Originalan način učenja o medijima u osnovnoj školi

...koji učenicima prenosi znanje o medijima i potiče ih na kritičko razmišljanje i samostalno stvaranje medijskih sadržaja. Na njezinoj internetskoj stranici i drugi učitelji mogu naći ideje za obradu različitih tema iz područja medijske kulture.

NEKOLIKO SATI POSVEĆENIH RADIJU

Za primjer, opisala nam je kako su njezini učenici upoznali radio:

“Najčešće se jedna tema provlači kroz više sati. Ako je riječ o spoznavanju radija kao medija, onda u jednom satu uz plakat ili prezentaciju upoznamo osnovne karakteristike toga medija, zatim odslušamo neku od radijskih priča ili radijsku emisiju za djecu. Nakon slušanja raspravljamo o sadržaju emisije. Potom stavimo naglasak na radijska izražajna sredstva– šumove, glazbu, govor, tonsku montažu, i to oprimjerimo isječcima iz upravo odslušane emisije ili priče.

Za idući sat dogovorim posjet jednoj od gradskih radiostanicai tamo nas radijski djelatnici upoznaju s prostorima u kojima nastaje radijski program (režija, studio, redakcija). Predstave nam se, pričaju o svom zanimanju i odgovaraju na dječja pitanja radijski novinari, spikeri, tehničari, urednik, a uz to nam pokažu kako se koriste i za što služe pojedini uređaji (mikrofon, mikseta, računalo…). Obično se i snimi neki prilog u kojem sudjelujemo kao gosti tako da djeca dožive kako zapravo njihova izjava odlazi u eter.

Na jednom od idućih sati sistematiziramo znanja, raspravljamo o prednostima radija kao medija koji nam dopušta da se uz njega bavimo i drugim aktivnostima. Dakle, uz glazbu s radija možemo plesati, jesti, vježbati, slagati lego kockice, nahraniti ljubimca, pospremiti sobu. Naglasimo da se uz izležavanje mogu slušati obrazovne radioemisije, te da nam internet omogućuje da takve emisije slušamo u vrijeme kad to nama odgovara. Pritom učenike uputim na Carnetov izbor obrazovnih radioemisija za koje imaju poveznicu i na podstranici Medijske kulture Dođi, vidi, viči pod nazivom Vrste medija/Radio. Naravno, usput spomenemo i važnost nenasjedanja na reklame, o čemu oni već poprilično znaju sa satova na kojima smo govorili o utjecaju reklama na djecu i odrasle.”

U skladu sa svojim interesima, Dubravka je oduvijek s djecom u školi radila na razvoju filmske, odnosno medijske kulture. Isprva je to bio školski kinoklub u kojem su se pravili animirani filmovi, potom svojevrsna filmska škola u kojoj se pod nazivom Školsko kino Dođi, vidi, viči gledalo, analiziralo i promišljalo o filmovima primjerenima učenicima nižih razreda osnovne škole. Posljednjih desetak godina, osim filmu, njezina izvananstavna aktivnost, koja godišnje ima 25-30 redovitih polaznika i povremeno gostujuće članove, posvećena je razumijevanju i mudrom korištenju i ostalih medija, pa se sada zove Medijska kultura Dođi, vidi, viči.

DJECA VJEŽBAJU KRITIČKI RAZMIŠLJATI O MEDIJIMA

“Dođi je poziv na okupljanje, vidi najavljuje što će se od medijskih sadržaja na tome satu popratiti, a viči ne poziva na galamu, nego na kritičko promišljanje i iznošenje osobnih stavova, te uvažavanje mišljenja drugih”, objasnila nam je.

 Kaže da je osnovni cilj grupe razvoj medijske pismenostii kulture pa nastoji polaznike osposobiti za svjesno, sigurno i kritičko promišljanje o filmu, knjizi, televiziji, radiju, fotografiji, internetu, tiskovinama, stripu, karikaturi, plakatu. Gledanjem filmova, isječaka, slušanjem radijskih emisija, razgledavanjem fotografija, čitanjem slikovnica, stripova, posjećivanjem izložbi, upoznavanjem medijskih djelatnika (glumaca, redatelja, dizajnera, autora stripa, karikaturista, vizažista…), gostovanjem na televiziji ili posjetom radiostanici njezini učenici upoznaju medijsku terminologiju, prepoznaju pozitivne strane medija, razotkrivaju zamke i opasnosti koje dolaze putem medija, razvijaju sposobnost uočavanja estetskih i etičkih vrijednosti u medijima.

“Budući da su danas mediji dječja svakodnevica, držim da od njih ne valja bježati, nego valja znati od njih uzeti ono najbolje te razvijati kritičko promišljanje”, kaže.

Pitali smo je kako odabire teme koje će obrađivati na grupi i što djecu najviše zanima.

