Što učitelji zamjeraju roditeljima svojih učenika!?

Pokušati ću napisati neke od grešaka, a nadam se da će svima biti jasno da ne mislim da su svi roditelji takvi, niti da ima roditelja koji prave sve navedene greške. Ovo pišem s ciljem da se poboljša komunikacija između roditelja u učitelja.

I roditelj trebaju postati svjesni da je odgoj i njihov zadatak, da učitelj žele svakom djetetu najbolje (pa i VAŠEM!).

A samo u suradnji, ZAJEDNO, možemo doći do najboljih rezultata za svu djecu.

Naravno da ima i veliki broj odličnih roditelja, koji su svojoj djeci odlični uzor i odgajaju ih za primjer svima, ali DIO RODITELJA RADI ove GREŠKE, možda se prepoznate, možda ne, ali ovo su najčešći primjeri s kojima se susrećemo u svakodnevnom radu:

■ ŽELE OD NAS S PUNIM PRAVOM DA NJIHOVU DJECU NAUČIMO GRADIVU. Da im pružimo znanje! S druge strane, ne vole čuti da mi od njih očekujemo da svoju djecu nauče lijepom ponašanju i radnim navikama, a to je u najvećoj mjeri njihova odgovornost.

■ NE UČE IH SAMOSTALNOSTI. Nude im instrukcije i kad treba (ako rijetko) i kad ne treba. Izgubili su korak s vremenom – ni ne znaju što njihova djeca sve rade, što gledaju i čitaju na internetu.

■ NE POSTAVLJAJU OGRANIČENJA I PRAVILA U KORIŠTENJU SLOBODNOG VREMENA – djeca često imaju kompjutore i televizore u svojim sobama, a da roditelji pojma nemaju što djeca gledaju satima.

■ NEKI RODITELJI PAK PREVIŠE ŽELE OD SVOJE DJECE, pa ih forsiraju nekim aktivnostima, koje spadaju u roditeljske ambicije, tako da su djeca nekada bukvalno premorena dok su na nastavi.

■ NEMAJU VREMENA (a neki ni naviku) da provjeravaju je li dijete uči dovoljno za sutrašnji dan, ima li test ili možda treba usmeno odgovarati.

■ NEKI RODITELJI U ŠKOLU DOLAZE JAKO RIJETKO, baš kad moraju, a nekada ni tada.

■ AKO NJIHOVO DIJETE RAZBIJE PROZOR, PLATE, A DIJETE PROĐE NEKAŽNJENO.

■ NEMAJU DOVOLJNO KONTROLE NAD VEČERNJIM IZLASCIMA, pa čak ni kada je sutra radni dan.

■ NE RAZGOVARAJU DOVOLJNO SA SVOJOM DJECOM o lošim pojavama u društvu, lošim modelima u okruženju.

■ PRED DJECOM GOVORE S OMALOVAŽAVANJEM O DIPLOMI, ZNANJU, PA I PROSVJETNIM RADNICIMA. Slažem se da imaju pravo na takvo mišljenje, ali nemaju svijest da na taj način oblikuju djecu u nepoželjnom smjeru.

■ ČESTO SE HVALE DA SU NAJBOLJI PRIJATELJI SVOJOJ DJECI, što je najveća greška – djeca u tim godinama teže za autoritetom i stabilnim osloncem u životu.

■ IMAJU NEREALNE ZAHTJEVE – zahtijevaju najbolje ocjene, uspjehe na natjecanjima, čak i kada djeca ne mogu odgovoriti takvim zahtjevima. Strogost te vrste često vodi u otpor prema školi, ili bjesomučno štrebanje i izoliranje od svijeta.

■ IMATE OGROMNA OČEKIVANJA OD NAS, a ne shvaćate da mi provodimo samo četvrtinu dana sa vašom djecom. Preostalih 18 sati, ona su vaša i samo vaša odgovornost. Ono što se ne “odradi” kod kuće, mi ne stižemo popraviti i to ni ne očekujte od nas.

■ ŽELITE DA VAŠOJ DJECI PRUŽIMO OBRAZOVANJE ZA 21. STOLJEĆE, s kojim će se sutra lako i dobro zaposliti. Napravite takvu atmosferu da na ovim izborima glavna tema predizborne kampanje bude obrazovanje, suradnja sa tržištem rada, i opremljenost škola!!!

■ AKO DIJETE IZ ŠKOLE DOĐE NEZADOVOLJNO, JER MU JE BILO DOSADNO, RODITELJ GA NE PITA “ŠTO TEBI NIJE DOSADNO?”, već automatski grešku pripisuje nastavnicima i sustavu.

■ NE BRINU O TOME TKO SU NJIHOVOJ DJECI UZORI.

■ NE BAVE SE DOVOLJNO SVOJOM DJECOM, bilo iz nedostatka vremena, zanimanja ili znanja. (Odgovor tipa ‘ni moja majka se nije bavila mnome, ili baba mojom majkom’ može da stoji jedino ako je u životu vašeg djeteta sve isto kao u vašem, ili babinom u tim godinama).

KRIVI SU I MEDIJI, NARAVNO DA SU KRIVI!

Ali, ne zato što pišu o lošim primjerima iz prosvjete, nego zato što ih dobri primjeri niti malo ne zanimaju. Ne znam da sam pročitao reportažu napravljenu sa omiljenim učiteljem, nastavnikom, profesorom u školi. Rijetko se mogu naći pojedinačni uspjesi učenika, ali to bude samo kratko spomenuto. A kako se došlo do tih rezultata?  O tome ne pišu!

Pa, naravno da nisu i neće!! To ne podiže gledanost. Gledanost se postiže sa starletama, žutilom, crnom kronikom, pljuvanjem po svemu i slično.

O SISTEMU NE BIH! NISMO U LJUBAVI!!

Tu su neki problemi pa možemo ustanoviti da i prosvjetni radnici i roditelji imaju neispunjena očekivanja od druge strane u procesu školovanja djece.

IMA PUNO GREŠAKA I UČITELJA i o tome bi se dalo sastaviti kvalitetan članak, ali tu sam subjektivan pa sad ne bi o tome.

Učenici se tu slabo pitaju. Oni se bave starletama, BigBrotherom, cajkama, facebookom i drugim. Škola im je dosadna, nitko nije objasnio da prioritet škole nije da bude zabavna, već da pruži znanje. Demotivirani su, jer im je jasno da se zaposliti neće, ako nemaju vezu. Ako je imaju, nebitno je kakve će im ocjene biti.U društvu u kome se diploma ne cijeni, nije ni fer da od djece očekujemo da cijene obrazovanje.

• Ali, kada već tako stoje stvari, možda bismo makar mogli shvatiti da su NASTAVNIK I RODITELJ NA ISTOJ STRANI – NA STRANI DJETETA. To se u većini zemalja podrazumijeva, što znači da nije nemoguće!

Nadam se da će dosta roditelja i nastavnika ovo pročitati i da ćemo u skoroj budućnosti zajednodoći do istog cilja!!! [ IZ DRUGIH MEDIJA | ucenici.com | piše: Mario Matošević ]