Zagonetka uspravnoga kamenja

U njemu se može vidjeti više od tri tisuće megalita, odnosno menhira – kako ih još zovu, čiji graditelji, ali i svrha podizanja, i dalje ostaju zagonetkom.

Zašto su prastanovnici toga područja podizali to uspravno kamenje, danas se može samo nagađati. Mnogo se kamenja dosad raspalo ili je iskorišteno za gradnju kuća, a dio je potonuo u Atlantskom oceanu. Kameni spomenici nastali su u različitim razdobljima, između 3500 i 1500 godina prije Krista, a neki su stari čak i oko 6500 godina!

Malo se zna o kulturi koja je za sobom ostavila taj neobično dojmljiv spomenik. Ljudi koji su uspravili megalite u Carnacu očito su imali puno iskustva u transportu, gradnji i planiranju. Megaliti teški po nekoliko stotina tona dovezeni su iz okolnih kamenoloma na konačna odredišta, no i dalje je nepoznat način na koji se to obavljalo prije nekoliko tisuća godina.

Prije oko četiri tisuće godina u području oko Carnaca obitavali su zemljoradnici i ribari, potomci kromanjonaca, prvih Homo sapiensa u Europi. Zanimljivo je da je tada prosječan životni vijek muškaraca bio u prosjeku 36 godina, a žena 30. Vjerojatno nitko od njih nije doživio gradnju od početka do kraja.

Budući da nitko ne zna pravu svrhu postavljanja menhira u Carnacu, kroz povijest su se o tome ispredali brojni mitovi i legende. Jedni su vjerovali da su to rimski vojnici pretvoreni u kamenje, drugi da se radi o središtu kozmičkih sila, treći pak da je Carnac svetište u kojem su se stari Bretonci molili kamenju. Rimljani su poslije uklesali imena svojih božanstava u kamenje, a s dolaskom kršćanstva na megalite su uklesani i križevi.

Današnji Bretonci drže do svojih starih vjerovanja da kamenje pospješuje plodnost, pa čak i da su menhiri duše njihovih predaka. U bretonskom Armoridu čak i danas vjeruju da su megaliti čarobni. Svake godine tijekom ljetnog suncostaja Carnac postaje okupljalište ljudi iz cijelog svijeta koji dolaze potražiti nadahnuće među tim veličanstvenim kamenim spomenicima. [ izvor: pixelizam.com ]