Životna partija profesora Brdala

...okupio je prve šahiste, a neki od njih zaigrali su nedavno i na rođendanskom turniru, na kojem su se okupili i sadašnji i bivši šahisti.

- Nisam ja veliki šahist i nisam ih mogao nešto posebno naučiti, ali šah nas je povezao. Moj hendikep dao im je novu dimenziju prema osobama koje su drukčije. Odlazili smo na turnire gdje su sretali djecu u kolicima, igrali šah s njima. I sve to odredilo ih je kao ljude. Uz šah su naučili nastupati u medijima, stekli su hrabrost i samopouzdanje, učili se poštenju i odgovornosti, a osjetili i životnu nepravdu - kaže profesor Brdal i dodaje kako je siguran da je srušio sve predrasude o slijepima. A da je šah idealan i za dokazivanje ravnopravnosti spolova potvrdile su i pobjednice rođendanskog turnira. Cure su nas rasturile, komentirali su dečki pobjedu šahistica. 

- Kod mene nikad nije bilo da žena ne može igrati šah. I nikad dečki nisu podcjenjivali cure, prihvaćali su ih potpuno ravnopravno - ističe profesor Brdal. Njegove riječi potvrđuje i Dora POČIVAVŠEK, jedna od bivših polaznica šaha.

- Zahvaljujući šahu postala sam neustrašiva. Nije mi bio problem biti jedina djevojka, niti me bilo strah da ću se poniziti ako izgubim. Svaka dobivena partija mi je pomogla da se osjećam ispunjeno, korisno, pa imoćno ako se radilo o jačem protivniku, a svaka izgubljena kako da dostojanstveno prihvatim poraz. Profesor Brdal nas je podučio vrijednostima koje su veće od samog šaha - kaže Dora, koja je šah zaigrala jer ga je igrao i njezin brat, a ljubav prema šahu rodila se vrlo brzo.

 Pavao VRBANAC, bivši polaznik, ističe kako je volio sve sportove, ali se nigdje nije mogao istaknuti jer je nizak. Sve dok nije došao na šah.

- Igrao sam pored najpametnijih i najuspješnijih đaka u školi. Jednostavna, a opet kompleksna igra  izgradila me da u svemu pokušam biti taktičan i strpljiv, a opetuporan i predan - kaže Pavao i dodaje kako je ponosan na Šahovsku školu Dugave, o njoj priča i rado se sjeća svega što su prošli. Zlatan SIČANICA uz šah je naučio kako se ponašati sportski, a pronašao je i nove prijatelje.

- U školi nisam bio još od dodjele svjedodžbi, bilo je lijepo svega se prisjetiti. U Šahovsku školu došao sam da naučim više o šahu, a postala je jedno od bitniji mjesta iz mog djetinjstva - ističe Zlatan.

Zbog zdravstvenih teškoća Filip KRILČIĆ, učenik 7a razreda, nije se mogao baviti klasičnim sportovima pa mu je šah dao priliku da osjeti natjecateljski duh.

- Šahu mogu zahvaliti što mi je dao priliku da istaknem neke svoje kvalitete i sposobnosti, da pripadam negdje, da sam dio ekipe. Šahovska škola Dugave je moj stil života i na neki način moj drugi dom - zaključuje Filip.

U školi je tijekom 20 godina šah učilo igrati više od 300 učenica i učenika. Dugavski šahisti sudjelovali na brojnim takmičenjima i turnirima, igrale su se u njihovoj školi i simultanke. Šahovska škola Dugave pokrenula je i Dugave open i Mikronis turnir koji se odigravaju već godinama i po kojima je prepoznata i I. OŠ Dugave. Profesor Brdal inicijator je ideje o uvođenju šaha u škole, a autor je i knjige Šahovska školska epidemija. Okupili su se na turniru i roditelji, jer i oni su zaslužni za uspjehe. Uz pobjede na ekipnim prvenstvima Grada Zagreba, na državnim prvenstvima bili su šest puta, tri puta ženska i tri puta muška ekipa. Iza njih su brojni uspjesi ipobjednička postolja. I mada prof. Brdal uvijek ističe da mu nije važno na kojem su mjestu, dodat će ipak ono legendarno - samo da ne budemo zadnji. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Večernji list ]