TEMA ŠKOLSKIH NOVINA > KAKO ZAŠTITITI DJECU OD NASILJA ODRASLIH?

Najveća opasnost prijeti u obitelji

ponedjeljak, 2. ožujka 2020.

Mrtva djevojčica zamotana u tepih i bačena u podrum jedne zgrade u zagrebačkoj četvrti Sopot, 16-godišnja djevojka slučajno ubijena na Malome Lošinju, pedofil koji je u Osijeku pokušao djecu namamiti u svoj kombi...

Najveća opasnost prijeti u obitelji

To su najnoviji slučajevi koji nas upozoravaju na potrebu kontinuirane zaštite djece i mladih. Brojni su preventivni programi i akcijski planovi namijenjeni smanjivanju međuvršnjačkog nasilja, ali porast broja nasilja odraslih nad maloljetnicima pokazuje da ne radimo dovoljno.

Prema podatcima MUP-a, u posljednjih pet godina raste broj teških tjelesnih ozljeda djece i mladih, a povećao se i broj kaznenih djela koja se čine na štetu djece putem interneta, poglavito iskorištavanje djece za pornografiju. Istodobno, prema podatcima Ministarstva pravosuđa, hrvatski su sudovi u 2017. donijeli 195 osuđujućih presuda vezanih za kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, od kojih je 65 postalo pravomoćno. U 2018. doneseno je ukupno 179 osuđujućih presuda, 139 pravomoćnih, dok je u 2019. godini doneseno 160 osuđujućih presuda, od kojih je 85 postalo pravomoćno.

Brojna su pak znanstvena istraživanja koja pokazuju da se u 70 do 90 posto slučajeva seksualnog zlostavljanja počinitelj i žrtva poznaju otprije, da se takva zlostavljanja događaju i unutar obitelji, što utječe na smanjenu spremnost djece žrtava na prijavljivanje takvih zlostavljanja.

POVEĆATI KAZNE?

Postavlja se onda pitanja je li uopće moguće zaštititi djecu i mlade od nasilja i zlostavljanja odraslih, poglavito pedofila. U susjednoj je Srbiji nedavno stupio na snagu tzv. Tijanin zakon, kojim je uvedena kazna doživotnog zatvora za najteža kaznena djela, među ostalim za općenje s djetetom. Zakon je rezultat društvene akcije i pritiska koju je pokrenuo otac brutalno silovane i ubijene Tijane Jurić, s namjerom uvođenja doživotnog zatvora za ubojice djece. I uspio je u tome.

 

 

Najlakše je prepoznati fizičko zlostavljanje, jer tada dijete završi u bolnici, na hitnom prijamu te je liječnik dužan popuniti crvenu bolničku prijavu. U odnosu na seksualnu zlostavu, prijavi se tek jedna od petnaest, a protek vremena od počinjenja kaznenog djela do prijave nekad je dulji i od deset godina

Lana PETÖ KUJUNDŽIĆ, Županijski sud u Zagrebu

Naša dugogodišnja sutkinja Lana Petö Kujundžić, predsjednica Odjela za mladež Županijskog suda u Zagrebu, upozorava da su kaznena djela na štetu djece najčešće počinjena u njihovu domu i počinitelji su djetetu poznate osobe. I bez preventivnih aktivnosti koje se odnose na edukaciju djece, učitelja, odgajatelja, pedijatara i liječnika opće prakse ne će se moći barem djelomično zaštititi djecu. Ipak, naša sugovornica ne smatra da bi pooštravanje zatvorskih kazni dovelo do bolje zaštite djece:

– U svojoj sudskoj praksi koja je dulja od 30 godina nisam uočila da bi počinitelji bili zastrašeni zbog moguće kazne zatvora te da je kazna zatvora koja je njima bila utvrđena bila pouka za neke druge da tako nešto ne čine.

Naime, počinitelji kaznenih djela na štetu djece uvjereni su, s obzirom na to da su bliski s djetetom, da se tako nešto ne će otkriti jer je dijete ovisno o njima. Upozorili su ga da je to njihova tajna, a dijete ima dvojaki odnos prema bliskom članu obitelji kojeg istodobno voli i mrzi.

