Odgajamo generaciju kojoj nedostaje snaga karaktera

...ono će dolaziti u školu misleći da se može ponašati na isti način. 

I priča tu ne završava.

Ta će djeca koračati kroz život primjenjujući ovakav obrazac ponašanja u svim situacijama, u odnosu s drugom djecom, na društvenim mrežama, u odnosu prema autoritetima i, na kraju, sa samim roditeljima.

Postupci roditelja golem su dio ukupnoga djetetova obrazovanja, više nego što smo svjesni. Odgajate li djecu da pomažu drugima, to će biti odluka koju nikad nećete zažaliti.

Esther WOJCICKI majka je dviju najuspješnijih žena u Silicijskoj dolini i bivša učiteljica u srednjoj školi s 36 godina iskustva. Godine 2002. proglašena je za kalifornijskom učiteljicom godine.

U članku za CNBC objašnjava kako su mnoga današnja djeca samodopadna, misle samo na sebe i imaju mentalitet koji bi se mogao opisati izrazom „ili se obogati ili ne radi ništa”. Oni misle na stvari koje posjeduju ili žele posjedovati te razmišljaju o fakultetima koje će pohađati uzimajući prije svega u obzir novac koji će potom zaraditi kako bi kupili još više stvari. Djeca koja odrastu misleći kako se svijet okreće oko njih odrastaju u ljude kojima nedostaje neovisnost i čvrst karakter. Ona tvrdi:

„Katkad se čini kao da odgajamo naciju narcisa i neću pretjerati ako kažem kako je moderno helikopter-roditeljstvo u tome odigralo veliku ulogu.”

Djeca trebaju usmjeravanje i izlaganje nematerijalnim iskustvima. Moraju odgovarati za svoje loše odluke i ponašanje, a, što je najvažnije, treba ih poučiti vrijednostima pomaganja drugima.

Danas vidimo mnogo ljudi koji promiču ljubaznost i dobrotu kao da je to tek hir ili „cool trend”. Dobrota se ne uči nošenjem majice s porukom „Biti ljubazan je cool” ili dijeljenjem viralnog videa na društvenim mrežama. Dobrota se uči djelima, pomažući drugima. Kao roditelji, mi smo najvažniji uzori svojoj djeci.

Djeca trebaju odrastati gledajući kako im roditelji nude pomoć i traže rješenja umjesto da samo upiru prstom i traže krivce, trebaju vidjeti roditelje koji se prema drugima odnose s razumijevanjem i poštovanjem umjesto da vrijeđaju i ismijavaju.

Djeca će oponašati takvo ponašanje i steći vrijednosti koje će im ostati usađene za cijeli život. Na taj će način biti ne samo bolji ljudi već i zdraviji. Prema studiji iz 2013. godine, djeca koja volontiraju pomažući mlađoj djeci doživljavaju i smanjenje negativnog raspoloženja i kardiovaskularnog rizika. Novija studija iz 2016. godine također je pokazala da tinejdžeri koji su volontirali znatno manje sudjeluju u nezakonitom ponašanju.

Esther Wojcicki tvrdi da će djeca roditelja koji strastveno pomažu svojoj zajednici odrastati osjećajući se osnažena da preuzmu najveće izazove našeg vremena i pronađu način da pridonesu.

„Ako imate zadatak koji želite ispuniti, time ćete usrećiti sebe. No najsretniji ćete biti kad ste najkorisniji društvu i pomažete drugima.”

Roditeljstvo je bez sumnje najteži posao na svijetu. Onaj tko se s time neće složiti vjerojatno nikad nije bio roditelj. Toliko je odluka koje možemo donijeti, toliko čimbenika koje treba razmotriti u svakoj fazi života naše djece, a u određenom se trenutku moramo znati odmaknuti i prihvatiti činjenicu da ne možemo sve kontrolirati. Ali odgajati djecu da pomažu drugima tako što ćete im pokazati primjerom sigurno je nešto što možete kontrolirati i što nikad nećete zažaliti.

..................

NAPOMENA

• SAD: Bored Teachers – mjesto za sve učitelje koji ovdje mogu pronaći humor u frustraciji, iscrpljenosti i kompleksnosti koja dolazi uz ovo zanimanje.
• Izvor: boredteachers.com
• Photo by Shishir Pandey on Unsplash