Energija krumpira

U posljednje se vrijeme znanstvenici bave idejom o krumpiru kao izvoru energije namijenjenu ljudima koji su udaljeni od energetskih mreža. Znanstvenici tvrde da bi spajanje krumpira na par jeftinih metalnih ploča te na žice i LED žarulje moglo omogućiti dovoljno energije za rasvjetu u izoliranim gradovima i selima diljem svijeta.

Jedna je od zanimljivosti koju su istraživači otkrili način na koji se krumpir može učiniti posebno pogodnim za stvaranje energije. Jedan jedini krumpir može opskrbljivati energijom nekoliko LED žarulja u razdoblju od 40 dana. Iako su znanstvenici tek u posljednje vrijeme proučavali načine na koje bi se iz krumpira moglo dobiti što više energije, osnovni je princip poznat već dugo.

Da biste napravili bateriju od organskog materijala, potrebne su vam samo dvije elektrode – anoda, negativna elektroda poput cinka, i katoda, pozitivno nabijena elektroda poput bakra. Kiselina unutar krumpira stvara kemijsku reakciju s pomoću cinka i bakra, pa se otpušta energija kada elektroni teku iz jednog materijala u drugi.

Taj je proces otkrio Luigi Galvani 1780. godine kad je spojio dva metala na žablje noge što je prouzročilo trzanje mišića u njima. Jednak se učinak može postići stavljanjem raznih materijala između dvaju elektroda. Alessandro Volta služio se, otprilike u isto vrijeme kao i Galvani, papirom umočenim u slanu vodu. Drugi su znanstvenici napravili „zemljane baterije” koristeći se dvjema metalnim pločama i hrpom zemlje ili kantom vode. 

Baterija za napajanje mobilnih uređaja

Krumpir je najčešće povrće s pomoću kojega se današnjim učenicima pokazuju ti principi, ali, na iznenađenje znanstvenika, nitko još nije znanstveno istražio krumpir kao izvor energije. U nedavno provedenu istraživanju otkriveno je da se, kuhamo li krumpir osam minuta, razgrađuje njegovo organsko tkivo što smanjuje otpor i elektronima dopušta slobodnije kretanje čime se proizvodi više energije. Istraživači su uspjeli dobiti veću količinu energije i jednostavnim rezanjem krumpira na četiri ili pet komada te stavljanjem metalnih ploča između svakog od njih kako bi postigli serijski učinak. Tim je postupkom dobivena deset puta veća količina energije.

Iako je riječ o energiji niske voltaže, to bi mogla biti dovoljna količina za izradu baterije koja bi napajala mobilne telefone ili prijenosna računala u mjestima u kojima ne postoji energetska mreža. Analize cijena pokazale su da bi taj tip baterije bio do pedeset puta jeftiniji od klasične alkalne baterije.