Šteta što mladi danas nisu za rock...

- Nikada ne očekujem previše, da se poslije ne bih razočarao. Normalno da se uvijek nadam jer znam da mogu. No, na kraju se ove godine sve nekako i poklopilo, razmak između oba natjecanja je bio tjedan dana pa sam se mogao dobro pripremiti - govori nam tako Leo, koji je kao odlikaš s još više uspjeha okrunio završetak prvog razreda III. gimnazije u Splitu.

- Imam dobru memoriju koja mi pomaže, ali ništa od toga ipak ne bi bilo bez stalnog rada. Redovito učim za kontrolne tijekom godine, napišem domaće, pa mi tako za natjecanje i ne treba previše, nego samo malo ponavljanja. Na državnim natjecanjima iz geografije sam od petog razreda, a onda sam se u sedmom razredu okušao i u natjecanju iz hrvatskoga jezika. Sakupio sam i jako dobro znanje iz Osnovne škole "Visoka", pa sada to nadograđujem. Posebno volim geografiju jer ima puno podataka o drugim zemljama, tako na jedan način upoznajem različite krajeve, kao da putujem, mada sam u proteklih pet godina, sudjelujući na državnim natjecanjima, tako obišao i brojna mjesta u Hrvatskoj - raduje to Lea, koji je osim školskih aktivnosti dugo vremena trenirao i nogomet te pohađao glazbenu školu.

- Sada je to više za moj gušt, nogomet zaigram s prijateljima, a doma zasviram gitaru za dušu - veli 16-godišnji Leo koji, kako kaže, najviše voli zabavnu i rock glazbu.

- Nisam nastavio srednju glazbenu jer se nisam "pronašao" u klasici, tako da se gitara sada više svira za neka okupljanja, volim stvari od "Opće opasnosti", "Divljih jagoda", "Bijelog dugmeta"...

- Baš lijepo, onda svi jedva čekaju kad ćeš ponijeti gitaru na druženja?

- Jednom sam ponio gitaru na školski izlet, ali ekipa danas većinom nije baš za rock, tako da će to više ostati svirka za dušu - odgovara nam Leo, no veselja i glazbe je bilo kući kad su se slavile nagrade, podijelili su radost s Leom posebno njegovi roditelji Marijana i Tihomir te maleni brat Ivo.

- Kako mi je rođendan u svibnju, onda smo spojili sve te fešte. Baš smo lijepo proslavili - govori Leo.

- Bacili malo na gradele?

- Nismo na gradele, nego smo okrenuli janje, pa to je kod nas Imoćana običaj - simpatično će Leo jer vrlo ga, kaže, vežu roditeljski korijeni, a često s rođacima iz Imotskog zna zasvirati, svi su muzikalni, sviraju klavir, trubu, flautu, bubnjeve... nabraja nam Leo - tako da bi i svoj bend mogli osnovati.

Vratili se mi s pjesme opet na školu, Leo veli da je još daleko do razmišljanja koji fakultet misli upisati. Voli i crtati, pa možda završi i na arhitekturi. Društvo mu za našeg razgovora pravi i razredni kolega Domagoj Perković, također državni prvak, iz fizike. Obojica su odlikaši, a čak devet državnih nagrada, od 41, koliko ih je iz naše županije, osvojila je ove godine njihova, III. gimnazija.

- Dobar smo razred, a dobri su nam i svi profesori u školi, kao i naša razrednica Neda Križanović. Uvijek su nam svi spremni pomoći, izlaze u susret, baš su odlični - kažu nam splitski srednjoškolci o svojim učiteljima i mentorima ponosno u ruci držeći priznanja.

Sudeći po trudu i znanju, neće im biti i posljednja.

Drago mi je da se ova naša "kolonija" III. gimnazije širi s državnim prvacima te ostvaruju fenomenalne rezultate. U našoj školi ima dosta odličnih učenika, a sustavnim radom i pozitivnim ozračjem stvaramo tako najbolje u državi. S Leom je genijalno raditi, on je fenomenalan, skroman, vrlo je inteligentan i ima veliki memorijski kapacitet. Zaista je zadovoljstvo predavati takvom djetetu - kazao nam je Leov mentor iz geografije Antonio Vrbatović, a slične misli podijelila je i njegova mentorica iz hrvatskoga jezika Krunoslava Tadin - Andromak.

- Zanimljivo je i izazovno biti Leova mentorica, vrlo je znatiželjan pa je često svojevrstan izazov odgovarati na njegova pitanja. Vrlo je inteligentan, a i jako dobar čovjek – istaknula je profesorica Krunoslava Tadin-Andromak. [ IZ DRUGIH MEDIJA | slobodnadalmacija.hr ]