Glastonbury – preko mora i magle ususret mitskom Avalonu

Na jugu Engleske, u grofoviji Somerset, nalazi se mali grad Glastonbury. Smješten je na jednoj od rijetkih povišenih i suhih točaka Somerseta, nizinskoga kraja koji je u prošlosti često poplavljivalo more, pa je Glastonbury u davno doba bio otok. Danas se područje Somerseta isušuje i zaštićeno je od poplava, no još je bogato močvarama, barama, jezercima i rijekama, a zbog velike je vlage često prekriveno maglom.

Bilo je to religijski važno područje već u kameno doba. Obavijen mističnom maglom te okružen morem i močvarama, Glastonbury je bio tema mnogih uzbudljivih keltskih i kršćanskih predaja, a i danas slovi kao jedno od najjačih engleskih mitskih središta.

Prema jednoj od predaja upravo je ondje bio Avalon, sjedište slavnoga kralja Arthura. Kelti su brežuljke Glastonburyja zvali Yns Avallach što znači Otok jabuka jer riječ aval/afal na starom velškom, odnosno riječ abal na keltskom znači jabuka. A jabuke su u keltskoj mitologiji simbolizirale obilje, blagostanje i magiju.

Druga predaja pak kaže da je Josip iz Arimateje, koji je Isusa skinuo s križa, došao na to područje prema predaji zvano Avalon. Donio je sa sobom kalež iz kojega je Isus pio na posljednjoj večeri, poznat u predaji kao sveti gral, a u njemu Isusovu krv.

Prema toj predaji taj je kalež, sveti gral, Josip zakopao u podnožju Twar Avallacha (što na keltskom znači Vrata Avalona ili Avalonski brežuljak), odnosno podno današnjeg brežuljka Tor, visokog oko 200 metara. Tamo je Josip navodno postavio kamen temeljac za prvu kršćansku crkvu u I. stoljeću koja se u legendama spominje pod imenom Vetusta Ecclesia. Danas se na brežuljku Tor nalaze ostatci srednjovjekovne crkve sv. Mihaela, stradale u snažnom potresu u XIII. stoljeću.

Povijesna je pak opatija u Glastonburyju, sagrađena u VII. stoljeću,  izgorjela u požaru potkraj XII. stoljeća. Tada su se počele širiti legende da se upravo na tom području krije grob kralja Arthura i njegove žene Genoveve.

Opatija je ponovno sagrađena u XIV. stoljeću i bila je jedan od najmoćnijih i najbogatijih samostana u Engleskoj. Stoljećima je odolijevala navalama Sasa i drugih naroda sve dok je u XVI. stoljeću nije uništio upravo engleski kralj.

Bio je to Henrik VIII. koji je odlučio osnovati Anglikansku Crkvu i prekinuti odnose s papom te je dao opljačkati, između ostalih, i opatiju u Glastonburyju. Posljednjeg je opata dao objesiti, utopiti i raščetvoriti kao izdajicu, a ruševine opatije poslužile su obližnjim stanovnicima kao materijal za gradnju kuća.

Ostatci ruševine opatije danas su središte povijesno važnoga krajolika Somerseta te i danas živi predaja prema kojoj ta opatija čuva grob kralja Arthura i gospe Genoveve.

Ima li u toj legendi istine ili ne, možda nikada nećemo saznati, no valja se prisjetiti riječi Johna Steinbecka, dobitnika Nobelove nagrade za književnost, iz njegove knjige Djela kralja Arthura i njegovih plemenitih vitezova: „Nije istina, onako kako se inače romantično pretpostavlja, da su uplašeni ili ranjeni ili pak progonjeni ljudi vječno besani. Daleko je češći slučaj da se povuku u san u kojem su oslobođeni od patnji bar na neko vrijeme.”

Možda nam budućnost otkrije gdje zaista spava legendarni kralj Arthur i hoće li se, kako se u predajama nagađa, ipak probuditi. Dok se stari kralj ne odluči, mi možemo uživati u svim ovakvim, manjim i većim, povijesnim istraživanjima.

Autorica: Sonja Miličević, prof.