Zašto na Mediteranu i u istočnoj Europi cvjetaju privatne instrukcije

Uz metro i brodove, autobusi su u Hong Kongu osnovno javno prijevozno sredstvo. Uredni i, u odnosu na većinu europskih gradova, „dalekoazijski“ točniji, imaju još jednu posebnost – često su ukrašeni likovima mladih ljudi.

Agresivne reklame usmjerene na tinejdžere ne reklamiraju blockbustere, televizijske reality programe ili nove sezonske linije globalnih modnih kuća, nego nešto potpuno drukčije – dodatno obrazovanje.

Atraktivni mladi ljudi čiji je lik na autobusima u Hong Kongu su zvijezde tutori, a njihova je usluga davanje privatnih instrukcija u online i fizičkom okruženju. Kad izađete iz autobusa ili tramvaja u Hrvatskoj, velika je vjerojatnost da će vas na obližnjem stupu javne rasvjete ili na samome stajalištu dočekati mali oglas kojim se nude usluge privatnih instrukcija.

Oni koji nude uslugu najčešće su nastavnici zaposleni u službenom sustavu obrazovanja, a korisnici ste vjerojatno u jednom trenutku svojeg ili školovanja vaše djece bili i vi koji čitate ovaj tekst.

Za sve veći broj učenika i njihovih roditelja sudjelovanje u procesu poučavanja i učenja u službenom obrazovnom sustavu nije dovoljno za zadovoljenje osobnih želja ili ostvarenje minimalnih zahtjeva koje sustav postavlja pred njih.

 Ishod toga je da se velik broj učenika i njihovih roditelja odlučuje za usluge dodatne poduke izvan službenog sustava.

Privatne instrukcije su definirane kao dodatna poduka iz školskih predmeta koja se plaća, a uključuje privatne satove koje instruktor pojedinac daje jednom ili skupini učenika, ali i organizirane tečajeve poput priprema za državnu maturu ili upisa na studijske programe u visokoškolskom obrazovanju.

Riječ je o svjetskoj obrazovnoj i društvenoj pojavi koja u 21. stoljeću dobiva na važnosti, a empirijska istraživanja na globalnoj razini ukazuju na to da ne postoji obrazovni sustav u kojem nema pojave privatnih instrukcija, često metaforički zvane „obrazovanjem u sjeni“.

Metafora privatnih instrukcija kao sjene obrazovnog sustava posebice je primjerena zato što ukazuje da privatnih instrukcija ne bi bilo bez službenog obrazovnog sustava baš kao što ni sjene nema bez objekta.

Također, s promjenom oblika i obilježja obrazovnog sustava, oblici i obilježja privatnih instrukcija često se mijenjaju učinkovitije i brže nego što to čine tromi obrazovni sustavi. Metafora je primjerena i zbog toga što je najveći dio pažnje obrazovne politike i istraživanja usmjeren na službeni sustav, a ne na njegovu sjenu, što omogućuje različita djelovanja pojedinaca i institucija.

To je djelovanje često u sferi nereguliranog, neoporezivanog, čak i istraživanjima i ekonomskim modelima nepoznatog i nedohvatljivog.

Za razliku od sjene objekta, privatne instrukcije nisu isključivo pasivni čimbenik koji odražava zbivanja i promjene u sustavu nego i povratno djeluju na njega, mijenjajući ga, a ponekad i ugrožavajući.

Izrazito je pogrešno razmatranju ove pojave pristupati iz isključive pozicije jer je pojava izrazito složena, a učinci korištenja instrukcija najčešće su istodobno i pozitivni i negativni.

Učenicima sa slabijim obrazovnim postignućima privatne instrukcije omogućuju zadržavanje u obrazovnoj utrci, a onima s boljim postignućima pružaju mogućnost dodatnog razvoja vlastitih sposobnosti i ostvarivanje individualnih obrazovnih stremljenja. Istovremeno, pohađanje instrukcija može izazvati pretjerano oslanjanje učenika na pomoć instruktora te, posljedično, nezainteresiranost za školsku nastavu, kao i češće izostajanje.

