Humanitarni malonogometni turnir 'Gol za Vodotoranj'

U protekle tri godine sva prikupljena sredstva od turnira donirali su Domu za nezbrinutu djecu ,,Sv. Ana'' Vinkovci, socijalnoj samoposluzi u Vukovaru i udruzi ,,Sv. Vinko'' iz Vukovara.

Ove godine odlučili su prikupljena sredstva od kotizacija, ulaznica, prodanih majica i kolača usmjeriti u obnovu simbola snage, ponosa i prkosa grada Vukovara – vukovarskog Vodotornja. I ne, nisu to kamene, metalne konstrukcije, zidovi…Svojim ranama svjedok je on tromjesečne opsade hrvatskog grada na Dunavu, opomena na ratne strahote 1991. godine, ali i poruka snage, zajedništva i radosne nade za budućnost grada i svih svojih stanovnika. Jer, kako je rekao Siniša Glavašević: „Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se.“ I gimnazijalci su se pridružili, a s njima i njihovi nastavnici, roditelji, prijatelji, poznanici i građani Vukovara. Na poziv organizatora turnira, učenika 4.b jezične gimnazije i ravnatelja Davora Šijanovića, za sudjelovanje na turniru prijavili su se i učenici Ekonomske i Tehničke škole Nikole Tesle, učenici Strukovne i Srednje škole Ilok, ekipa Caffe bara The Best Vukovar te klub HNK Vukovar 1991. Na turniru su sudjelovale i tri momčadi profesora.

Takva povezanost i zajedništvo vukovarske mladosti slika je koja budi međusobno poštovanje i vjerovanje. Svaki čovjek pripada narodu, a narod kad je povezan ima moć i snagu da pokrene promjene uz duh pravde i dušu vjere.

Jedan dan nije bio dovoljan da bi sve ekipe zaigrale na terenu OŠ Dragutina Tadijanovića. Prijavilo se 29 ekipa (čak 8 ženskih) i iz tog razloga malonogometni turnir trajao je cijeli vikend. Kotizacija po ekipi bila je 80 kuna. Za prijavu ekipa bio je zadužen organizacijski odbor u sastavu: Marko Kosor, Jan Szabo, Hana Jakovac, Ana Tomić, Darijo Sebeledi, Ognjen Vujović i Davor Šijanović.

Brojni posjetitelji podržali su tu inicijativu, a svojim dolaskom, kupnjom ulaznica, slastica i prigodnih majica uveličali su događanje i dokazali da neslomljivi vukovarski Vodotoranj zaista predstavlja simbol hrvatskog zajedništva. „Gol za Vodotoranj“ slogan je malonogometnog turnira i nije pretjerano reći da takvim akcijama vukovarska mladost, čuvajući svoju prošlost, gradi svoju budućnost.

U pozadini tog glavnog događanja provedeno je nekoliko aktivnosti i u prostoru škole. Tako se od proljeća prikupljao stari papir i dobrovoljni prilog koji su učenici mogli ubacivati u kutiju u predvorju škole. Sva prikupljena sredstva od tih aktivnosti dodana su sredstvima dobivenima iz organizacije malonogometnog turnira. Gimnazija Vukovar pridružuje se popisu donatora i na donacijski račun bit će uplaćen iznos od 8000 kn.

Iako se može reći da su pobjednici malonogometnog turnira svi sudionici tog događanja, ipak je NAJBOLJA EKIPA, koja je ponijela titulu pobjednika i zaslužene medalje, u muškoj konkurenciji momčad Tehničke škole (u sastavu: Đilas, Vučković, Cvijanović, Gašparovski, Mikloš i Kosić), dok su prvo mjesto u ženskoj konkurenciji osvojile djevojke 4.b Gimnazije Vukovar (u sastavu: Sara Demirović, Marta Kurmajić, Kristina Gelo, Ivana Adžaga, Hana Jakovac i Marija Hardi). Na kraju turnira medalje najboljima uručila je pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti Ana Živanović.

"Gol za Vodotoranj" samo je jedna od mnogih priča koje dokazuju da nije upitna budućnost herojskog hrvatskog grada, a nama gimnazijalcima iznimna je čast što ćemo skromnom donacijom ugraditi i dio sebe u obnovu Vodotornja i čuvajući prošlost graditi svjetliju budućnost!

.............

Sanja PAVLOVIĆ ŠIJANOVIĆ, prof. | Gimnazija Vukovar