Danas gadgete koriste već i predškolci

[ IZ DRUGIH MEDIJA | Nacional.hr ] Nacional je istražio koliko djeci tehnologija pomaže i koliko im treba dopustiti korištenje.  Internet postaje iz dana u dan sve dostupniji, puni se novim i raznovrsnim sadržajima koji postaju dostupni i na sve brojnijim tzv. pametnim uređajima, koji se, pak, sve više prilagođavaju djeci kao ciljanim korisnicima. Stoga mnogi roditelji čija djeca pohađaju ili kreću u školu, imaju dilemu u kojoj mjeri djeci dopustiti korištenje tih uređaja bez negativnog utjecaja na njihov školski uspjeh, zdrav fizički i psihički razvoj i socijalizaciju. Pored toga, roditelji često strahuju i za sigurnost svojih najmlađih jer na internetu i društvenim mrežama djeca lako mogu postati žrtve raznih oblika cyber nasilja.

Kako bi potražio odgovore na navedene dileme, Nacional je razgovarao s Hanom HRPKOM, profesoricom psihologije i predsjednicom Hrabrog telefona, te Sandrom VUK, razrednom učiteljicom koja već godinama aktivno izrađuje razredne stranice na platformi Google sites i predsjednicom Udruge hrvatskih učitelja razredne nastave ZVONO.

Obje sugovornice tvrde da djeca počinju koristiti nove medije i prije polaska u školu. Hana Hrpka navodi da se sadržaji koje koriste razlikuju s obzirom na dob, od gledanja animiranih filmova i jednostavnijih igrica u najranijoj dobi, preko aplikacija za društvene mreže u adolescenciji do korištenja interneta u svrhu školovanja i pisanja seminarskih radova, za gledanje filmova i slušanje glazbe.

Sandra Vuk smatra da neka djeca već od četvrte godine sama traže sadržaje koji ih zanimaju. U početku su to, tvrdi, edukativne igrice (slovo na slovo, veće – manje) ili stvaranje neke “farme” jer im je važno da su igre privlačne, jednostavne i da dobivaju potvrdnu informaciju ako su u igri uspješni.

“Polaskom u školu interesi se proširuju, zanimaju ih geografske karte, mogu pratiti putovanje putem karte, znaju koristiti i alate za razgovore i komunikaciju (kao što je Skype). Vole istraživati sadržaje koji su vezani uz nastavne sadržaje koje su slušali u školi, listati enciklopedije, pratiti filmske sadržaje na YouTubeu”, objasnila je Sandra Vuk. Napominje da kako djeca odrastaju, sve više žele biti prihvaćena od okoline pa stoga kreću na društvene mreže Instagram ili Snapchat gdje samostalno objavljuju sadržaje: “Često roditelji i ne znaju za te aplikacije pa ne znaju što im djeca objavljuju. Mnogi učitelji također nisu upoznati s tim aplikacijama i djeca dobivaju cijeli jedan dio mrežnog prostora koji mnogi koriste u pogrešnom obliku.”

■  RODITELJI ČESTO GRIJEŠE kada zbog školskih i izvanškolskih obveza djeci limitiraju vrijeme korištenja novih medija, ali tijekom školskih praznika ograničenja nestaju, slažu se obje Nacionalove sugovornice.

“Svako izlaganje djece ‘ekranima’ u prekomjernoj količini nije dobro. Predškolska djeca ne bi uopće trebala biti izložena ekranima, a smatra se da je školarcima izloženost do dva sata dnevno neka optimalna granica”, rekla je Hana Hrpka.

Tvrdi da su djeca u suprotnom izložena jednoličnim podražajima u dobi kada je njihov razvoj u punom tijeku i kada je važno da sva osjetila budu cijelo vrijeme uključena, pa su stoga zapostavljene fizičke aktivnosti djeteta (poput trčanja, skakanja, plivanja… ), druženja, komunikacija, pregovaranje, sukobi, društvene igre i timski rad, koji su neophodni za cjeloviti razvoj djeteta.

