Učitelji prepušteni sebi i svojoj savjesti

... nepotrebne hrpe informacija što ih danas moraju učiti napamet, gradiva koje nema mnogo veze s današnjicom i praktičnim vještinama. 

U trenutku kad novi kurikulumi uđu u škole, njihova će sudbina ovisiti isključivo o učiteljima i profesorima, čiji je zadatak principe nove škole provesti u praksi, na svakome školskom satu.
Ako učitelji i profesori ne budu spremni za promjenu kurikuluma, od reforme obrazovanja neće biti ništa, a sve na čemu se danas radi ostat će mrtvo slovo na papiru, upozorio je ovih dana Boris Jokić, voditelj ekspertne radne skupine za izradu novih kurikuluma.

• Edukacija prosvjetara bit će, dakle, jedan od ključnih elemenata promjena koje predstoje hrvatskom školstvu. 

A što zapravo čini dobrog učitelja?

Prema novim izvješćima mreže Eurydice, tri su dimenzije učiteljskih kompetencija kojima bi oni koji prenose znanje djeci morali raspolagati. To su poznavanje predmeta koji podučavaju, pedagoške vještine i iskustvo rada u školi. Svi obrazovni sustavi Europe u manjoj ili većoj mjeri vode računa o ovim aspektima, a u većini europskih država učitelji nakon stjecanja diplome prolaze svojevrsnu fazu indukcije, i u početku ih redovito prati mentor koji im pruža podršku kad je to potrebno. 

■ FAKULTETI ZRELI ZA REFORMU ■

Nedostatak takvog savjetovanja u Hrvatskoj po mišljenju Ante Bežena, profesora Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, jedan je od ključnih propusta u stvaranju dobrih i kvalitetnih nastavnika. Osim toga, i fakulteti na kojima se nastavnički kadar obrazuje nisu prilagođeni potrebama obrazovnog sustava, pa u škole dolaze nastavnici bez praktičnih znanja koja trebaju primijeniti u razredu.

– Za dobrog i kvalitetnog nastavnika, što je ključna stvar za uspjeh reforme, važno je dobro obrazovanje na fakultetu i stalno usavršavanje.

Nije dovoljno da netko završi učiteljski ili neki drugi fakultet i zaposli se u školi. Oni se moraju stalno usavršavati, kao i medicinari i druge profesije – kaže Bežen. Hrvatski se učitelji i profesori, tvrdi, danas ne usavršavaju dovoljno, a sustav koji ih prati je loš, puno lošiji nego prije 20-tak godina.

– Nekad smo imali državnu instituciju za usavršavanje nastavnika, i regionalne institucije u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu. Toga danas nema, broj stručnih savjetnika se prepolovio, a ovlasti njihovog ulaska u razred posve su reducirane – navodi Bežen. 

..........................................................................

JOKIĆ: PRIBLIŽITI NAMJERE KURIKULUMA

Šef radne skupine za reformu kurikuluma, Boris Jokić, svjestan je izazova o kojem ovisi realizacija reforme. 

– Mi koji vodimo reformu i članovi stručnih radnih skupina koje intenzivno rade, možemo osmisliti i napisati vrlo dobre dokumente, ali ako ih nema tko provesti i ako ih oni koji to trebaju učiniti ne prihvaćaju, onda ih ne treba niti donositi – rezolutan je Jokić.

Učiteljima i nastavnicima mora se, kaže, približiti namjere kurikuluma, ali ne tako da provode dane u hotelima na moru ili toplicama gdje će slušati predavanja. – Treba doći do škola, umrežiti ih lokalno po područjima kurikuluma i predmetima i s njima intenzivno raditi u školskom okruženju – model je koji zagovara Jokić. Sredstva iz EU fondova za to su, ističe, već osigurana, pa ova i svaka buduća vlast trebaju jasno odrediti osposobljavanje učitelja i nastavnika za reformu kao glavni prioritet. Promjene koje se planiraju reformom zahvatit će različite elemente nastavničkog rada. Od njih će se zahtijevati usvajanje određenih predmetnih znanja, imat će veću autonomiju u radu, a morat će voditi računa o različitim sposobnostima i osobnostima u razredu, kad je riječ o učenicima s poteškoćama i darovitim učenicima. 

