U čemu je problem kineskih, navodno odličnih, škola?

Petnaestogodišnjaci diljem svijeta pišu PISA test svake tri godine. Taj test je postao zlatni standard rangiranja nacija u smislu edukacijske moći.

Za razliku od Kine, SAD je na 36. mjestu u matematici, 28. u znanosti i 24. u čitanju na posljednjim PISA testovima.

Zbog dominacije Kine na međunarodnim standardiziranim testovima, zajedno s relativno niskim vladinim izdacima na edukaciju, moglo bi se učiniti da Kinu i njezine škole trebaju imitirati i ostale države.

Ali, akademik Yong Zhao u svojoj knjizi „Tko se boji velikog zločestog zmaja?“ kritičan je prema onome što smatra glavnim manama kineskog edukacijskog sustava. Zhao tvrdi da fokusiranje na testiranje može učenike lišiti njihove kreativnosti.

„Kineska edukacija proizvodi odlične rezultate na testovima, ali to je kratkoročni ishod koji se može postići učenjem napamet i teškim radom“, piše Zhao, koji je odrastao u Kini i tamo poučavao. „Ali, kao ni kineska vlada, kineska edukacija ne stvara građanstvo raznolikog, kreativnog i inovativnog talenta.“

Kineski edukacijski sustav prednjači u prenošenju uske količine sadržaja i propisanih vještina koje njihovi učenici moraju svladati, tvrdi Zhao.

Kineski učenici ulažu puno vremena u svladavanje traženih vještina. U prosjeku provedu 14 sati tjedno na domaću zadaću, što je više od izmjerenog vremena u bilo kojoj drugoj zemlji. Usporedbe radi, u SAD-u učenici provode u prosjeku šest sati tjedno uz domaću zadaću.

Ali, taj naporan rad nije isplativ u smislu inovativnosti, smatra Zhao.

Članak nedavno objavljen u Harvard Business Reviewu izražava sumnju u to da bi Kina mogla biti svjetski lider u poduzetništvu zbog njezinih „ograničenih“ edukacijskih i političkih sustava.

Mnogi misle da Gaokao, najvažniji kineski sveučilišni prijamni ispit, ubija kreativnost. Poslovni investitor Xu Xiaoping vjeruje u istinitost te tvrdnje i smatra da će trebati barem 20 godina da Kina prestane slati studente u inozemstvo kako bi naučili biti kreativni.

„Nitko nakon 12 godina kineske edukacije nema nikakvu šansu primiti Nobelovu nagradu, čak i ako je pohađao Harvard, Yale, Oxford ili Cambridge“, kaže Zheng Yefu, profesor na kineskom sveučilištu u Pekingu.

Iako je ta izjava možda malo pretjerana, drugi akademici su također primijetili neuspjeh kineskih znanstvenika u osvajanju Nobelove nagrade. Da bi Kina mogla proizvesti više nobelovaca, „kineski akademski sustav će morati prilagoditi svoje stilove poučavanja tako da potakne kreativnije rješavanje problema, umjesto tradicionalnog pristupa koji cijeni memorizaciju“, piše ugledni statističar Howard Steven Friedman za Huffington Post.

Zhao smatra da ostale zemlje ne bi trebale srljati u primjeni kineske edukacijske metode, što se već događa u Americi sa sve većom fiksacijom na standardizirano testiranje. Taj fokus na testirane, tvrdi, reflektira američko isticanje autoritarnosti.

Imitiranje kineskog edukacijskog sustava vodilo bi do „gubitka vrijednosti koje američka edukacija tradicionalno slavi – vrijednosti koje su pomogle Ameriku izgraditi u najuspješniju i najnapredniju naciju u svijetu.“ [IZ STRANIH MEDIJA | businessinsider.com ]