Neki asistenti u nastavi dobivaju 2300, a neki samo 900 kuna mjesečno

... ni ti sjajni rezultati ne mogu prikriti nesređenost, pa i kaos, skriven ispod mekog tepiha sustava pomoći toj djeci.
Na početku školske godine dva su ministra, obrazovni Vedran Mornar i rada te mirovinskog sustava Mirando Mrsić, na prigodnoj svečanosti izvijestili da je iz sredstava Europskoga socijalnog fonda osigurano čak 72 milijuna kuna za 40-ak gradova i županija, dostatnih za 1988 pomoćnika u nastavi za 2379 učenika s teškoćama u razvoju.
Ministar Mornar kazao je kako će sva djeca s teškoćama u ovoj školskoj godini dobiti pomoćnike, najmanje njih 2500, pa je nakon „europskog“ natječaja raspisan novi, i to za novac koji će za angažiranje asistenata dobiti udruge.

To je novac koji daje Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta iz dobiti od igara na sreću, a ove školske godine udruge mogu računati na sedam milijuna kuna.
E, tu je sad nekoliko sitnica: natječaj kojim udruge konkuriraju za ta sredstva i koji se odnosi na angažman asistenata u tekućoj školskoj godini traje od 4. do 18. rujna ove godine, evidentno u vrijeme kada je škola već počela.

To znači da je dio djece s teškoćama krenuo u školu ili bez asistenta, ili uopće nije krenuo na nastavu.
Posve sigurno asistente nemaju prvašići, jer se novac iz Europskoga socijalnog fonda, koji se prvi dijelio, nije odnosio na njih.

Druga je sitnica u tome što su, prema kalendaru natječaja koji donosi Vladin Ured za udruge, oba natječaja za asistente, i onaj europski i ovaj za udruge, trebali biti raspisani još u svibnju ove godine, ali to zbog nekog razloga nije učinjeno.

• NEMA PROPISA

Drugi je problem novac, odnosno naknade za asistente. Tu je stanje još kaotičnije – naime, u Hrvatskoj ne postoji jedinstveni propis, akt, preporuka, ili štogod slično, koji bi ujednačio primanja asistenata na razini države.

Tako je moguće da za isti posao i istu satnicu u istoj školi, čak i u istom razredu, asistent bude nejednako plaćen, ovisno o tome je li ga angažirao grad, županija, udruga ili Hrvatski zavod za zapošljavanje koji preko natječaja za javne radove također osigurava novac za asistente.

Iz škola u Splitsko-dalmatinskoj županiji javili su nam se asistenti i roditelji koji prenose kako je, primjerice, lani prosječna naknada asistenta u školama koji je angažiran preko Županije bila 1600 kuna mjesečno, a preko udruga 2300 kuna.

Asistenti iz te županije čak imaju informacije da će ove godine biti plaćeni maksimalno 900 kuna mjesečno, odnosno da je preporuka da im se smanji satnica u školama kako bi dobili manje naknade.

U udrugama objašnjavaju da su njihovi uvjeti propisani propozicijama natječaja – tako i u natječaju za udruge i natječaju Europskoga socijalnog fonda stoji da je cijena sata za asistenta 25 kuna neto i mjesečno mogu dobiti oko 2300 kuna plus 400 kuna za prijevoz.

Asistenti koji rade na temelju natječaja za udruge sklapaju ugovore o radu, a oni koji rade preko županije nerijetko ugovore o djelu, pa su moguće svakakve situacije.
Osim toga, ne postoji nikakav obvezujući propis za lokalnu vlast koji im može narediti da asistente plaćaju po točno utvrđenoj tarifi. U pismenom odgovoru koji smo dobili iz Splitsko-dalamtinske županije to ovako objašnjavaju:

„Splitsko-dalmatinska županija, uz Grad Zagreb, samoinicijativno je prva započela s financiranjem pomoćnika u nastavi prije pet godina. Nažalost, iako je bio dužan, zakonodavac do današnjeg dana nije ovo pitanje sustavno riješio. Naime, uopće nije donesen nijedan podzakonski akt, pravilnik, kojim bi se ovo pitanje detaljno reguliralo. Zbog tih je razloga došlo do razlike u cijeni rada.“

Županija se u vrijeme kada je donosila vlastiti program vodila, kažu oni, cijenom rada na tržištu za tu vrstu djelatnosti, a bila je 30 kuna bruto po satu, plus doprinosi na plaću. Kada smo ih pitali koliki je to neto iznos po satu, odgovorili su da je to teško reći zbog poreza, prireza i slično vezano uz određenu osobu. No, posve je jasno da taj neto iznos po satu mora biti ispod 20 kuna, pa je jasno zašto su razlike tolike.
Problema je još mnogo, recimo tek da ne postoje ni ujednačeni kriteriji i propisani uvjeti tko može biti asistent, a kako doznajemo u udrugama, nema više ni novca za edukaciju asistenata.
Iako smo upit o ovoj problematici i prilično kaotičnom stanju kada su u pitanju asistenti u školama uputili Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta prije dva dana, do zaključenja ovog broja nikakav odgovor od njih nismo dobili. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Slobodna Dalmacija | objavljeno 11. rujna 2015. | piše: Marijana Cvrtila]