Zakon o sudovima za mladež naveo je da su oni nadležni za predmete kazneno-pravne zaštite gdje su djeca žrtve kaznenih djela. Također je navedeno da će sudci, državni odvjetnici kao i policajci biti specijalizirani, no Petö Kujunždić pojašnjava da se u stvarnosti sve prepušta individualnoj sklonosti pojedinog suca. A Povjerenstvo za praćenje i unapređenja rada tijela kaznenog postupka i izvršenja maloljetničkih sankcija ministru pravosuđa još je prije deset godina predložilo određivanje sudova i specijalizaciju sudaca za mladež:

– Istraživanje profesora Carića s Pravnog fakulteta u Splitu pokazalo je da većina predmeta na štetu djece završi kod sudaca koji većinski rade opće kaznene predmete, odnosno rade čak i parnične predmete. Dakle, nemaju usku specijalizaciju za rad s djecom žrtvama. Nažalost, ni u državnom odvjetništvu kao ni u policiji više nema posebnih odjela za mladež.

Što se tiče seksualnog zlostavljanja, nije tajna da je ta vrsta zlodjela još uvijek vrlo skrivena. Sutkinja Petö Kujundžić primjećuje da se građani, ali i profesionalci srame kad bi o tome trebali progovarati. Odnosno nemaju dovoljno hrabrosti i svijesti da svako kazneno djelo na štetu djece treba prijaviti i da time onemogućavaju zlostavljaču da dalje čini kaznena djela.

DJECA SE BOJE IŠTA REĆI

Više od dva desetljeća djeci i mladima dostupna je linija Hrabrog telefona 116 111, putem kojeg im psiholozi daju savjete o tome kako se ponašati u slučajevima nesigurnosti, crnih misli, ali i zlostavljanja. Uglavnom se javljaju jer se osjećaju ugroženo u situacijama u kojima trpe nasilna ponašanja, što može biti u školi, u svome domu, ali i u komunikaciji s drugima na internetu.

 

 

 

 

S obzirom na to da je seksualno zlostavljanje povezano s prijetnjama, osjećajima straha, srama i nelagode, djeci zna biti lakše povjeriti se nepoznatoj osobi, tako da se često odluče javiti se baš nama i tad prvi put reći nekome što proživljavaju

Mirna ČAGALJ FARKAS, Hrabri telefon

Psihologinja Hrabrog telefona Mirna Čagalj Farkaš napominje da ne postoji jedinstven odgovor koji roditeljima i svima koji se brinu o djeci može ponuditi kako bi oni znali gdje sve djeca mogu biti u opasnosti:

– Za neku će djecu to zaista biti put od kuće do škole, a za neku će to biti samostalno putovanje na trening ili pak boravak u školi, jer ga tamo odrasli ne štite od vršnjaka koji se ponašaju nasilno. Dobro je uzeti u obzir i društvene mreže i internet, s obzirom na to da naša iskustva, a i brojna suvremena istraživanja, govore da djeca koristeći se internetom mogu ući u komunikaciju s ljudima koji će zloupotrijebiti njihovo povjerenje i ugroziti ih, a sve se to može događati dok odrasli misle da su na sigurnom.

Svako dijete koje nazove Hrabri telefon može očekivati da će mu se javiti osoba koja će ga saslušati, pokušati razumjeti i dati mu podršku vezanu za teškoće koje ga muče. U slučaju vršnjačkog nasilja, volonteri Hrabrog telefona nastoje potaknuti djecu da se povjere roditeljima, nastavnicima i školskim stručnim suradnicima, jer je pomoć odraslih potrebna kako bi se nasilje zaustavilo.

– Odrasli su odgovorni da pomognu djeci. No često je djeci teško tražiti pomoć, jer imaju razne strahove vezane za razgovor o problemu s odraslima u svojoj okolini. Stoga ih nastojimo ohrabriti i osnažiti. Smišljamo konkretan plan onoga što bi dijete moglo učiniti kad se nađe u situaciji u kojoj je u opasnosti. Nastojimo s djetetom pronaći osobu kojoj se može obratiti i povjeriti – objašnjava modus operandi Čagalj Farkaš te dodaje da je dio poziva Hrabrome telefone vezan i za seksualno zlostavljanje.

S obzirom na ono povezano s prijetnjama, osjećajima straha, srama i nelagode, djeci zna biti lakše povjeriti se nepoznatoj osobi, tako da često odluče javiti se na Hrabri telefon i tad prvi put reći nekome što proživljavaju.

