Imaju li učitelji u Finskoj više autonomije?

Mnoge stvari bi vjerojatno izgledale slično. Ali, bez sumnje, primijetili biste jednu važnu razliku:

učitelji u Finskoj bili bi puno manje zabrinuti oko toga jesu li svi učenici dosegli razinu znanja koja se od njih očekuje, jesu li napisali domaće zadaće i osjećaju li se spremnima za nadolazeće standardizirane testove.

Kao bivši ravnatelj Finskog ministarstva obrazovanja u Helsinkiju, bio sam u prilici ugostiti mnoge edukacijske delegacije iz SAD-a.

Oni su također napravili ovo što sam vas zamolio da zamislite.

Nakon što bi proveli dan ili dva u finskim školama, ostali bi zbunjeni.

IZMEĐU OSTALOG, REKLI BI SLJEDEĆE:

Atmosfera u školama je neformalna i opuštena. Učitelji imaju vremena da u školi rade i druge stvari osim poučavanja, a ljudi vjeruju jedni drugima. Najbolje od svega im je bilo to što finski učitelji imaju puno više profesionalne autonomije od učitelja u SAD-u, zbog čega mogu pomoći učenicima da uče i osjećaju se dobro.

• Koji su dokazi za to da učitelji u Finskoj imaju više autonomije?
• Što znamo o učiteljskoj profesiji?

Postoji više anegdotalnih dokaza nego solidnih istraživanja koja bi odgovorila na ovo važno pitanje.

Imamo i iznenađujuće malo međunarodno usporedivih dokaza o tome što učitelji rade u svojim školama.

Međunarodno istraživanje učenja i poučavanja (Teaching and Learning International Survey, TALIS), iz 2013. koje je provela Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (Organisation for Economic Cooperation and Development, OECD) pružilo je neke uvide u radne uvjete učitelja u 30 zemalja.

Neke druge studije pružile su daljnje detalje. Na primjer, TIMSS Video Study iz 1999. rasvijetlio je kako učitelji poučavaju matematiku i znanost u Australiji, Hong Kongu, SAD-u i četiri druge zemlje.

Nova studija koju su proveli profesorica Linda Darling-Hammond i njezini kolege na Sveučilištu Stanford otvara vrata boljem razumijevanju pitanja o edukaciji učitelja i o tome što učitelji rade u svojim školama diljem svijeta. Ali, mi ne znamo točno kako profesionalna autonomija učitelja utječe na poučavanje i učenje u različitim zemljama.

■ ISKUSTVO UČITELJA U SAD-u I FINSKOJ

Znamo da učiteljska radna mjesta pružaju vrlo različite uvjete za poučavanje u različitim zemljama.

Prvo, učitelji u SAD-u rade dulje (45 sati tjedno) od kolega u Finskoj (32 sata tjedno).

I poučavaju više tjedno, 27 sati, za razliku od 21 sata u Finskoj.

To znači da američki učitelji, u prosjeku, imaju puno manje vremena za obavljanje bilo kakvih aktivnosti osim nastavnih dužnosti od učitelja u većini drugih zemalja OECD-a.

Drugo, više od polovice američkih osnovnoškolskih učitelja nikada ne poučava u suradnji s drugim učiteljima u istoj učionici, a u Finskoj to radi trećina učitelja.

Osim toga, 42 posto američkih učitelja nikad ne sudjeluje u zajedničkim projektima koji uključuju više od jednog razreda ili dobnih skupina. U Finskoj 23 posto učitelja nema to iskustvo.

Ali, sloboda da sami poučavate tako što ste jedini učitelj u učionici nije ono što omogućuje učiteljima profesionalnu autonomiju.

■ UČITELJSKI GLASOVI

Proučavao sam učionice u Finskoj i u mnogim drugim zemljama u proteklih 20 godina. Jedan od načina na koji možemo saznati kako učitelji poučavaju su međunarodna istraživanja i spomenute studije.

Drugi način je da posjetimo škole i slušamo što učitelji mogu reći o tome.

• U Finskoj učitelji često kažu za sebe da su profesionalci srodni liječnicima, arhitektima i pravnicima.

To znači, objašnjavaju, da se od učitelja očekuje da na svojim radnim mjestima obavljaju svoj posao poput profesionalaca: da koriste profesionalno rasuđivanje, kreativnost i autonomiju, individualno i zajedno s ostalim učiteljima, kako bi pronašli najbolje načine da pomognu svojim učenicima.

U odsutnosti zajedničkih standarda poučavanja, finski učitelji osmišljavaju vlastiti školski kurikulum usmjeren fleksibilnim nacionalnim okvirima.

