobusu pojasevi obvezni na prva četiri sjedala i na svim onim sjedalima ispred kojih nema sjedala – naglašava Pavlović, napominjući da je problem s prijevozom učenika i u tome što je to javna usluga koju bi trebalo subvencionirati iz proračuna, jer su mnoge sada nerentabilne linije neophodne i mora ih se održati, ali ne tako da prijevoznici rade s gubicima.

– Ako moramo gasiti nerentabilne linije, što to znači za prijevoz školske djece? Učenici osnovnih škola voze se u posebnom linijskom prijevozu koji je ugovoren za njih, ali srednjoškolci su putnici na redovitim linijama i može se dogoditi da dobar dio njih neće imati prijevoz do škole i natrag ako se problem ne riješi – zaključuje Damir Pavlović.

■ SVE U SKLADU S PRAVILNIKOM ■

Pročelnica Upravnog odjela za obrazovanje i demografiju Virovitičko-podravske županije Vesna ŠEREPAC ističe da je na području županije organiziran prijevoz za 1525 od ukupno 4337 učenika 14 osnovnih škola i 54 područne, i to na 157 relacija za vožnju.

– To je prijevoz posebnih školskih linija sa čak 34 autobusa koje prijevoznici organiziraju i prilagođavaju potrebama učenika. A kad je riječ o sigurnosti, inzistiramo na odredbama Pravilnika, tražimo potvrdu o starosti autobusa, registarsku oznaku i pripadajuću liniju koju će autobus voziti. Svaki prijevoznik mora imati licencu za određeni linijski prijevoz i sve se ugovara po auto danu i točno se zna koliko je djece na kojoj liniji. Svake godine policija provjerava prijevoznike i autobuse, i nikad nismo dobili nijedan negativan nalaz. Sigurnost je jako važna, ali na to stopostotno nitko ne može utjecati, jer je sudjelovanje u prometu uvijek rizik. I moguće nezgode ili incidenti nikakvim se ugovorima i klauzulama ne mogu ni prevenirati ni spriječiti.

Mi inzistiramo na tome da vozači budu kvalitetni, odgovorni, da se ne mijenjaju svako malo, da se primjereno ponašaju na svom radnom mjestu – kaže Vesna Šerepac, a njezina kolegica Sandra FILIPOVIĆ, pročelnica Upravnog odjela za obrazovanje Osječko-baranjske županije, potvrđuje da se u odabiru prijevoznika traže identični uvjeti kao i u drugim županijama.

– Sve se radi s najboljim namjerama, ali uvijek postoji mogućnost da se nešto neželjeno dogodi ili zbog pogrješke nekog od sudionika u prometu ili zbog tehničke pogrješke na autobusu i tu doista ne možemo ništa nego inzistirati na tehničkoj ispravnosti vozila kako bi se barem s te strane mogućnost nekog incidenta svela na najmanju moguću mjeru. Naravno, i nova guma tek montirana na auto može puknuti u vožnji, mogu se zapaliti električne instalacije zbog neke sitnice koja je neprimjetna na tehničkim pregledima. Tražimo da se ispunjavaju svi sigurnosni uvjeti, ali život uvijek može donijeti neku nepredviđenu situaciju. A dosad, na svu sreću, nismo imali nikakvih incidenata iako nam je svakoga dana u prijevozu oko 3500 učenika iz 46 osnovnih škola i više od 5000 srednjoškolaca – naglašava pročelnica Filipović.

Na području Ličko-senjske županije prevozi se 670 učenika osnovnih i oko 400 učenika srednjih škola i, prema riječima Valentine ZDUNIĆ, pročelnice Upravnog odjela za financije i društvene djelatnosti, sve se radi na temelju javnog natječaja i kao i u drugim županijama inzistira se na poštivanju svih uvjeta iz Pravilnika o uvjetima koje moraju ispunjavati autobusi za organizirani prijevoz djece, a jednako tako rekli su nam i u Istarskoj županiji. Prioritet im je u odabiru prijevoznika za oko 2500 učenika osnovnih škola sigurnost djece u prometu i ispunjavanje svih uvjeta iz Pravilnika od prijevoznika koji se javljaju na javni natječaj.

