Nikola Tesla u fizici

Ove se godine obilježava 70 godina od smrti Nikole Tesle i njegova izbora za člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Tim je povodom Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti organizirala niz svečanih zbivanja u čast svojega počasnog člana. Školska knjiga rado se odazvala pozivu da sudjeluje u tome pa je organizirala prigodno predavanje akademika Vladimira Paara „Nikola Tesla u fizici” za nastavnike fizike. Predavanje akademika Vladimira Paara, održano u velikoj dvorani Školske knjige, možete vidjeti na sljedećem videozapisu.

Dva desetljeća nakon Tesline smrti odlučeno je da se njemu u čast jedinica za magnetsko polje nazove tesla, sa znakom T.

Time je Tesla postao četrnaesti svjetski znanstvenik po kojem je nazvana neka fizikalna jedinica. U tom su uglednom društvu uz njega Pascal, Newton, Coulomb, Volta, Ohm, Joule, Watt, Ampère, Faraday, Henry, Weber, Hertz i Kelvin.

Među njima je najstariji Pascal (rođen 1623. g.), a najmlađi Tesla (rođen 1856. g.). Nikola Tesla je i jedan od trojice članova HAZU-a čijim su imenima nazvani krateri na Mjesecu – uz Andriju Mohorovičića i Milutina Milankovića.

Bio je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu (tada se zvala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti) od 1896. do smrti, 1943. godine. U Akademijinuje Ljetopisu prigodom izbora za njezina člana naveden kao „izumitelj i fizičar”. Danas se često zaboravlja da Tesla nije bio samo idejni začetnik i genijalni konstruktor mnogih elektrotehničkih uređaja nego i vrhunski fizičar što je bio i ključ njegovih tehničkih izuma. U članku Tesla harness cosmic energy, objavljenom u listu Philadelphia Public Ledger (2. studenoga 1933.), predstavljen je kao noted physicist and inventor („poznati fizičar i izumitelj”).

Ljubav prema fizici pokazivao je već tijekom školovanja u Lici i Karlovcu. I poslije je naglašavao da je za njegov znanstveni rad bila iznimno važna vrlo kvalitetna nastava fizike u školi. Upravo na nastavi fizike Tesla se duboko zainteresirao za elektricitet i magnetizam, a profesori su poticali njegovu istraživačku maštu.

U svjetskoj znanstvenoj povijesti Tesla je zauzeo visoko mjesto svojim izumima na području elektrotehnike koji su ugrađeni u same temelje 2. tehnološke revolucije na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. No Tesla se odlikovao i impresivnom kreativnošću i znanjem iz područja eksperimentalne fizike koje je bilo ispred teorijskih znanja tog vremena te vrhunskim dubinskim fizikalnim razumijevanjem Maxwellove elektrodinamike.

Ovdje navodimo popis njegovih glavnih znanstvenih rezultata na području fizike od kojih su neki manje poznati i još nedovoljno rasvijetljeni. To su:

1. Teslin rad iz 1891. g.u kojem je iznio eksperimentalne argumente za postojanje elektrona te sukob s J. J. Thomsonom koji je osporavao njegove argumente, a šest godina poslije, 1897., upravo je Thomson objavio svoje eksperimentalno otkriće elektrona
2. Teslino otkriće rendgenskih zraka 1894. g., godinu dana prije Röntgenova otkrića, pri čemu je Tesla dobivao zrake znatno jačeg intenziteta nego Röntgen pa je utvrdio niz njihovih fizikalnih svojstava i učinaka koje Röntgen nije mogao uočiti svojim uređajem
3. Teslin koncept elektronskog mikroskopa iz 1903. g., trideset godina prije Ruskinova otkrića elektronskog mikroskopa
4. Teslin koncept nuklearnog akceleratora (akceleratora čestičnih snopova) iz 1891. g., četrdeset godina prije linearnog nuklearnog akceleratora Cockrofta i Waltona
5. Teslino dokazivanje kozmičkih zraka 1897., petnaest godina prije Hessova priznatog eksperimentalnog otkrića kozmičkih zraka
6. Teslina ideja o induciranoj radioaktivnosti iz 1899. g., 35 godina prije eksperimentalnog otkrića inducirane radioaktivnosti nuklearnim reakcijama Joliot-Curievih (1935. g.)
7. Teslin uređaj iz 1893., preteča lasera, nastao šezdesetak godina prije otkrića lasera i masera Townesa, Prohorova i Basova (1952.) te Maimana (1960.).

HAZU i Školska knjiga, 2013.
akademik Vladimir Paar