Nastavnicima davanje privatnih instrukcija osigurava dodatne prihode kojima nadopunjavaju kućne budžete. Istodobno, posljedica privatnih instrukcija može biti i otežavanje nastavničkog rada u službenom sustavu obrazovanja.

Konačno, može se tvrditi da pojava ima i pozitivan utjecaj na povećanje ljudskog kapitala određenog društva, čime pridonosi širim društvenim ciljevima.

S druge strane, istraživanja diljem svijeta pokazuju da su privatne instrukcije dostupnije djeci iz imućnijih obitelji te time ugrožavaju princip „jednakosti obrazovnih mogućnosti“ za sve učenike.

Na kraju, s ekonomskog gledišta, riječ je većinom o „sivoj ekonomiji“, ali i o činjenici da u toj ekonomiji sudjeluju većinom djelatnici iz javnog sektora koji u javnom diskursu imaju manja primanja nego što zaslužuju.

Obrazovni se sustavi izrazito razlikuju prema učestalosti i obilježjima pojave, a ona izravno ovise o kvaliteti obrazovnog sustava i stupnju uključenosti djece u obrazovanje. Pojavnost instrukcija manja je u najučinkovitijim sustavima poput skandinavskih i zapadnoeuropskih, dok veća krasi mediteranske i države istočne Europe.

U HRVATSKOJ SE OD 2004. GODINE SUSTAVNO PRATI POJAVA PRIVATNIH INSTRUKCIJA. Istraživanja pokazuju da više od polovice hrvatskih gimnazijalaca i jedna trećina učenika osnovnih škola koristi usluge privatnih instrukcija i pripremnih tečajeva za ispite državne mature i prijemne ispite za upis na fakultete.

Većinom se koriste instrukcijama iz predmeta STEM područja. Funkcija instrukcija je tijekom školovanja prije svega popravna, čime učenici ispravljaju negativne ocjene, popunjavaju rupe u znanju i neposredno se pripremaju za školske ispite. Na kraju srednje škole instrukcijama se uglavnom koriste za povećanje šansi na klasifikacijskim ispitima za ulaz u visokoškolsko obrazovanje.

U Hrvatskoj su osnovni pružatelji usluga privatnih instrukcija nastavnici koji rade u službenom sustavu obrazovanja, a glavni je način dolaska do instruktora putem preporuka poznanika i prijatelja, ponekad i predmetnih nastavnika koji učenicima predaju određeni predmet.

Učenici koji dolaze iz obitelji s obrazovanijim roditeljima i obitelji natprosječnog financijskog statusa češći su korisnici privatnih instrukcija te ih oni koriste sustavnije, što pokazuje da usluga nije jednako pristupačna svim učenicima te da može pridonijeti produbljivanju postojećih društvenih nejednakosti u obrazovanju.

I u Europskoj uniji pojava dobiva zamah, predstavljajući novi izazov obrazovnim politikama s kojima se tek trebaju ozbiljnije suočiti. Iskustva azijskih zemalja koja se već više desetljeća hvataju u koštac s pojavom instrukcija ukazuju na to da zabrane davanja instrukcija ne daju rezultat. Pojavi treba pristupiti fleksibilno, aktivirajući postojeće potencijale u sustavu koji će biti usmjereni na individualne potrebe učenika, potičući i privatne inicijative, te osiguravati kontrolu kvalitete njihovih usluga, a usto i općenito podizati razinu kvalitete u sustavu odgoja i obrazovanja.

Radi se o putovanju koje traje dulje od vožnje autobusom između Heng Fa Chuena i Wan Chai Northa, ali i onome kojim će hrvatsko društvo dugoročno osigurati kvalitetu obrazovanja. [ IZ DRUGIH MEDIJA | forbes.hr | piše: Boris Jokić ]

.......................

Dr. Boris JOKIĆ je znanstveni suradnik na Institutu za društvena istraživanja i voditelj radne grupe za provođenje kurikularne reforme predškolskoga, osnovnoškolskoga i srednjoškolskog odgoja i obrazovanje.