Najvažnije od svega, dok sam posjećivao škole, čuo sam finske učitelje kako kažu da zbog odsutnosti standardiziranih testova mogu poučavati i ocijeniti svoje učenike u školama na način za koji misle da je najprikladniji.

...............

KLJUČNA RIJEČ IZMEĐU UČITELJA I VLASTI U FINSKOJ JE POVJERENJE.

...............

Doista, profesionalna autonomija zahtijeva povjerenje, a povjerenje omogućuje autonomiju učitelja.

Mnogi američki posjetioci finskih škola pričali su mi o velikim razlikama između finskih i američkih učitelja.

Pričali su mi o učiteljima koji moraju poučavati prema prethodno određenim scenarijima.

U SAD-u sam vidio učitelje koji uvježbavaju učenike za standardizirane testove da bi postigli zadovoljavajuću ocjenu. Učitelji mi kažu da nemaju drugog izbora osim toga, zbog toga što su rezultati testova dio evaluacije njihove vlastite uspješnosti.

Također sam primio i pisma od američkih učitelja koji su frustrirani zbog manjka profesionalnog rasuđivanja, poštovanja i povjerenja u učiteljskom poslu.

To je razlog zbog kojeg neki edukatori prerano i zauvijek izlaze iz te profesije.

■ ŠKOLSKA AUTONOMIJA PROTIV UČITELJSKE AUTONOMIJE

Globalni pokret reforme obrazovnih sustava (eng. Global Educational Reform Movement, GERM), koji je nastao tijekom 1990-ih, usvojio je školsku autonomiju kao princip izvrsnosti i poboljšanja.

• Osnovna pretpostavka tog pokreta jest: da bi se međusobno natjecale, škole trebaju više autonomije.

To je očito u trenutačnim edukacijskim politikama koje nude roditeljima više alternativa između javnih škola, privatnih škola i raznih neovisnih škola u Švedskoj, Čileu, Engleskoj, Australiji i SAD-u.

Neke nedavne studije sugeriraju da omogućavanje školama više autonomije ne poboljšava nužno kvalitetu edukacije.

Na primjer, Grattan Institut iz Australije nedavno je zaključio da „kad je riječ o autonomiji, Australija i druge zemlje imaju pogrešnu strategiju“.

U SAD-u istraživanje o privatno upravljanim charter školama koje imaju više slobode u organizaciji svog rada nije uspjelo pokazati da bi školska autonomija vodila boljem učenju.

Zapravo, OECD je nedavno zaključio da se veća autonomija u odlukama povezanima uz kurikulum i ocjenjivanje – drugim riječima, profesionalna autonomija učitelja – obično povezuje s boljim uspjehom učenika.

Ali, autonomiju učitelja ne treba miješati s autonomijom škole.

Autonomija škole je često vodila do smanjivanja učiteljskog profesionalizma i autonomije u korist većih profita za one koji upravljaju ili posjeduju privatne škole, charter škole ili druge neovisne škole.

...............

Bostonski sveučilišni profesor Andy Hargreaves je upozorio na nenamjerne posljedice veće autonomije škola: „Ovdje se radi o slobodi školske uprave, a ne nužno učitelja, koja upravlja bez obzira na zajednicu ili na lokalnu demokratsku kontrolu“.

...............

U prošlosti sam tvrdio da učiteljima u SAD-u nije nužno ni gore niti bolje od učitelja u Finskoj.

I jedni i drugi odlučili su postati učitelji iz istog razloga: željeli su doprinijeti životima djece.

Ne mislim da je primarni problem američke edukacije manjak kvalitetnih učitelja, ili da je dio rješenja naći najbolje i najsposobnije da postanu učitelji. Kvaliteta edukacijskog sustava može nadići kvalitetu svojih učitelja ako se poučavanje shvaća kao timski sport, a ne kao individualna utrka.

Ovo je možda najsnažnija lekcija koju SAD može naučiti od boljih edukacijskih sustava: učitelji trebaju veću kolektivnu profesionalnu autonomiju i više podrške za zajednički rad.

• DRUGIM RIJEČIMA, VIŠE SLOBODE OD BIROKRACIJE, ALI MANJE MEĐUSOBNE SLOBODE.

 ..................

Napomena:

• Autor članka Pasi Sahlberg jedan je od najpoznatijih stručnjaka za razvoj školstva. Karijeru je počeo kao školski profesor, da bi kasnije radio kao savjetnik u Svjetskoj banci, a trenutačno obavlja dužnost direktora Centra za međunarodnu mobilnost i suradnju u Helsinkiju.
• Izvor: theconversation.com