“Najveće zanimanje djeca pokazuju za film, ponajprije animirani. Mediji su im općenito vrlo privlačni, što ovu izvannastavnu aktivnost čini među najbrojnijima na školi. Pri biranju tema polazim od zanimanja učenika, bilo da ih oni sami iskažu, bilo da ja osjetim što je kod njih trenutačno popularno. To ne znači da podilazim isključivo njihovom izboru ili ukusu, nego ga samo koristim za ostvarivanje osnovnih ciljeva grupe. Jednako je važno osluškivati na koje medijske sadržaje djeca nasjedaju, koje popularne sadržaje upitne kvalitete prate. Iskustvo mi je pokazalo da se ništa ne može učiniti jednostavnim zaključkom da taj i takav sadržaj nije za njih i da ga se klone. Umjesto toga, zajedno pogledamo taj upitan materijal, raščlanimo ga, proanaliziramo, uočimo negativnosti, u raspravi ga svedemo na ono što zapravo jest. Jednostavno, razotkrijemo sve elemente kiča, šunda i konzumerističkih namjera. Ne kažem da tada sva djeca to prestaju pratiti, ali svakako pomogne pojedincima da se distanciraju od takvih sadržaja, a oni koji ga i dalje prate vjerujem da barem prepoznaju u čemu sudjeluju”, rekla nam je Dubravka Kalinić Lebinec.

SAMOSTALNO STVARANJE I DRUŽENJE S LJUDIMA IZ MEDIJA

Iako je napomenula da grupa ima previše polaznika, a jedan sat tjedno je premalo za intenzivno medijsko stvaranje, ni toga ne nedostaje. Povremeno imaju radionice izrade stripa pod vodstvom autora stripa, izrađivali su taktilne slikovnice s knjižničarkom, uključuju se u različite besplatne radionice u Varaždinu.

“Tako smo pravili igračke od plastelina s izraelskim animatorom Ronyjem Orenom, kod nas je gostovao i s nama radio optičke igračke redatelj i animator iz Brazila Wilson Lazaretti, autor stripa i karikaturist Mario Bobek nam je pomogao u izradi stripova i karikatura, pjevali smo s glumicom Hanom Hegedušić, igrali igre suradnje i koncentracije s glumcima i lutkarima Filipom i Nikšom Eldanom, ušli u radijski eter s radijskim novinarima, davali izjave za Varaždinsku televiziju…”, priča Dubravka Kalinić Lebinec te dodaje kako se često djeca iz grupe upisuju i u VANIMU – školu animiranog filma, ili sama stvaraju svoje kućne videe, fotografije, stripove ili priče pa ih onda zajedno gledaju ili čitaju i komentiraju.

Budući da je druženje s filmašima i drugim medijskim djelatnicima jedan od načina da učenicima približi različite medije i rad u njima, zanimalo nas je kako organizira te susrete.

“Na početku sam kao goste na satove medijske kulture pozivala svoje prijatelje i poznanike koji rade u medijima kao novinari, spikeri, karikaturisti, autori stripa, fotografi, radijski i TV voditelji. Potom sam zamolila roditelje svojih učenika da nas posjete pa smo tako upoznali dizajnera, vizažisticu, redateljicu, knjižničarku, glumce. Dolaze nam u goste i moji bivši učenici, danas lutkari, glumci, voditelji škole animiranog filma. No, nije nužno otprije poznavati goste, do sada su se svi koje sam pozvala rado i bez zadrške odazvali na sat druženja s djecom”, kaže Dubravka.

INTERNETSKA STRANICA ZA UČENIKE, RODITELJE I UČITELJE

Internetsku stranicu MEDIJSKA KULTURA DOĐI, VIDI, VIČI pokrenula je radi informiranja učenika o aktivnostima grupe, a i da bi im svi sadržaji bili dostupni ako se medijskom kulturom žele pozabaviti i kod kuće.

“Godinama sam pravila plakate koji najavljuju temu kojom ćemo se baviti u idućem tjednu i lijepila ih po hodnicima škole kako bi učenici znali što ih čeka. To je bilo zgodno, ali nije me zadovoljavalo. Stoga sam jedno prosvjetarsko ljeto "odmarala" uz izuzetno korisne online tečajeve Udruge hrvatskih učitelja razredne nastave Zvono. Uz mentoricu Dubravku Petković Žigrović, napravila sam internetsku stranicu i na njoj niz igara, kvizova, prezentacija. Te zadatke nisam radila samo kao vježbu, nego iskoristiv nastavni materijal.

Sad mi je ta stranica višestruko korisna. Namijenjena je prije svega članovima grupe, ali ne samo kao najava idućeg sata medijske grupe, nego i kao svojevrsna arhiva prethodnih aktivnosti, što može pomoći roditeljima da vide čime se bavimo, ali i učiteljima koji žele u svom radu iskoristiti neku ideju. Na stranici objavljujem i radove učenika kako bih ih potaknula na samostalan stvaralački rad. Tu su i online zadatci u obliku kvizova, igrica, križaljki vezanih uz teme kojima se bavimo pa učenici mogu na zabavniji način ponoviti naučeno. Jedna je podstranica s komunikacijskim panoima, namijenjena online raspravi, jer satovi uživo doista znaju biti prekratki, a tu je i svima draga fotoarhiva kojoj se nerijetko vraćamo jer nas podsjeća na niz naših gostiju i na naša gostovanja”, rekla nam je Dubravka Kalinić Lebinec. [ IZ DRUGIH MEDIJA | medijskapismenost.hr ]