Varfarin – od otrova za štakore do moćnog lijeka

VARFARIN je snažan antikoagulans koji se rabi kako bi se spriječilo stvaranje krvnih ugrušaka te za liječenje tromboze i embolija prouzročenih trombozom zbog kolanja krvnih ugrušaka u druge dijelove tijela – najčešće pluća. 

VARFARIN je sintetički derivat DIKUMAROLA, prirodnog antikoagulansa koji se iz kumarina stvara u trulom kokotcu ili velikoj djetelini (Melilotus officinalis). Kumarin daje biljci ugodan i slatkast miris te se oksidacijom pretvara u dikumarol koji djeluje kao antikoagulans, tj. koči proces zgrušavanja krvi i povećava propustljivost krvnih žila. Hranjenje stoke nepravilno osušenim kokotcem može biti pogubno jer prouzročuje obilna unutrašnja krvarenja koja su uglavnom smrtonosna. 

Zanimljivo je da takvo sijeno ostaje otrovno i nakon četiri godine. Tijekom 20-ih godina prošlog stoljeća zamijećeno je masovno ugibanje stoke u SAD-u i Kanadi zbog hranjenja trulim kokotcem. Zbog toga je 1944. godine dikumarol izoliran iz te biljke.

Varfarin je 1948. izvorno smišljen kao rodenticid – vrsta pesticida namijenjena uništavanju štakora i miševa. Već nakon uzimanja male doze varfarina štakori i miševi bi iskrvarili. Ime varfarin skovano je od akronima organizacije koja je financirala njegovu sintezu (WARF – Wisconsin Alumni Research Foundation) i završnih slova iz imena supstancije iz koje je dobiven (kumarin). Već u ranim 50-im godinama 20. stoljeća prepoznata je njegova uporaba u liječenju ljudi. Ubrzo je odobren i kao lijek, pa se i danas najčešće rabi kao oralni antikoagulans u humanoj medicini. Varfarin se sve rjeđe rabi kao otrov za štakore jer su neki glodavci postali otporni na njegovo djelovanje.

Kako se varfarin dozira i kako se prati njegovo djelovanje?

Iako je varfarin vrlo učinkovit u sprečavanju stvaranja krvnih ugrušaka i razaranju postojećih, teško ga je brzo i učinkovito dozirati. Na njegovo djelovanje jako utječe hrana bogata vitaminom K te mnogobrojni lijekovi. Zato tijekom liječenja varfarinom treba izbjegavati hranu bogatu vitaminom K (to je manje-više sve povrće zelene boje, ali i kivi, acidofilni jogurt, kefir, soja i sojino ulje, maslinovo ulje, ulje uljane repice, oraščići pistacija i žumanjak jajeta), a od lijekova acetilsalicilnu kiselinu (aspirin) i analgetike poput ibuprofena i naproksena. Sok ili drugi proizvodi od brusnice također mogu pojačati djelovanje varfarina, pa njihovo konzumiranje također treba izbjegavati.

Kako bi terapeutsko djelovanje varfarina bilo učinkovito, krv pacijenta neprestano se mora nadzirati ispitivanjem tzv. protrombinskog vremena (PV). Protrombinsko vrijeme najčešći je koagulacijski test za otkrivanje poremećaja zgrušavanja i praćenje antikoagulacijske terapije varfarinom. Na početku liječenja varfarinom vrijednost PV-a određuje se svakog dana sve dok se ne dostigne terapijski učinkovita doza lijeka. To je iznimno važno jer prejaka doza može izazvati krvarenje s fatalnim ishodom, a preslaba doza neće imati terapijski učinak. Kad se utvrdi optimalna doza varfarina, vrijednost PV-a provjerava se svaka dva tjedna ili rjeđe.

Kako varfarin djeluje?

Varfarin djeluje na aktivnost enzima vitamin K-epoksid-reduktaze inhibirajući njegovo djelovanje. Taj enzim reciklira oksidirani oblik vitamina K₁ u njegov reducirani oblik nakon što je vitamin sudjelovao u karboksiliranju nekoliko proteina u krvi važnih za njezinu koagulaciju. Vitamini K topivi su u masnoćama i nužni za sintezu proteina koji sudjeluju u koagulaciji krvi. Biljke sintetiziraju vitamin K₁ (filokinon). Kako je on sastavni dio procesa fotosinteze, nalazimo ga u svim zelenim zeljastim vrstama povrća. Zato su najbogatiji izvor vitamina K zeleno povrće, listovi i bilje.

Otkrio ga je 1929. godine danski znanstvenik Henrik Dam, a slovo K u nazivu dobio je zahvaljujući prvom članku u stručnom časopisu u kojem je nazvan Koagulationsvitamin.

Piše:  Goran BUKAN