Mobiteli su šalabahteri za 21. stoljeće

... mobiteli su u većini škola najnepoželjniji predmeti koje učenici unose u razred.

Od ove školske godine na strani svih koji se protive korištenju mobitela u školi je i Pravilnik o izricanju pedagoških mjera, koji kaže da je to „lakše neprihvatljivo ponašanje”. U praksi, većina škola tolerira nošenje mobitela i njegovo korištenje u hitnim situacijama ili pod odmorom.

Tjedan bez mobitela

– Nemam problema s mobitelima. Dogodi se da dijete mora obaviti razgovor ili poslati poruku, tada uvažim ispriku i dalje poštujemo dogovor da se mobitelom ne može koristiti u razredu. – kaže nam Mirjana Rašić, profesorica hrvatskog jezika u OŠ Matije Gupca. No, kad bi izišla na odmor, djeca, posebno ona starija iz sedmih i osmih razreda, vrijeme su provodili buljeći u ekran. Zbog toga je u prošloj školskoj godini u školi organiziran tjedan bez mobitela, mp3 i tableta.

– Prvi dan je svima bilo malo neobično, ali do kraja tjedna su se lijepo družili. Djeca znaju da mobitel trebaju isključiti pri ulasku u razred. – govori Ksenija Knezović profesorica fizike. Njezina kolegica profesorica matematike Marta Kvesić upozorava da bi se mobitel u nastavi mogao koristiti kao kalkulator.

– Postoje i matematičke aplikacije koje bi nam u radu dobro došle, ali pitanje je kako ograničiti druge funkcije. Djeca mobitelima razmjenjuju poruke oko zadaća, zadataka, ako netko nije bio u školi pošalju mu što se radilo. – kaže Kvesić, napominjući da je tehnologija dio svakodnevnog života i ima prednosti. Mobitelima se češće koriste učenici viših razreda. Ravnateljica škole Ljiljana Klinger smatra da su „mobiteli šalabahteri 21. stoljeća” i da nema smisla zabranjivati ih.

– No, školske odgojne metode su nevjerodostojne ako odraslima zvoni uvijek i svuda. – ističe Klinger. Dodaje da se u međunarodnom programu, koji ima njihova škola, s roditeljima i djecom dogovorila da mobitel neće donositi u školu. I to funkcionira. Psihologinja Natalija Dujić podsjeća da je pretjerano druženje s gadgetima, umjesto s vršnjacima, ograničavajući faktor u emocionalnom i socijalnom razvoju, a može stvoriti i ovisnost.

Učenik u apstinencijskoj krizi

– Imali smo učenika vrhunskih mogućnosti koji uopće nije komunicirao s durgima, nego je samo tipkao na mobitel. Kad mu ne bi bio dostupan imao je pravu apstinencijsku krizu, takvu da je morao ići na terapiju. – sjeća se Klinger.

– Djeca u obitelji dobiju previše prostora za korištenje modernih tehnologija. Roditelji se hvale kako su mališani vješti u rukovanju mobitelom ili kompjuterom, a ne razmišljaju da je mobitel najopasnija stvar za razvoj komunikacijskih i socijalnih vještina. Djeca se više nemaju volje ni potući kao nekada, jer ne komuniciraju. Zato je smanjen broj fizičkog nasilja, ali je povećano internetsko. – zaključuje ravnateljica Klinger.

I učenici njezine škole priznaju da su im kolege mobitelom priređivale neugodna iznenađenja.

– U subotu ujutro oko 9 sati stigle su mi dvije pizze na kućnu adresu. Kazali smo dostavljaču da nismo naručili pa nismo ni platili. To je bilo prije dvije godine i još ne znam tko mi je iz mog razreda to organizirao. – kaže Fran, učenik sedmog razreda. Za sebe tvrdi da se gedgetima ne koristi previše, da voli čitati knjige i da nikada nije doživio internetsko nasilje. Sedmašice Iva i Marta tvrde da problema nema, ali da je zadirkivanje uobičajeno. Na pitanje je odu li ponekad na Facebook dok nastava traje, kao iz topa ispale: Neeeee, jer je slab signal oko škole. [ IZ DRUGIH MEDIJA | vecernji.hr ]