Prvi grad koji je postigao stopostotni upis u osnovne i srednje škole

Iako je cijela zemlja vrlo napredna u edukacijskom smislu, Šangaj je u prvom planu zbog pridavanja posebne pažnje eksperimentiranju reformama prije ostatka zemlje. Uz činjenicu da je Šangaj trenutačno na samom vrhu PISA-ine ljestvica, sve oči su uprte u reforme koje su tamo provedene.

ŠANGAJ, najveći kineski grad, bio je prvi grad koji je postigao stopostotni upis u osnovne i srednje škole. Također je bio jedan od prvih koji su postigli gotovo univerzalno pohađanje nastave u srednjoj školi.

Također je vrijedno spomena da svi učenici u Šangaju koji žele upisati neki oblik više edukacije mogu to i učiniti. Univerzalna edukacija uključivala je i djecu radnika migranata iz ruralnih područja zemlje – što je bilo 21 posto školske djece u gradu (s populacijom od gotovo 20 milijuna, to je 4 milijuna djece migranata).

U drugim dijelovima Kine ta djeca mogla bi se smatrati problemom. S druge strane, Šangaj je grad koji pokreću migranti, a grad je prihvatio tu populaciju i integrirao njihovu djecu u svoje učionice.

Kineski edukacijski sustav radio je na tome da se odmakne od sustava temeljenog na ispitima, koji podupire kurikulum i rezultira učenjem informacija napamet da bi se prošlo na testovima.

Sve je počelo 1985. godine, kada je Šangaj pokrenuo reforme i osmislio kako će testirati primjenu pravih vještina. Pitanja s višestrukim izborom odgovora više se ne pojavljuju na ispitima.

• No, unatoč reformama, testovi još postoje.

Procjenjuje se da 80 posto učenika pohađa neki oblik "noćne škole" ili "škole vikendom", odnosno tzv. škole za štrebanje kako bi se osigurali da će proći na testovima.

Uz to, učenici svaku noć rade domaću zadaću i bave se izvannastavnim aktivnostima – sve to čini život kineskog učenika preopterećenim.

Kineska vlada svjesna je tog problema i radi na reformi koja će biti uvedena 2020., a čiji je cilj smanjiti radno opterećenje učenika.

Šangaj također nastoji poboljšati iskustva edukacije za učenike s ciljem da nauče kako učiti, a ne samo naučiti napamet mnoge činjenice. Novi kurikulum bit će centar tog procesa.

Počevši od 1985. godine, u pokušaju da se odmakne od stresnog ispitnog sustava i poveća kvalitetu edukacije, Šangaj je počeo dopuštati učenicima da odaberu izborne predmete, što je dovelo do novih udžbenika i materijala. Implementiran 2008., taj obnovljeni pokušaj da se učenike potakne na učenje, umjesto na akumuliranje znanja, doveo je do osam kurikularnih „domena učenja“:

• Jezik i književnost
• Matematika
• Prirodna znanost
• Društvena znanost
• Tehnologija
• Umjetnost
• Tjelesni odgoj
• Praktikum

Škole su zatim potaknute da osmisle vlastiti kurikulum, a vanjske grupe poput muzeja postale su partneri u edukaciji.

Dio novog kurikuluma uključuje NAGLASAK NA edukaciju temeljenu na istraživanju. Učenici samostalno istražuju teme koje su im zanimljive da bi promovirali društveno blagostanje, kreativnost i kritičko razmišljanje te učili kako učiti.

Da bi se podržalo te nove edukacijske promjene, uvedeni su certifikacijski procesi za učitelje.

ZAHTJEVI ZA PROFESIONALNI RAZVOJ UČITELJA su također povišeni – učitelji u Šangaju sada moraju završiti 240 sati profesionalnog razvoja u pet godina. Online baza podataka pruža pomoć s osmišljavanjem i implementacijom kurikuluma, istraživačkim radovima i najboljim primjerima iz prakse. Učitelje se potiče da omoguće vrijeme za učeničke aktivnosti u učionicama umjesto da se oslanjaju samo na prezentacije.

• Lekcije za ostatak svijeta

Jedna zanimljiva strategija primijenjena u Šangaju da bi se poboljšale lošije škole je poseban edukacijski program. Pod tim programom podrazumijeva se da neke od najboljih škola preuzmu administraciju nad lošim školama.

„Dobra“ škola šalje tim učitelja i ravnatelja u „lošu“ školu da bi njome upravljali i poboljšali je. To se događa u gradu, ali i kao tip programa razmjene sa siromašnim ruralnim školama. Taj sustav pomaže siromašnim školama i koristi šangajskim školama omogućujući im da tako promoviraju svoje učitelje i školske administratore.

U Šangaju i Hong Kongu postoji jasna svijest o tome da se edukacija mora mijenjati kako bi držala korak s tempom promjena koje se odvijaju na razini društva – ne samo sadašnjih promjena, nego je uložen trud da se u obzir uzme budućnost društva, ekonomije i edukacije. [ IZ STRANIH MEDIJA | asiasociety.org ]