Tukidid - otac kritičke historiografije

Tukidid je jedan od najvećih povjesničara stare Grčke, te ga ujedno ga možemo i nazvati ocem kritičke historiografije. Za razliku od svojih suvremenika razvio je originalan stil koji se prije svega temeljio na kritičkom i objektivnom izlaganju činjenica. U svome djelu Povijest Peleponeskog rata, u kojem je i sam sudjelovao, prikazuje povijest svog vremena, krvavu i bespoštednu borbu između Atenjana i Spartanaca.Djelo se sastoji od osam knjiga, koje obuhvaćaju razdoblje od 431.pr. Kr. pa do 411. pr. Kr., te je kao takvo ostalo nedovršeno.

Točne godine Tukididova rođenja i njegove smrti nisu poznate. Neki smatraju da je rođen 471. pr. Kr., dok drugi tvrde da je rođen oko 460. pr. Kr. Za godinu njegove smrti uzima se okvirno 400. pr. Kr. Rođen je blizu Atene, u atičkom selu Halimuntu. Podatke za knjigu o Peloponeskom ratu počeo je sakupljati na samom početku rata, jer je smatrao da će to biti najveći od svih prijašnjih ratova u povijesti iz razloga što su sukobljene strane bile na vrhuncu svoje vojne snage. Svoje djelo počeo izrađivati tek nakon njegova završetka. Ono što je za njegov život bilo od presudne važnosti jest događaj u osmoj godini peleponeskog rata kada je kao vojni strateg zakasnio u obrani grada Amfipola na tračkoj obali koji je nenadano napao spartanski vojskovođe Brasida, jedan od najznačajnijih spartanskih vojskovođa. Tukidid je uspio obraniti samo amfipolsku luku Ejon, te su ga zbog tog događaja Atenjani pod optužbom veleizdaje osudili na smrt. Spasio se otišavši u progonstvo u kojem je proživio punih 20 godina. To njegovo istjerivanje je uvelike pomoglo da napiše djelo ovakvog značaja, jer mu je omogućilo putovanja i neometan rad na knjizi. Većinu vremena živi u Trakiji, no ujedno putuje po Peloponezu – po Sparti i zemljama saveznicama. Nakon pobjede Peloponeskog saveza  404. pr. Kr. nakratko se vraća u Atenu, no ubrzo ponovno odlazi u Trakiju završiti knjigu. Pretpostavlja se da je umro nasilnom smrću u Ateni ili na putu na svoj posjed u Skaptehili.

Tukididu nije ništa preče od istine i zato putuje po bojištima ispitujući ne samo Atenjane, nego i Spartance, sagledavajući rat sa obje strane, trudeći se biti što nepristraniji. Logiku rata pokušava protumačiti tako da ostavlja da događaji govore sami o sebi, ispitujući uvijek uzročno-posljedičnu vezu među političko-vojnim događajima, nastojeći biti što točniji u kronologiji. Tako primjerice da izbjegne pogreške zbog različitih grčkih kalendara, upotrebljava za vremensko određivanje prirodne pojave. Neki ga nazivaju i prvim novinarom, jer svoje tekstove bazira na izvještajima svjedoka i intervjuima koje je provjeravao na više mjesta ne bi li saznao potencijalno najpouzdanije izvore informacija. Zanimljivi su za spomenuti i Tukididovi stvarni ili vjerojatni govori koje pridaje pojedinim državnicima, u cilju da što jasnije izloži političku ideologiju njihove stranke. Tu možemo istaknuti primjerice Periklov govor za pale Atenjane i govor upućen stanovništvu u vrijeme velike epidemije kuge koja je poharala Atenu oko 430. pr. Kr.

Da je riječ o genijalnom povjesničaru i genijalnom djelu dokazuje i činjenica da baveći se temom iz suvremene povijesti i objektivno opisivajući događaje koje pritom podvrgava strogoj kritičkoj ocjeni, postaje autobiograf vlastite generacije.

Autorica: Ana Jura, prof.