Novinarska znanja treba poznavati

PRVO DA RAŠČISTIMO OSNOVNO:  treba li školi školski list? Uvjereni smo da je odgovor – da! U novijoj povijesti hrvatske škole nikada nije bilo dvojbe o tome treba li školi neki oblik informiranja od jednostavnih i brzih školskih medija poput zidnih novina i oglasne knjige, zvučnika, u novije vrijeme radija, televizije, uskoro i intraneta (lokalne mreže za protok informacija dostupnih samo poznatim korisnicima i određenom sustavu, školskom npr.), i dakako školskog lista.

• Novinarska znanja mnogo su složenija nego se čini i zanatski su definirana kao u svakoj drugoj profesiji.

TREBA IH POZNAVATI, TREBA IH PRIMJENJIVATI. Zaobilaženje pravila uglavnom vodi do manje vrijedna rezultata pa je svakome – tko želi svoj trud okruniti dobrim proizvodom – bolje naučiti osnove novinarskoga zanata, nego gubiti vrijeme nad poluproizvodom i biti u zabludi da radi dobro. Uostalom, u današnje vrijeme samozadovoljstvo ne traje dugo; mnogo je načina usporedbi i uviđanja vlastitih pogrešaka, osobito na smotri LiDraNo, literarnom, dramskom i novinarskom stvaralaštvu djece osnovnih i srednjih škola Hrvatske, na svim njezinim razinama. Ondje se učenici uspoređuju s uspješnijim kolegama koji su proces učenja i novinarskoga sazrijevanja prošli prije. Loš rezultat prati razočaranje u vlastiti posao, često i odustajanje. Ipak, najčešće se javlja želja za učenjem i dokazivanjem. Mi računamo s onima kojima je znanje draže od rada naslijepo, koji vole zagristi u nepoznato i pokazati svoju kreativnost.

Bit novinarstva jest prenošenje informacija sredstvima javnog informiranja: brzo i istinito, jednostavnim i jezgrovitim rječnikom, razumljivim svim obrazovnim skupinama. Zato informacije moraju biti jasno pisane kako je to odavna prihvaćeno u teoriji i praksi novinarstva.

„Toliko muke za toliko kritike“, čuje se od nastavnika, uz pregršt opravdanja, poslije stručne analize lista. Osim bacanja u posve nepoznate vode, od sutra radiš školski list, najčešće su spominjane teškoće okupljanje zainteresiranih i kvalitetnih učenika u uredništvo, snalaženje u raspoređivanju tekstova u list, opremanje tekstova, osmišljavanje sadržaja i raspored tekstova na stranice, nepoznavanje osnovnih grafičkih pravila, mjera, slaba tehnička osnova... Voditelji i odgovorni urednici žale se na nemoguće uvjete, na bojkot kolega, na ravnatelja koji ih ne podupire... Međutim, rijetko kad pogađaju u metu, rijetko kad kažu ono pravo: nitko me ništa nije naučio, nitko mi ništa nije pokazao, ja o tom poslu ne znam ništa, neplivač sam, a bačen sam da plivam... A na to imaju puno pravo!

Spomenute teškoće nisu ništa veće od prosječnih u hrvatskom školstvu, s tom razlikom što je njihovo znanje o novinarstvu ispodprosječno pa otud i tako golem teret na njihovim plećima. Ugodno su iznenađeni kad im se prizna trud, nema sumnje golem, ali i nesretni kad im se na svakoj stranici nađe pogreška.

Da bi se nastavnici lakše snalazili u vođenju novinarske družine, donosimo vam Plan i program rada novinarske družine napisan prema odgojno-obrazovnim ishodima, ali i zadatcima za nastavnika – voditelja novinarske družine.

Odgojno-obrazovne ishode prati razrada svakog početnog ishoda. Plan je namijenjen onim novinarskim družinama koje su za svrhu postojanja novinarske družine izabrale izradu tiskanoga ili digitalnog školskog lista.

.........................

Anita ŠOJAT, učiteljica savjetnica u Osnovnoj školi Ljudevita Gaja u Osijeku