■ ŠKOLA RADI VOZNI RED ■

A kako na usluge prijevoza gledaju njihovi krajnji korisnici, pitali smo ravnatelje nekoliko osnovnih i srednjih škola.

– Imamo 231 učenika, a više od polovice su putnici. Dok su bila dva ili tri konkurentna prijevoznika usluga je bila puno kvalitetnija. Pred školom su čekali autobusi, nudili su učenicima wi-fi u autobusima, subotom su ih prevozili do škole pa čak i na večernje izlaske u grad i vraćali ih kući u 3 sata nakon ponoći. Otkako imamo samo jednog prijevoznika, usluga je slabija. Morali smo promijeniti raspored sati zbog izvannastavnih aktivnosti pa smo htjeli pomaknuti međusmjenu za sat vremena, ali nismo, jer prijevozniku to ne odgovara. Nije baš sjajno i izgleda da mi moramo nastavu prilagođavati prijevoznicima umjesto da se oni prilagode nama i potrebama škole. A od države imaju plaćen prijevoz za svako dijete i te su karte skuplje od radničkih – govori Nenad PERIĆ, ravnatelj Srednje škole u Donjem Miholjcu, a ravnateljica Osnovne škole Sveta Nedelja Anica MAGDALENIĆ, pak, kaže da su u školi napravili svoj vozni red koji prilagođavaju pojedinim situacijama u školi.

– Od 1010 učenika više od 65 posto se prevozi. Na raspolaganju imamo tri autobusa i kombi koji učenike dovozi iz nepristupačnoga brdskog područja. Prema Zakonu, određeno je da u razrednoj nastavi pravo na prijevoz imaju učenici koji su udaljeni tri i više kilometara, a u razrednoj oni udaljeni pet i više kilometara od škole. No mislimo uvijek na sigurnost učenika, gledamo kakve su prometnice, jesu li uređeni nogostupi, javna rasvjeta pa imamo odstupanja i priličan je broj učenika koji se ne bi trebali prevoziti, ali zbog njihove sigurnosti pobrinuli smo se i dobili suglasnost županije da se i oni koriste prijevozom. Zadovoljni smo prijevozom i uslugama koje dobivamo, a od prijevoznika tražimo da nam osigura stalnu ekipu vozača. To je jako važno, jer oni poznaju svako dijete, svaku stanicu i to nam ulijeva sigurnost da će sve biti kako treba.

Važna je i sigurnost djece, ali mislim da se pravilnik ne može poštovati, jer bi sva djeca u autobusu trebala sjediti, biti vezana pojasom. To je nemoguće tim više što sva djeca imaju torbe ili ruksake i pitanje je kamo ih staviti ako ih skinu s ramena, a ako ih ostave onda se ne mogu vezati. Često pošaljemo i učiteljice razredne nastave da se provozaju autobusima kako bi ohrabrile prvašiće i objasnile im kako da se ponašaju u autobusu. A i ispred škole na stajalištu uvijek je neki učitelj dežuran kao pratnja učenika od škole do autobusa – kaže Anica Magdalenić.

■ DOGOVORI S PRIJEVOZNICIMA ■

A kad je cijela škola na kotačima, onda je to nešto sasvim drugo. Svi su učenici, njih 150, i svi učitelji OŠ Matije Gupca u Magadenovcu putnici, jer, kako kaže njihov ravnatelj Branko BELCAR, u Magadenovcu je samo predmetna nastava i sve se učenike dovozi iz čak 14 okolnih mjesta.

