Čudnovate zgode i česte nezgode mračnog petog razreda

 [Piše: Gordana FODER]  ■ TEŠKI RAZREDI  ■ Za prvi se kaže da je stresan i težak zato što mališani promijene sredinu, od njih se odjednom očekuju obveze koje prije nisu imali, moraju svladati čitanje i pisanje te računanje do 20, moraju sjediti 45 minuta i priviknuti se na učiteljicu i novu okolinu.

U trećem razredu je teško zato što se povećava obim gradiva, učenici moraju sami početi više učiti, gradivo postaje 'ozbiljnije', nije više samo nešto iz njihove neposredne okoline, nešto što i sami uočavaju oko sebe.

Peti razred je opet jedan prijelaz, iz sigurnih skuta svoje učiteljice svježi pubertetlije bačeni su u ralje proširenom krugu učitelja. Dobivaju nove predmete, teške knjige i gomile novih pojmova i gradiva.

Što se tiče sedmog razreda, on možda ne nosi s pravom naziv jednog od najtežih zato što je titulu stekao samo na ime novih predmeta fizike, kemije te biologije koja zamjenjuje prirodu.

■ PETAŠIĆI ■

Osim prvog razreda, zasigurno je jedan od najvećih stresova u životu učenika taj mračni peti razred. Svoju učiteljicu (rijeđe učitelja) s kojom su proveli četiri godine i koja ih poznaje 'u dušu' ostavljaju nekim novim klincima, a sami se suočavaju s čak desetak novih lica, novih učitelja koji se izmjenjuju. 

Ti novi učitelji često cijelo polugodište ne stignu zapamtiti niti njihova imena, a kamoli ih upoznati. Nema se vremena. Kako može učitelj koji je vidio razred 15 puta u prvom polugodištu zapamtiti sve o učenicima, a ima dvanaest razreda? 

Uz to, petaši više nemaju domicilnu učionicu, već kao nomadi pod odmorima sele iz učionice u učionicu vukući torbe nakrcane knjigama čija težina varira od 10 do 15 kilograma, ovisno o broju nastavnih predmeta koje taj dan imaju. 

■ NOSTALGIJA ČEŠKIH TURISTA ■

Prvih tjedana svježi petaši su zbunjeni k'o medvjed u koprivama kad trebaju pronaći što imaju po rasporedu i u kojem smjeru se u školi trebaju uputiti. Hoće li na kat ili u drugi hodnik, gdje je učionica koju traže? 

Lutaju školom kao češki turisti Biokovom. Najspretniji u razredu dobije ulogu ovna predvodnika pa ga ostali slijede. Sve je dobro dok mu ne objese zvonce oko vrata.

Bježanje u zagrljaj staroj učiteljici je najintenzivnije prvih mjesec dana. Trče ko pilići kvočki. Pa učiteljica mora koordinirati svojim svježim prvašićima i svojim bivšim mazicama. Učiteljici se govori sve. Tužakaju jedni druge, tužakaju knjige, gradivo, učitelje, ma svakodnevno podnose iscrpno izvješće bez da ih itko išta pita.

■ STRES ■

Kako ih počinje ozbiljnije tresti pubertet nekako baš u vrijeme polaska u peti razred, petaši postanu osjetljiviji, što na bazi hormonalnih, a što organizacijskih promjena. I postanu cendravi. 

Plaču svako malo i iz svakojakih razloga. Uglavnom je to plakanje zbog stresa. Na primjer, četiri godine je XY bio odličan učenik, svladavao je gradivo bez nekih problema, roditeljske zahtjeve ispunjavao je u potpunosti i sve je bilo na svojem mjestu. 

E a sad je tempo puno jači, obim gradiva veći, težina gradiva veća, vremena sve manje i dogodi li se da piše ispit za koji se nije do kraja spremao, ili ga učitelj 'digne' pitati i ne dobije peticu – suze su neizbježne. Još ako roditelji kod kuće vrše pritisak na njega, slom je potpun.

Oni drugi, manje osjetljivi na ocjene, često su sretni i s dvojkom. Trče ozarena lica svojoj učiteljici i viču kao da su dobili na lotu: 'Jupi, dobio sam dva!!!'

Veliki broj petaša, odnosno njihovi roditelji, prisiljeni su potražiti pomoć u učenju, zato što ili ne mogu pratiti gradivo ili zaista nemaju vremena pomoći vlastitom djetetu koje se ne snalazi u cijeloj toj strci i hrpi gradiva i zadaća.

■ ZADAĆE ■

Ovisno o rasporedu, petaši dnevno znaju imati i toliko zadaće da ni uz najbolju volju to ne stignu napisati za manje od dva sata. Svaki učitelj zadaje svoju zadaću, često kao da je jedini imao nastavu tog dana i kad se tako skupe jedno četiri 'udarna' predmeta u jednom danu, zadaća se 'na kolima vozi'. 

Teško se je učiteljima predmetne nastave međusobno uskladiti, ne mogu ni oni sjesti pa dnevno dogovarati koliko će tko zadaće u nekom razredu tog dana zadati. Lako je bilo razrednoj učiteljici koja je mogla procijeniti dnevni obim zadaće kad je držala sve konce, to jest, sve nastavne predmete u svojim rukama. 

Uz svu tu slinu zadaću naravno dolazi i učenje, gradivo je obimno, a treba čitati i lektiru. Još ako dijete ima neku slobodnu aktivnost, teško se nađe vremena za išta drugo u životu. 

(Samo da se prisjetimo, pričamo o desetogodišnjacima i jedanaestgodišnjacima.) 

■  NEPOZNATE RIJEČI ■

Kad se piše zadaća, petašići neizostavno moraju imati neki veliki rječnik stranih riječi ili rječnik pojmova uz sebe zato što tekstovi u udžbenicima obiluju riječima i pojmovima koji su djeci nepoznati. 

Oni koji su sastavljali programe, koliko god su se trudili rasteretiti učenike od prvog do četvrtog razreda, toliko se nisu potrudili nastaviti to rasterećenje u petom razredu. 

I dok u razrednoj nastavi učiteljica objašnjava značenje skoro svake djeci nepoznate riječi, u udžbenicima petog razreda sve vrvi čudnovatim pojmovima. Nema li se rječnik, uvijek postoji dobar stari Google, koji zna sve.

Nastavne planove i programe sastavljaju stručnjaci, a neki drugi stručnjaci pišu udžbenike. Ali o tome u sljedećem nastavku. Ne može se samo tako lako opisati mračni peti razred. [IZ DRUGIH MEDIJA | varazdinski.rtl.hr ]