(Pret)posljednja panda ili statika Dine Pešuta

Novim dramskim tekstom Dine Pešuta: Pretposljednja panda ili statika, nagrađen prvom nagradom Marin Držić za 2013. godinu, hrvatsko je kazalište obogaćeno dramom koja ne bježi od recentnih silnica hrvatske svakodnevice (rat, poraće, tranzicija, propast građanske svijesti, porast ksenofobije i dr. ) no te silnice bivaju uklopljene u neobičnu strukturu i provučene kroz filter jakih i autentičnih  pripovjednih glasova, što sve skupa rezultira polifonom, modernističkom cjelinom na kakvu recentno dramsko pismo na žalost, nije naviklo.

Autor će o vlastitom dramskom opusu, reći:  „Svi moji tekstovi bave se mladim ljudima koji preispitujući socijalne probleme pokušavaju pronaći vlastiti položaj u sustavu koji nas okružuje.“

Pešut s pozicije mladića rođenog 1990. problematizira život generacije rođene od devedesetih, stasale u teškim i kaotičnim godinama, one generacije koja ne može naći mjesto u društvu bez ideala.Na specifičan način u Statici kroz lomljenje različitih fokalizatora iste radnje, pratimo rođenje, sazrijevanje i  otrežnjenje jedne države.

No, to je tek okvir  koji služi za eksperimentiranje idejom kontrapunkta: polifonije glasova u kojem se prepoznaju četiri glavna dramska glasa koji svoje pripovijedanje/obraćanje čitateljima i potencijalnoj publici baziraju na dugačkim unutarnjim monolozima isprekidanim krokijima dramskih situacija.

"Riječ je o drami pisanoj rafalnim stilom brzih i kratkih rečenica koji iznose sliku odrastanja četvero mladih ljudi iz ratnog i poratnog Siska. Dva muška i dva ženska lika kreću sa istih startnih pozicija, iz podrumskih skloništa bombardiranog grada a život ih zatim oblikuje u potpuno različite ljude isprva malim pomacima koji vremenom postanu tektonski. Drama izrazito precizno i duboko zasjeca neuralgično tkivo poslijeratnog tranzicijskog društva te gotovo bez greške detektira 'povijest bolesti' naših prostora" - stoji u obrazloženju stručnog povjerenstva. Nagrade Marin Držić.