POČINITELJI BLISKI ŽRTVI

Nažalost, kao i svi oblici zlostavljanja, tako se i seksualno zlostavljanje može događati bilo gdje. Nažalost, ljudi su skloni vjerovati da se ono događa nekome drugome i da bi oni bili sposobni prepoznati žrtvu ili počinitelja seksualnog zlostavljanja da se dogodi u njihovoj blizini. To je razumljivo, jer je prirodno da žele imati osjećaj da se takve stvari ne događaju u njihovoj blizini, kao i da bi oni na vrijeme reagirali da se dogode, zaključuje psihologinja Hrabrog telefona:

– Teško im je pomisliti da bi neka poznata osoba mogla proživljavati takvo nešto i nekad biraju to ignorirati. Nadaju se da se to ne događa. Ljudi su skloni neke signale koji bi mogli upućivati na seksualno zlostavljanje protumačiti kao da su bezopasni, a potom ih ignorirati. Stoga je nužno podizanje svjesnosti o seksualnom zlostavljanju i uznemiravanju djece.

Volonterkama ove udruge mogu se javiti i odrasli zabrinuti za dobrobit djece, putem tzv. linije za mame i tate na broj 0800 0800.

Zanimalo nas je i što o ovoj problematici misle naši prosvjetari, djelatnici škola gdje djeca počesto provode veći dio dana. Tema nasilja, bilo u stvarnom ili virtualnom okružju, neizostavna je stavka u pregledu sigurnosnog statusa svake odgojno-obrazovne ustanove. Pedagoginja Aleksandra Smolić iz riječke OŠ „Srdoči” opisuje da se sami učenici ne izjašnjavaju o terminima lokacija i prostora u kojima se osjećaju nesigurnima već škola informacije o tome najčešće dobiva posredno, tijekom razgovora s učenicima koji su doživjeli neki oblik nasilja ili neugodnosti na koju se žale. Smolić primjećuje da posljednjih godina raste pojavnost elektroničkog nasilja, ali srećom u ovoj školi nisu dosad zabilježili obiteljska i spolna zlostavljanja te pedofilske prijetnje. Međutim, svjesni su ozbiljnosti tih devijacija i zato se drže kodeksa koji savjetuju i drugih školama:

– Kulturom rada naših prosvjetnih djelatnika stvaramo mjesta povjerenja, da učenik u svakom trenutku može pristupiti bilo kojem učitelju i stručnom suradniku kako bi njegov problem bio saslušan s nužno potrebnom pažnjom i ozbiljnošću. Pedofilija u svojoj offline, ali i online prisutnosti velika je i zahtjevna tema za rad s učenicima. Pravila koja usvajaju za siguran rad na internetu jednostavno su primjenjiva i u realnom životu te smo usmjereni na jačanje njihovih kapaciteta prepoznavanja potencijalno rizičnih situacija te primjerenog reagiranja u istima – rekla nam je pedagoginja Smolić.

ONLINE OPASNOSTI

Da je s djecom potrebno puno razgovarati o njihovim životnim situacijama, pitanjima, nedoumicama, opasnostima, i u školi i u obitelji, slaže se i psihologinja Nataša Major iz pakračke OŠ braće Radića. Jer važne informacije trebaju saznati od učitelja, odraslih koji se brinu o njima, a ne samo iz medija, s interneta ili od vršnjaka. Roditeljima pak savjetuju da imaju pravo i obvezu imati uvid u sadržaje kojima se dijete bavi te znati njihove zaporke i povremeno provjeriti aktivnost na internetu. Potiču ovdje djecu da prijave izloženost nasilju, neprimjerene slike i poruke odraslih, samoozljeđivanje:

– Jasno im objasnimo da prijava nije zbog kažnjavanja ili osvete, već zbog potrebe zaštite, da učenici mogu prepoznati da je nekom potrebna pomoć. Učenike je potrebno osvještavati o osobnoj odgovornosti za svoje ponašanje, ali ih i učiti razumjeti postavljene granice. Vanjske okolnosti najčešće ne možemo promijeniti, ali zato treba djecu jačati da razumiju što se oko njih događa, da prepoznaju opasnost i da znaju gdje i kako mogu pronaći zaštitu i sigurnost.

Osječka pedagoginja Jasna Kretić Majer iz OŠ Franje Krežme ističe pak da nedavno usvojen Protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja pomaže i daje potporu žrtvama seksualnog nasilja prilikom prijavljivanja i procesuiranja seksualnog nasilja.

Često se u medijima, kaže, spominjao i Registar pedofila kao mjera koja bi mogla pridonijeti boljoj zaštiti djece od ljudi koja su već napravila krivična djela seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece. Time ne bismo u potpunosti zaštitili djecu od seksualnog zlostavljanja, ali bi, uz druge mjere, taj Registar sigurno pomogao, uvjerena je Kretić Majer.

