Goti, gotički, gotičari – tko je tko i što je što u povijesti

Naziv Goti rabio se za dio germanskih naroda od III. do VI. stoljeća, a dijelili su se na Zapadne Gote (Vizigote) i Istočne Gote (Ostrogote). Vizigoti su osnovali kraljevstvo u Hispaniji, a Ostrogoti u Italiji i Dalmaciji.

Najmoćnija država bila je ostrogotska potkraj V. stoljeća s Teodorikom Velikim na čelu, vrlo obrazovanim vladarom. Teodorik je vladao  prema rimskom uzoru. Okružio se obrazovanim Rimljanima na svome dvoru u Ravenni te podupirao umjetnost, obrazovanje i opći napredak. Nakon njegove smrti početkom VI. stoljeća velika se ostrogotska država raspala u sukobima s Istočnim Rimskim Carstvom, odnosno carem Justinijanom.

Krenemo li kronološki dalje, dolazimo do pojma gotika. Bio je to umjetnički stil koji je nastao u Francuskoj, a razvijao se u likovnoj umjetnosti i arhitekturi u razdoblju od tri stotine godina (od XII. do XV. stoljeća). Pojam gotički upotrebljava se za označavanje kasnosrednjovjekovnog arhitektonskog stila, skulptura, vitraja itd.

Na prijelazu iz XVIII. u XIX. stoljeće isti se naziv (gotički) rabio i za književnost romantizma koja je obilovala fantastičnim, natprirodnim i neobičnim temama, uglavnom žanra strave.

Pojam gotičar veže se za postpunk, supkulturu nastalu u Londonu tijekom osamdesetih godina XX. stoljeća. Ona odbacuje ekstrovertiranost punk-kulture i stvara poklonike specifične umjetnosti, glazbe, književnosti (nerijetko vezane za legende, misterije i žanr strave) te mističnih religija. Poklonici gotičarske supkulture, često nazivani i darkerima zbog svog načina odijevanja i ukrašavanja, vezuju se uz kritiku indoktrinacije društva koja, smatraju oni, odvodi ljude u neznanje i otuđenost.

Bez obzira na to je li riječ o Gotima, gotici, gotičkom ili gotičarima i kako god ih povijest nazivala i razlikovala, postoje i neke sličnosti – svi nazivi vezani su za nešto revolucionarno, neobično, zastrašujuće. Koliko su Goti bili velika, nesumnjivo zastrašujuća sila u svoje doba, gotičke građevine zastrašujuće u svojoj ljepoti, a književnost romantizma mistična u svojem traganju za najskrivenijim i najtamnijim željama i idejama, toliko su danas mnogima zastrašujući gotičari zbog svog specifičnog izgleda.

Neka nam za kraj inspiracija bude Mary Shelley koja je u svom slavnom Frankensteinu napisala: „Koliko smo toga novoga mogli otkriti samo da nismo dopustili da nam kukavičluk ili ravnodušnost sputaju naše daljnje istraživanje.”

Autorica: Sonja Miličević, prof.