Prije deset godina bilo je čak 570 tisuća đaka!

U novoj školskoj 2015./2016. godini, prema privremenim podacima Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, naše osnovne i srednje škole pohađa nikad manje djece od hrvatskog osamostaljenja, njih tek nešto više od 492 tisuće – i to oko 322,5 tisuća učenika u osnovnima i 169,8 tisuća u srednjim školama.

Prošle školske godine ta je brojka plesala po rubu, ali je ipak prelazila pola milijuna učenika ukupno (bilo ih je 503.730).

Što tek reći za situaciju od prije deset godina, kada je u našim školama, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, sjedilo više od 570 tisuća osnovaca i srednjoškolaca, i kada su demografi već debelo upozoravali na razorne posljedice 'bijele kuge'?

ALARMANTNE BROJKE

Međutim, na te su se pozive sve službene politike do danas oglušile. Samo od 2005./2006. školske godine do danas izgubili smo skoro 80 tisuća djece u školama, a u odnosu na prošlu školsku godinu njihov je broj, dakle u svega godinu dana, pao za gotovo 11,5 tisuća. Gotovo zapanjujuće djeluje podatak da se najveći dio toga pada odnosi na srednje škole, koje ove godine u klupama imaju oko devet tisuća učenika manje nego lani, dok je u osnovnim školama to smanjenje ispod 2,5 tisuća.

Donekle utješno može biti to što je ove školske godine u prvi razred osnovnih škola upisano 41.225 mališana ili 231 više nego prošle školske godine, međutim to teško može biti trend, budući da su zadnjih godina rođeni sve malobrojniji naraštaji, pa prirodni prirast možemo odbaciti kao stimulans za popravljanje hrvatske obrazovne slike u skoroj budućnosti.

S druge strane, u prvi razred srednjih škola ove je školske godine upisano 329 učenika manje nego prošle godine. Iako brojke koje dostavljaju iz Ministarstva stalno variraju (zbog preseljenja učenika i revnosti u unosu podataka u e-Maticu, kažu), teško se može očekivati da će konačne brojke znatnije odstupati od ovih, dostavljenih iz MZOS-a ovaj tjedan. Niti pola milijuna učenika – brojka je koja je od ove jeseni u našim školama postala stvarnost.
O alarmantnom smanjenju broja učenika u Hrvatskoj već smo više puta pisali, kao i o neslavnom omjeru jedan nastavnik na deset učenika u našim osnovnim školama (u srednjima još i manje), po čemu smo u europskom vrhu.

Međutim, realnost je očigledno postalo i nešto drugo. Ono o čemu se šuškalo početkom nove školske godine, izgleda da je dobilo i službenu potvrdu – sve više djece ispisuje se iz škola jer njihovi roditelji odlaze trbuhom za kruhom izvan granica Hrvatske, pa iseljavanje počinje sve snažnije utjecati i na standard naših učionica.

Demograf i geograf sa zagrebačkoga Učiteljskog fakulteta prof. dr. Ivo NEJAŠMIĆ u često citiranom radu „Kamo ide Hrvatska?“ prognozirao je kako će se od 2001. do 2031. godine broj djece u dobi do 14 godina smanjiti za 197.570, a srednjoškolaca za 119.210, dok bi u istom razdoblju iz osnovnih i srednjih škola moglo biti izbrisano ukupno 11.200 razrednih odjeljenja, dakle nešto manje od polovice današnjih.
Demografi ističu kako u svoje projekcije nisu uključili iseljavanja, a sudeći prema tempu pada učenika već ove godine i sve jačem odljevu stanovništva, treba se ozbiljno zabrinuti hoće li crne prognoze biti ispunjene i prije 2031. godine:
- Očigledno je da iseljavanje pridonosi pogoršanju stanja. Moguće je očekivati i veće smanjenje broja učenika od prognoziranog. Zatvaranje škola već se događa, a možemo očekivati pojačanje toga procesa – upozorava profesor Nejašmić.
Dalmacija je zasad, barem što se tiče djece u osnovnim školama, još koliko-toliko privlačna – jer kako drukčije objasniti da je u Splitsko-dalmatinskoj županiji, u kojoj je upisan podjednak broj prvašića kao i lani (4473), ukupan broj đaka u osnovnim školama ove godine za čak 644 veći nego lani.