– Potrebno je povećavati znanje djece i roditelja o ovoj temi, naročito u kontekstu uporabe interneta, jer je on prostor u kojem djeca provode mnogo vremena i često su nezaštićena. Stoga je bitno uputiti roditelje kako prepoznati ponašanja djeteta koje trpi neprijatnosti ili nasilje te kako mu pružiti podršku. A ujedno upućivati dijete kako prepoznati potencijalno neprihvatljivo ponašanja i znati kako, gdje i kod koga zatražiti podršku i pomoć.

Nažalost, zlostavljana se djeca boje da im nitko ne će vjerovati, dodaje pedagoginja iz grada gdje je nedavno uhićen pedofil. Kad se to događa u obitelji, djeca šute i iz straha da će „ostati bez mame i tate”. Stoga stručni suradnici često u razgovoru s djecom uočavaju skrivanje mnogih događaja koji bi, prema njihovu mišljenju, naišli na osudu.

– Djeca brane svoje roditelje. Brinu se da će ostati sami i da će i oni biti krivi. Da im nitko ne će vjerovati, da ih nitko ne će zaštititi, da će događaje morati prepričavati pred mnogo ljudi. Jer se u praksi zaista i događa da dijete mora više puta prepričavati isti događaj – naglašava pedagoginja Kretić Majer.

Dodaje da zato s djecom treba razgovarati, ali ih pritom ne treba pretjerano plašiti. Primjerice, u OŠ Franje Krežme s djecom su razgovarali o intimnim dijelovima tijela koje pokrivamo kupaćim kostimom i da te dijelove tijela smiju dirati samo mama i tata dok ih kupaju. Ili liječnik dok ih pregledava i nitko drugi. Naučila su djeca i da se ti dijelovi tijela ne pokazuju i to nitko ne smije od njih tražiti.

– Svjedoci smo nedavnog događaja u našem gradu. Važno je naučiti dijete da je uvijek s prijateljima i da ne zaostaje za drugom djecom. Mlađa djeca ne misle da im netko tko ih zove u automobil želi učiniti nešto loše, osobito ako je ljubazan i takoreći treba pomoć ili ima pitanja... – upozorava naša sugovornica.

JEDINSTVENI PROPIS

Svi grozni slučajevi koji su zabilježeni proteklih godina u Hrvatskoj naveli su i pravobraniteljicu za djecu Helencu Pirnat Dragičević da nam kaže kako te počinitelje nasilja nad djecom treba najstrože kažnjavati, izricati najteže zakonom predviđene kazne, kako bi se izrazila jasna društvena osuda takvih djela i odvratilo potencijalne počinitelje, a i kako bi se djeci poručilo da je odraslima stvarno stalo do toga da ona budu zaštićena. Upozorava da ne funkcionira sustav u zaštiti djece od seksualnog nasilja, a za to nisu dovoljne samo zakonske promjene, nego je nužno mijenjati i sudsku praksu:

– Naši sudovi izriču relativno blage kazne počiniteljima seksualnog nasilja nad djecom, a blage osude znače i relativno brz nastup rehabilitacije te brisanje podataka o počiniteljima iz kaznene evidencije. Time se onemogućuje provjera prethodne osuđivanosti osoba, primjerice, kad se zapošljavaju na poslovima koji uključuju rad s djecom. Također, naši sudovi ne izriču sigurnosne mjere kojima bi se onemogućilo da počinitelji dolaze u kontakt s djecom ili bi ih se nadziralo nakon izdržane kazne. Ukratko, sustav nadziranja seksualnih predatora nije uspostavljen, a sustav čuvanja i dostupnosti podataka o počiniteljima kaznenih djela pokazuje brojne slabosti – jasna je Pirnat Dragičević.

 

 

Možete zamisliti kako se osjećaju djeca kojima profesor ili trener upućuje pohotne poglede, vulgarne komentare ili ih neprimjereno dira. Potrebno je mnogo hrabrosti da dijete prijavi takve postupke odraslih, a kad pritom izostane odgovarajuća reakcija i zaštita, dijete ostaje samo, ranjivo i razočarano

Helenca PIRNAT DRAGIČEVIĆ, pravobraniteljica za djecu

Objašnjava kako su mnoga područja ostala „nepokrivena” zakonskom regulacijom i nadzorom poput rada udruga, radionica, organiziranja poduka za djecu i slično, što roditelji uglavnom ni ne znaju kad im povjeravaju svoju djecu.

Stoga se doista postavlja pitanje treba li Hrvatskoj jedinstveni propis kojim bi se to područje cjelovito uredilo. Upravo o tom pitanju Ured pravobraniteljice namjerava uskoro otvoriti raspravu sa stručnom javnošću.