– Sve to traži suradnju i komunikaciju, veću uključenost lokalne zajednice te jasnu podršku od ministarstva i agencija. Ako toga ne bude u sustavnom obiku, od nastavnika se ne može očekivati puno. Iskreno sam uvjeren da ovoga puta takav oblik podrške neće izostati – optimističan je Jokić.

..........................................................................

Takva je situacija, kaže, dovela do toga da su učitelji u Hrvatskoj danas prepušteni sami sebi i svojoj savjesti. Nitko ih ne kontrolira, nema savjetodavnog rada u učionicama, a posljedica je da je kompletna nastava u razredu prepuštena savjesti pojedinca. 

– To nije dobro. Zato danas imamo izvrsne učitelje s jedne strane, koji su takvi zahvaljujući vlastitim ambicijama i entuzijazmu, a imamo i puno loših, koji su prepušteni sami sebi, nitko im ne pomaže niti ih kontrolira – upozorava Bežen. 

I naši fakulteti, smatra ovaj profesor, zreli su za temeljitu reformu jer studentima ne pružaju ključne vještine u praktičnom radu. Tako se događa da student završi PMF ili neki drugi fakultet i stekne dobro obrazovanje, ali kad dođe predavati u školu u pogledu znanja u praktičnom radu potpuni je početnik. 

■ TIMSKI RAD ■

Slične probleme imaju i europski učitelji i profesori. Prema saznanjima mreže Eurydice, ni mladim europskim nastavnicima, kao ni njihovim starijim kolegama, poznavanje predmeta koji predaju ne predstavlja problem. S druge strane, tek 40 posto učitelja sebe smatra jako dobro pripremljenim u pedagoškom smislu, a svaki drugi osjeća se potpuno suverenim u praktičnim aspektima podučavanja. Na pitanje o potrebama profesionalnog razvoja, 75 posto učitelja ne vidi potrebu usavršavanja u području kurikuluma ili svog predmeta.

Naprotiv, mnogi bi htjeli popraviti i osvježiti pedagoški pristup učenicima, primjerice u ICT vještinama podučavanja, individualiziranom radu s učenicima, ili međukurikularnim vještinama. Područja njihovog interesa su i uspješno nošenje s različitim učeničkim ponašanjima, podučavanje u multikulturalnim ili multijezičnim sredinama, mogućnost pružanja profesionalne orijentacije učenika, što govori da je uloga učitelja danas mnogo kompleksnija od one nekadašnje »kako podučiti djecu«. 

Učitelji danas nisu prenositelji znanja djeci, već jesu, ili žele biti, oni koji će pripremiti učenike za kompleksan svijet u koji ulaze, i učiniti ih sposobnima da budu aktivni kritički, kreativni, fleksibilni građani, koji uvažavaju različitost. 

Prosječan europski nastavnik uključuje se u sve brojnije društvene mreže na kojima nastavnici razmjenjuju informacije o svom praktičnom i stručnom razvoju, i koje im osiguravaju manje strukturirane oblike međusobne podrške.

Nastavnici su, pokazalo se, zadovoljniji poslom i smatraju se bolje vrednovanim ako je okruženje u kojem rade obilježeno suradnjom, podjelom odgovornosti i aktivnim sudjelovanjem u donošenju odluka vezanih uz rad škole. 

Učitelj čije je mjesto ispred školske ploče, s kredom u ruci, i koji iz sata u sat predaje jednu po jednu lekciju iz svog predmeta, polako postaje prošlost. Mijenja ga moderni učitelj, okrenut timskom radu, koji je spreman mijenjati se u skladu s potrebama škole i njenih učenika.  

[ IZ DRUGIH MEDIJA | Novi list | piše Ljerka Bratonja Martinović ]