– Nekada smo imali svoj autobus, ali sad ovisimo o autoprijevoznicima i jedini nam je problem u organizaciji izvannastavnih aktivnosti. Autobusi su kvalitetni, sva djeca sjede, jer tako mora biti, autobusi imaju pojaseve i nisu prestari i surađujemo dosta dobro s prijevoznikom jer moramo razmišljati o sigurnosti i djece i odraslih u prometu i pobrinuti se zajedničkim snagama da sve protječe bez ikakvih problema – kaže ravnatelj Belcar.

A na dvadesetak kilometara od Zagreba na obroncima Plešivice postoji Osnovna škola Sveti Martin pod Okićem, koja, kako to kaže njezin ravnatelj Goran LESJAK, pokriva veliko područje i u kojoj od 276 učenika čak njih 250 su putnici.

– Kraj u kojemu živimo je prekrasan, ali je brdovit i ako zimi bude puno snijega moramo odgađati nastavu ili imamo nepotpunu nastavu, jer često ni učenici ni učitelji ne mogu doći do škole. Ceste budu neočišćene i neprohodne. A kad pada snijeg, ja sam budan od 3 sata ujutro, pratim situaciju na cesti, jer sam vrlo blizu škole, pa sam u kontaktu s dežurnim prometnikom u Samoborčeku i s njime dogovaram hoćemo li i kako ujutro prevoziti učenike pa informaciju stavljam na mrežnu stranicu škole. Imamo učiteljske grupe na mobilnim aplikacijama pa se informacije vrlo brzo šire najprije do učitelja, a od njih i prema roditeljima, a sve to kako bi svi učenici i njihovi roditelji ujutro znali što im je činiti.

Mi u školi ne možemo odlučivati o sigurnosti i uvjetima u autobusima, ali već sam u ime škole u više navrata slao dopise prijevozniku i osnivaču upozoravao na uočene propuste. Jer učitelji uvode učenike u autobuse i mogu uočiti nešto nepropisno pa reagiramo jer nas ponajprije zanima sigurnost naše djece, a ne slovo pravilnika. Koliko god možemo utječemo na to da autobusi budu kvalitetni, sigurni i da svi uvjeti budu ispunjeni. Iznimno smo zadovoljni vozačima koji se trude i vrlo su ljubazni prema učenicima. A da bi autobusi mogli biti i bolji, tu nema spora – zaključuje ravnatelj Lesjak. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisao Marijan ŠIMEG  ]

……………….

KAKO TO RADE U GORSKOM KOTARU

Školski kombi za prijevoz učenika

Sigurnost učeničkog prijevoza zbog otežanih je klimatskih uvjeta i većeg broja učenika putnika posebno važna tema u Gorskom kotaru.

Praksu zbrinjavanja prijevoza učenika kombi-vozilima na području Gorskoga kotara Primorsko-goranska županija počela je još 2002. godine, a nastavila je i prošlog rujna kad je Osnovnoj školi Ivanke Trohar iz Fužina donirano kombi-vozilo vrijedno dvjestotinjak tisuća kuna. Bio je to dvadeseti kombi koji je u proteklih sedam godina doniran školama iz Gorskoga kotara. Jer to je jedini način da se učenici dovezu do škola iz udaljenih mjesta u svim klimatskim uvjetima.

– Nama to mnogo znači, jer od 78 učenika gotovo polovica su putnici. Novim kombijem stječemo višu razinu kvalitete, standarda i sigurnosti, što je nama posebno važno u onim otežanim uvjetima tijekom zime – ističe ravnateljica Jasna Štimac te napominje da se djeca putnici koji su udaljeniji od tri kilometara voze školskim kombijem, a ostale učenike koji su nešto bliže i koji nemaju pravo na prijevoz prevozi se kombijem koji je osigurala Općina Fužine.

– Maksimalnu pažnju polažemo na sigurnost učenika i tehničku ispravnost kombija, jer uvijek se nešto može dogoditi u prometu. Nikad nije upitna nabava zimskih guma, jer kod nas je snijeg i uvijek se moramo brinuti o svim sigurnosnim uvjetima, servisiranju i održavanju vozila, jer sigurnost djece nam je prioritet – zaključuje ravnateljica Štimac.