– Uz stručnu javnost, o tome je važno educirati i roditelje, a nije manje važno i jačati samu djecu kroz preventivne aktivnosti zaštite od seksualnog nasilja. Djecu treba osnaživati i da progovore o nasilju kojem svjedoče ili su sama izložena – zaključuje pravobraniteljica.

Njezin Ured svake godine dobiva tridesetak prijava mogućega seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece, nekoliko ih se odnosi na školsku sredinu, sportske klubove i druga mjesta na kojima su djeca povjerena odraslima. Upravo je seksualno uznemiravanje djece, odnosno neprimjereni dodiri ili poruke područje koje zahtijeva posebnu pozornost. Budući da je riječ o takozvanim blažim oblicima kaznenih djela nerijetko se događa da državno odvjetništvo odluči da ne će pokrenuti postupak. Takve odluke imaju dalekosežne negativne posljedice. Izostanak kaznenog progona omogućuje počinitelju da nastavi obavljati posao u kojem dolazi u kontakt s djecom te da iste neprimjerene dodire i poruke šalje novim generacijama djece. [ IZ DRUGIH MEDIJA |  Školske novine | Napisao Branko NAĐ ]

..........................

MINISTARSTVO PRAVOSUĐA

Ukinuta zastara za spolno zlostavljanje

Imajući na umu težinu djela, nastale posljedice te dob djeteta, Kazneni zakon propisuje kaznu zatvora za kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta pa je tako najmanja propisana kazna zatvora tri godine zatvora, a najveća kazna zatvora jest dugotrajni zatvor odnosno četrdeset godina iza rešetaka. 

Ovisno o težini djela propisani su i različiti rasponi kazni zatvora, od šest mjeseci do pet godina, od jedne do osam godina, od jedne do deset godina, od tri do dvanaest godina, od tri do petnaest godina.

Kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta često su predmet zakonodavnih izmjena radi poboljšanja zakonodavnog okvira i kontinuiranog pooštravanja zakonodavne politike, a kako bi se zaštitili najranjiviji članovi našeg društva.

Primjerice, izmjenama i dopunama Kaznenog zakona iz 2018. godine pooštrena je zakonska kaznenopravna politika kažnjavanja u odnosu na navedena kaznena djela. Svrha predloženih izmjena bila je usmjerena na jače ostvarenje općenito preventivnih učinaka kažnjavanja spolnih delikata počinjenih na štetu djece. Nakon izvršene analize zakonske diferencijacije temeljnih i kvalificiranih oblika i stadija počinjenja ovih kaznenih djela, predloženo je pooštravanje zakonskog odmjeravanja kazni za ta djela.

Uz navedeno, izmijenjene su i pojedine odredbe u općem dijelu Kaznenog zakona kao što su izmjene sigurnosne mjere zaštitnog nadzora nakon punog izvršenja kazne zatvora, ukidanje zastare za teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta u kojem je kao kvalifikatorna okolnost propisana smrt i drugo.

Posljednjim izmjenama i dopunama Kaznenog zakona iz 2019. godine provedeno je dodatno usklađenje predmetnih kaznenih djela s Direktivom o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije. 

..........................

Vezani članci
Školski portal: Upoznajmo alternativni svijet fotografije

Upoznajmo alternativni svijet fotografije

Uz različite motive učenici istražuju fotografsku tehniku i na osnovi…

Školski portal: O nasilju se ne smije šutjeti

O nasilju se ne smije šutjeti

Kod mlađe djece često čujemo kako su se bojali nakon…

Školski portal: Raspored online nastave za utorak, 17. ožujka 2020.

Raspored online nastave za utorak, 17. ožujka 2020.

Isto kao i danas i u utorak će učenici razredne…

5+ klub
Stručni skupovi Školske knjige
Slovopis
e priručnik
Preuzimanje digitalnih udžbenika
Preuzimanje višemedijskih materijala
Preuzimanje višemedijskih materijala za srednju školu
E-priručnik Tehnička podrška
Lente vremena
Školski portal: Robovanje ekranima uskraćuje djeci zdravi razvoj

Robovanje ekranima uskraćuje djeci zdravi razvoj

… važno svim dionicima odgojno-obrazovnog sustava…

Školski portal: Lektiru obrađujemo na zanimljiv i kreativan način

Lektiru obrađujemo na zanimljiv i kreativan način

... odijevaju Crvenkapičinu haljinu, lovčev šešir…

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

...nego su odlučili provesti revoluciju svojeg…

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto je važna dinamička akomodacija i…

Nadahnjujući citati o učiteljima

Nadahnjujući citati o učiteljima

Dan učitelja, koji slavimo 5. listopada,…