Čak 250 mil. djece ne zna čitati i pisati...

Diljem svijeta 250 milijuna djece nema čak ni osnovne matematičke i pismene vještine. Kako bi se taj cilj ostvario, prema procjenama UN-a, sve države svijeta morat će u osnovnim školama zaposliti ukupno 10,9 milijuna učitelja.

U ruralnim dijelovima Indije i Pakistana samo jedno od petero djece u dobi od 10 i 11 godina, koje je do te dobi trebalo provesti već pet godina u školi, ima minimalno obrazovanje.

Kako je primijetila Pauline Rose, koja predaje Međunarodno obrazovanje na Sveučilištu Cambridge, do danas su vlade, škole i učitelji imali praksu usredotočiti se na privilegiranu, sposobnu djecu.

Kako bi se smanjile nejednakosti u obrazovanju, moraju se usredotočiti na neprivilegirane, a Rose je dala neke smjernice kako to postići. Teškoće povezane sa siromaštvom utječu na učenje i prije nego što djeca krenu u osnovnu školu, a oni koji rano nailaze na životne poteškoće bore se da u školi nadoknade propušteno.

Rano obrazovanje djece pomaže da se to promijeni – pohađanje samo jedne godine predškole ima prosječnu korist za učenje koja je jednaka jednoj godini formalnog učenja u Argentini, Australiji, Brazilu i Njemačkoj.

U Argentini korist je čak dvostruko veća za siromašnije učenike – piše Rose u znanstvenom istraživanju koje je objavio Guardian.

Kako bi dobilo potpunu korist od obrazovanja, dijete mora krenuti u školu u odgovarajućoj dobi, pokazalo je istraživanje. Izvješće o pristupu obrazovanju pokazalo je situaciju u zemljama subsaharske Afrike.

– Tamo je prosječna dob kad dijete kreće u školu šest ili sedam godina, najsiromašnija djeca najčešće kreću u školu prekasno, a djeca koja kasnije krenu u školu teže uče od ostale djece u njihovu razredu. Jedan od razloga zašto toliko djece provede vrijeme u školi bez ikakvog napretka je preambiciozan i nefleksibilan kurikulum, no uz odgovarajući potporu on se može savladati. – piše Rose.

U Indiji, na primjer, učitelji provode pola svakoga školskog dana radeći na osnovnim vještinama s djecom koja postižu najslabije rezultate u trećim i četvrtim razredima (s djecom od od 8 do 10 godina). Godinu dana kasnije ta djeca su postigla bolje rezultate učenje nego 54 posto djece koja nisu dobila takvu pomoć.

Problem je u mnogim zemljama što neodgovarajuća obuka učitelja otežava učenje djece. U Maliju ili Nigeru obuka učitelja dovela je do velikih napredaka u čitanju u početnim razredima škole. Dok gotovo nijedan učenik isprva nije mogao pročitati 21 slovo, nakon četiri mjeseca učenja to je moglo 49 posto učenika. Za usporedbu, samo 2 posto učenika, koje su podučavali učitelji koji nisu bili na obuci, u godinu dana naučili su slova. Shodno tome, najbolji učitelji često ne dolaze u škole u kojima su najpotrebniji.

Vijetnam je jedna od zemalja u kojoj se to promijenilo i učitelji koji predaju djeci u nepovoljnom položaju zapravo su manje odsutni, češće daju povratne informacije i u većem broju su dobili status „odličnog učitelja“, pokazalo je istraživanje.

Rose ističe kako su vrlo bitni i materijali za učenje, koji mogu biti korisni samo ako su dostupni djeci u učionicama, ako su napravljeni za odgovarajuću razinu znanja i na odgovarajućem jeziku te ako su učitelji obučeni da ih koriste.

Tako je kompjutorski alat u Indiji koji je osmislio materijale za učenje prema trenutačnoj razini obrazovanja djeteta povećao rezultate ispita iz matematike za prosječno dijete za čak 69 posto u usporedbi s kontrolnom grupom djece.

– Kako bi uveli mjere namijenjene da podignu ishode učenja i nadvladaju nejednakosti, obitelji i zajednica moraju natjerati donositelje odluka i voditelje škola da i oni pridonesu tome. U Indoneziji intervencije namijenjene povećanju autoriteta školskih odbora i uvođenje izbora za članove odbora povećali su prosječne rezultate u učenju indonezijskog jezika. – objasnila je znanstvenica s Cambridgea, koja se nada kako će vlade ozbiljno razmotriti njezino istraživanje i do 2030., a to je i cilj UN-a, poboljšati obrazovanje u cijelom svijetu. [ IZ DRUGIH MEDIJA | 24sata ]