Ivan Vlainić jedan je od zanimljivih ljudi u Hrvatskoj

Od 2004. godine sa svojim učenicima odlazi na državna i međunarodna natjecanja.

Vlainić je, najznačajnije, bio prvi mentor inovatora i – danas vrlo poznatoga - poduzetnika Mate Rimca, ali i mnogih drugih hrvatskih inovatora čije vrijeme tek dolazi. Iskazao se i u realizaciji brojnih EU projekata te izradi kurikuluma za novi nastavni predmet Pametne kuće. Od prošle jeseni počeo se u samoborskoj školi predavati predmet Pametne kuće u novim prostorima. Prošle godine izabran je za predsjednika Hrvatske zajednice tehničke kulture.

Kako su izgledali počeci Mate Rimca, kod vas, na nastavi?

Pokazivao je vrlo originalne ideje i rješenja za neke probleme, od svakodnevnih rutina do kompleksnih problema. Uvriježena je fama da inovatori moraju biti geekovi koji se zaključavaju u sobu, ne komuniciraju i imaju petice iz svih predmeta. Mate je upravo najsvjetliji primjer koji razbija takve stereotipe. Zgodan dečko, pomalo fakin, nije se htio uklopiti u standardne stereotipe.

Nisam bio jedan od onih koji gledaju lijevu stranu imenika, jer i sam Mate kaže da je bio prosječan učenik. Zanimalo me njegovo napredovanje u mom predmetu. Imali smo 80 posto prakse i 20 posto teoretskih sadržaja. Neki su moji kolege komentirali da gubim vrijeme s njim jer je bio skroz prosječan iz predmeta koje su mu predavali. Upravo suprotno, Matino napredovanje je bilo briljantno iz dana u dan. U razvoju njegove prve inovacije, pokazao je takav inventivni duh i originalnost, kakav se rijetko viđa.

Kako to da ste uopće počeli raditi s nadarenim učenicima?

Isprva sam radio na povremenim zamjenama kolega, a kako sam se 1996. dosta bavio istraživačkim radom, primijetio sam da moje priče o tome jako interesiraju učenike. Započeli smo s raznim eksperimentima u moje slobodno vrijeme i na taj način stvorili zametak rada sa nadarenim učenicima. Od 2000. sam stalno zaposlen u Srednjoj školi Samobor.

OK, a kako je to izgledalo na početku?

Krenuli smo u vrlo skromnim uvjetima, ali sam preko poznanstava s mnogim samoborskim obrtnicima prikupio dosta opreme i materijala. Tako smo 2002. sklepali prvi novi praktikum, koji je služio za redovnu nastavu i za rad sa nadarenim učenicima. Vjerojatno su nas skromni uvjeti koje smo imali u odnosu na većinu drugih škola dodatno motivirali.

Koje ste projekte uveli u školu i izvan škole?

Postoji više od 40 projekata pa bih izdvojio samo prvi. Bio je to projekt SMS control, odnosno upravljanje centralnim grijanjem putem SMS poruke. Sada to već nude sve ozbiljnije tvrtke, ali prije dvadesetak godina mi smo bili prvi. Nismo zaštitili inovaciju i svi su je počeli proizvoditi. To nam je bila pouka za daljnje inovacije i zaštitu intelektualnog vlasništva.

Kako prepoznajete nadarenog učenika?

Školska natjecanja “Mladi tehničar” jedan su od načina na koji prepoznajemo talentiranu djecu. Uz to nastavnici entuzijasti u osnovnim školama, koji također rano prepoznaju darovitu djecu. I ta djeca već kao osnovnoškolci posjećuju moj laboratorij tu usavršavaju znanje sa starijim kolegama. Šaljemo ih u i Ljetnu školu tehničkih aktivnosti u Kraljevici. Oni koji upišu moju strukovnu školu tek u trećem razredu dolaze na predmet koji ja predajem. No većina tijekom prve dvije godine, konstantno dolaze poslije nastave na aktivnosti koje organiziram. Tu spada i izrada prvih inovacija za koje učenici redovito dobivaju i međunarodne nagrade. [ IZ DRUGIH MEDIJA | telegram.hr ]  OVDJE PROČITAJTE cijeli tekst.