Vrijeme je za novu kozmologiju

Prema rezultatima novih istraživanja objavljenima na serveru arXiv, svemir se širi osam posto brže od predviđene brzine širenja.

Potvrde li se ti rezultati, moglo bi se preokrenuti naše razumijevanje tamne tvari i tamne energije, ali i potpuno promijeniti razumijevanje kozmologije.

Kozmolozi smatraju tamnu tvar nevidljivom tvari koja čini 27 posto svemira, dok vidljiva tvar obuhvaća pet posto svemira. Činjenica da možemo mjeriti gravitacijsko privlačenje tamne tvari navodi na to da ona postoji.

Tamna energija čini preostalih 68 posto svemira. Riječ je o nepoznatoj sili za koju kozmolozi smatraju da ubrzava širenje svemira dok ga tamna tvar „koči“..

Mnoštvo onoga što znamo o tamnoj tvari, tamnoj energiji i širenju svemira utemeljeno je na promatranju zračenja preostalog od Velikog praska, nazvanog „svemirska mikrovalna pozadina“ (CMB).

Znanstvenici su uspjeli sastaviti najdetaljnije mape CMB-a koje su im bile na raspolaganju i koje valja zamisliti kao slike iz djetinjstva svemira. Oslanjajući se na te slike, može se provjeriti kako se svemir širio i razvijao – i predvidjeti trenutačni stupanj širenja.

Rukovoditelj istraživanja astrofizičar Adam Riess s američkog Sveučilišta Johns Hopkins u Baltimoreu, koji je sudjelovao u otkrivanju tamne energije 1998. godine, misli da postoji nešto u standardnom kozmološkom modelu što znanstvenici još ne razumiju.

On i njegov tim mjerili su širenje svemira proučavajući posebne tipove nebeskih objekata poput zvijezda i supernova poznatih kao „standardne svijeće“. Za njih se smatra da su sve u istoj razini sjaja pa ih astronomi rabe kao označivače udaljenosti kako bi izmjerili koliko se brzo svemir širi od nas. Ako je to novo mjerenje točno, kao i mape CMB-a, tada je nešto pogrešno u našem temeljnom razumijevanju svemira.

Istraživači pretpostavljaju da bi tamna tvar mogla imati izvjesno svojstvo o kojemu ne znamo još ništa, a odgovorno je za poticanje širenja. Drugo moguće objašnjenje za tu neusklađenost je da je tamna energija s vremenom postala jačom te da je ubrzala širenje svemira.

Ili, može biti da naš način mjerenja širenja nije pouzdan. Općenito, kozmolozi se oslanjanju na standardne svijeće kako bi izračunali koliko se brzo objekti udaljuju od nas, ali postoji sve više dokaza da te „svijeće“ nisu uopće „standardne“ i da su zato nepouzdane u mjerenju brzine širenja svemira.

Prema svemu sudeći, izgleda da ćemo kozmologiju kakvu smo poznavali dosad morati temeljito preispitati. [ IZ DRUGIH MEDIJA | nature.com ]