■  ZABRANA KORIŠTENJA naprava nije dobra roditeljska mjera jer što je zabranjeno, dijete želi još više. Za loše učenje nisu krivi uređaji nego loša organizacija vremena i to što djeca nisu naučila kako učiti

Hana Hrpka smatra da se roditelji često pribojavaju dječje rečenice “meni je dosadno” pa pokušavaju djetetu pod svaku cijenu naći nekakvu zanimaciju, makar mu dati crtić, film, igricu. “No upravo iz dosade dijete će naučiti najviše o sebi, što voli, što ne voli raditi, što ga zanima, što mu ide dobro, a što manje i tako će dosada potaknuti razvoj kreativnosti. Dijete bilo koje dobi treba se samo znati zabaviti i istraživati svijet oko sebe, a to ne može ako je preokupiran uređajima i ekranima i ako je lijek za dosadu tako lako dostupan”, objasnila je Hrpka.

Sugovornice se slažu i da nije previše realno očekivati da djeca sama imaju mjeru u korištenju uređaja. Sandra Vuk smatra da su djeci odrasli najveći uzori. “Ako učenik vidi roditelja da sjedi za računalom cijeli dan, da i za vrijeme ručka gleda u pametni telefon, tada i on želi svoj uređaj u koji će gledati tako kao što gledaju ostali ukućani. Mi odrasli kroz razgovor trebamo odrediti mjeru”, rekla je Sandra Vuk i dodala da roditelji trebaju pokazati interes za ono što djeca rade i njihovu igru. Smatra da djeca moraju imati dovoljno sigurnosti da u odraslima prepoznaju one kojima se mogu obratiti ako dođu do nekih loših situacija ili budu izloženi nekoj vrsti nasilja. ( ... )

■  ‘PREDŠKOLSKA DJECA ne bi uopće trebala biti izložena ekranima, a smatra se da je školarcima izloženost do dva sata dnevno optimalna granica’, rekla je Hana Hrpka

Sandra Vuk tvrdi da to vodi u “slijepu ulicu”: “Jer što je zabranjeno, učenik želi još više. Za loše učenje nisu krivi uređaji i tehnologija, nego najčešće dva osnovna razloga: loša organizacija vremena i to što djeca nisu naučila kako učiti.”   ( ... )

Sandra Vuk smatra da dobra mjera ovisi i o godinama pojedinog djeteta, njegovom odnosu s roditeljima te okolinom. “Nema čarobnog ključa ili optimalnog vremena. Učenicima razredne nastave potrebno je između jednog i tri sata, u kojima je obuhvaćeno i vrijeme za istraživanje i traženje dijelova koji su potrebni za neki razredni projekt ili domaću zadaću. Starijim učenicima ponekad i do pet sati (što mislim da je maksimum) jer njih dodatno zanimaju muzika, filmovi, serije i sve ono što vole zajedno pogledati, smijati se i pjevati…” objasnila je Sandra Vuk.

■  ONA SMATRA I DA SU INTERNETSKI SADRŽAJI na hrvatskom jeziku gotovo neprimjetni jer ih je vrlo malo. Pohvalila je aplikaciju ICT AAC uz pomoć koje je njezina kći naučila abecedu, dane u tjednu ili osnovne matematičke radnje. “Već više godina Udruga učitelja razredne nastave Zvono vrši edukacije hrvatskih učitelja da unaprijede svoju nastavu, da sadržaje oblikuju tako da učenicima budu zanimljivi i već sada možemo pronaći mnoštvo interaktivnih razrednih stranica sa sadržajima koji su namijenjeni djeci”, rekla je Sandra Vuk. ( ... )

No pored svih opasnosti koje vrebaju s novih medija, ne treba zanemariti i prednosti koje donose, slažu se Nacionalove sugovornice. “Tehnologija je svuda oko nas, ne trebamo zazirati od nje, nego trebamo ići ukorak s njom”, rekla je Sandra Vuk. Zahvaljujući tehnologiji, dodala je, cijeli je svijet umrežen, sve je dostupno nadohvat ruke.

“Današnja djeca ne mogu to ignorirati, ali možemo ih odgojiti da znaju odabrati sadržaje i da znaju da su odrasli tu da im pomognu, da ih upute i na kraju krajeva da ih kontroliraju. Kad dijete zna da su i učitelji i roditelji zainteresirani za slične sadržaje, lakše će prihvatiti ograničenja i shvatit će zašto nešto može, a nešto ne i zašto ponekad nije dovoljno odraslo da samo donosi odluke”, zaključila je Sandra Vuk. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Nacional.hr ] Cijeli tekst pročitajte OVDJE.