Prema tom porastu, ako je vjerovati brojkama Ministarstva, apsolutni su rekorderi u Hrvatskoj, primjerice, u Zagrebu je taj porast 279 učenika.

Opet, prema pismenim objašnjenjima Ministarstva, čini se da to mogu zahvaliti preseljenjima, odnosno doseljavanju u taj kraj.

Porast bilježi i Dubrovačko-neretvanska županija, i to za stotinjak učenika, dok je njihov broj u Zadarskoj i Šibensko-kninskoj značajno manji nego lani.
........................................................

Šlampavost službi MZOS-a

Vezano uz analizu dostavljenih podataka od MZOS-a, važno je upozoriti na još jedan podatak: iako je kraj prvog polugodišta, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta i njihovi sustavi još uvijek NEMAJU potpune i točne podatke o broju učenika, jer, kako kažu, „podaci se mijenjaju zbog preseljenja djece, a ovise i o unosu podataka u e-Maticu“. Na stranu i to što u Ministarstvu NEMAJU osobu s kojom bismo podatke mogli detaljno provjeriti, nego se naša komunikacija svela na isključivo pismeno razmjenjivanje pitanja i odgovora. Šlampavost službi Ministarstva ogleda se i u tome što su dostavljene brojke sami nerijetko krivo izračunali, pa je svaka analiza zahtijevala detaljnu provjeru zbroja ukupnih podataka. U jednom trenutku čak smo dobili i odgovor kako je točan broj učenika teško (?!) znati jer ovisi prema kojem kriteriju izražavamo njihov broj (?). Točne podatke o broju učitelja i nastavnika ostavimo za neku drugu priču, jer, ukratko, MZOS te podatke – nema.

........................................................

Međutim, kada je riječ o srednjem školstvu tu ni Dalmacija ne zaostaje za hrvatskim trendovima koji pokazuju da ni u jednoj županiji broj srednjoškolaca u odnosu na prošlu školsku godinu, pa čak ni Zagrebu, nije porastao.

U četiri dalmatinske županije broj učenika srednjih škola 2015./2016. školske godine opao je za 1779 (najviše u Splitsko-dalmatinskoj, 766) i iznosi ukupno 36.878 srednjoškolaca.

RAZLIČITI FAKTORI

Profesor Neven BUDAK, šef tima koji je radio najvažniji obrazovni reformski dokument još uvijek aktualne Vlade, Strategiju znanosti, obrazovanja i tehnologije, ističe kako su u izradi Strategije bili svjesni demografskih trendova. Međutim, on kaže kako nije za radikalne rezove kada je riječ o ukidanju škola ili mogućim otkazima nastavnicima.
- Ističemo potrebu izrade mreže škola. Treba uzeti u obzir različite faktore, poput demografskih, ali i važnost uloge škole u lokalnoj zajednici, geografska obilježja neke sredine. Škole na otocima ili brdsko-planinskim područjima treba zadržati, bez obzira na to što to nije financijski racionalno – stav je prof. dr. Budaka. Međutim, u nekim slučajevima bit će prostora za racionalizaciju, osobito ako se procijeni da je djecu jeftinije prevoziti na nastavu nego održavati dvije brojem djece oskudne škole. Neće vjerojatno preživjeti ni sve srednje, osobito strukovne škole, od kojih su mnoge sličnog profila na udaljenosti od svega nekoliko kilometara.
Umjesto njih u svakoj bi se županiji organizirali centri kompetentnosti, odnosno obrazovni centri strukovnih zanimanja, dobro opremljeni, s kvalitetnim, educiranim kadrom, ali i đačkim domom. Što se tiče smanjenja broja učitelja u školama, profesor Budak kaže kako treba biti oprezan s tumačenjem omjera 1:10 nastavnika na broj učenika.
- Taj odnos ne govori puno. U nekim strukama, poput prirodoslovno-matematičkog područja i stranih jezika, danas je teško izvan velikih gradova pronaći stručan nastavnički kadar. Kada uvedemo 9-godišnju obveznu školu, razredna nastava bit će produžena na pet godina, pa će i tu trebati kvalitetni nastavnici. Sve promjene zahtijevaju ozbiljne analize za dugoročno razdoblje – poziva profesor Budak. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Slobodna Dalmacija | piše: Marijana CVRTILA ]