Treba li se ugledati na istočnoazijske obrazovne sustave?

...u ovogodišnjem TIMSS-ovom i PISA-inom testiranju znanja, uspoređujući obrazovne sustave tih zemalja s britanskim.

Rezultati PISA-e i TIMSS-a govore sami za sebe – istočnoazijske zemlje zauzele su prva mjesta u oba testa.

Tijekom godina ostale su zemlje zauzimale sve slabija mjesta na tablici, dok su zemlje iz istočne Azije – Kina, Singapur, Tajvan, Južna Koreja i Japan – nastavile dominirati. Jaz između tih zemalja i ostatka svijeta sve je širi.

O razlogu zbog kojeg istočnoazijske zemlje prednjače u izobrazbi već se dugo raspravlja, ali važno je sljedeće:

1. KULTURA I STAV

Izobrazba se smatra iznimno važnom i postoji uvjerenje da je zalaganje ključ uspjeha više od urođenih sposobnosti. Istraživači iz istočne Azije uobičajeno ističu to kao najvažniji čimbenik u postignuću uspješnih rezultata njihovih zemalja na testovima.

Pozitivan aspekt toga stava je očekivanje da će velika većina učenika uspjeti. Učenici nisu obilježeni i nagurani u skupine „darovitih“ – kao što je to slučaj u Engleskoj, gdje je to obrazac u brojnim osnovnim školama. U istočnoazijskim zemljama, pak, svi imaju jednak pristup kurikulumu, što znači da je puno više učenika sposobno postići bolje ocjene.

Službeno istočnoazijsko školovanje dopunjeno je i podukom nakon škole, koja može ići u krajnost toliko da se mogu vidjeti djeca koja uče do duboko u noć, katkada i do tri sata dodatne škole uvečer povrh dva sata rada dnevno na domaćoj zadaći.

Iako to intenzivno učenje nakon škole može donijeti rezultate, važno je reći da su u mnogim istočnoazijskim zemljama edukatori zabrinuti zbog kvalitete i učinka toga silnog „bubanja“ na mentalno zdravlje i boljitak djece. U puno je istraživanja, koja su se bavila iskustvima djece u tim školama, zabilježena visoka razinu adolescentskog stresa i očitovanje pritiska zbog želje za postignućem. Stresu i pritisku nisu bili izloženi samo učenici, nego i njihovi roditelji.

2. KVALITETA UČITELJA

Učiteljsko se zanimanje cijeni u istočnoj Aziji, gdje je prisutno nepopustljivo natjecanje za poslove, dobre uvjete službe, dulje vrijeme obuke i potporu za neprekidno i obuhvatno stručno usavršavanje.

U Šangaju učitelji imaju puno manje nastavno opterećenje nego njihovi kolege u Engleskoj, unatoč većem broju učenika u učionicama. Primjerice, osnovnoškolski učitelji matematike predaju gradivo u trajanju od 35 do 40 minuta dvaput dnevno. Tako postavljena satnica dopušta im slobodno vrijeme za pripremu ili za pružanje dodatne potpore učenicima kojima je potrebna, kao i za stručno usavršavanje u učiteljskim istraživačkim grupama.

U Japanu je tzv. analiza nastavnog sata ugrađena u osnovne škole. Uključuje učitelje koji brižljivo planiraju nastavne sate, analizirajući nastavu jedni drugih da bi iz tih promatranja naposljetku izvukli pouke. Analiziranje nastavnog sata omogućuje učiteljima istraživanje i zajedničko stručno usavršavanje.

3. UPORABA DOKAZA

Ironično, teorijski su temelji istočnoazijske izobrazbe u velikoj mjeri pod utjecajem zapadnjačkog istraživanja i razvitka. Tako je, na primjer, teorija psihologa Jeromea Brunera o stupnjevima prikazivanja – koja kaže da je učenicima za učenje simboličkih ili lingvističkih formulacija potrebno praktično iskustvo o konceptu, a tek onda vizualni prikaz – u Singapuru protumačena kao usredotočenost na konkretne, slikovne i apstraktne modele u matematičkom učenju.

4. KOLEKTIVNO 'GURANJE'

U usporedbi s ostatkom svijeta tijekom 1970-ih rezultati singapurskog obrazovanja bili su u zaostatku. Preobrazba je postignuta sustavnom promjenom na nacionalnoj razini, koja je obuhvaćala razvijanje kurikuluma, nacionalne udžbenike te izobrazbu pripravnika i učitelja.

Slično tome, obrazovna promjena i unaprjeđenje u Šangaju i Južnoj Koreji osmišljeni su i usmjeravani na nacionalnoj razini, što znači da su u svim školama rabili kurikulske materijale koje je odobrila vlada, da su bili dosljedniji glede kvalifikacija koje moraju imati budući učitelji i da je bilo manje različitosti u tipovima škola nego u Velikoj Britaniji.

Uspjeh istočnoazijskog obrazovanja preobratio je te zemlje u „referentna društva“, prema kojima donositelji političkih odluka u Velikoj Britaniji i drugdje procjenjuju svoje obrazovne sustave i nastoje se ugledati na njih. Zanimanje za istočnoazijsko obrazovanje potaknulo je u Velikoj Britaniji sadašnji „majstorski pristup“ koji je u uporabi u elementarnoj matematici. Majstorsko poučavanje preuzima šangajske i singapurske metode, postajući podlogom brojnih suvremenih istraživačkih projekata, od kojih je neke potpomogla vlada, a druge promiču neprofitne obrazovne organizacije ili trgovačka društva.

Naravno, vrijeme će pokazati može li se dio uspjeha tih dvaju obrazovnih sustava ponoviti i u Velikoj Britaniji, ali uz izbjegavanje nekih negativnih iskustava poput stresa i „izgaranja“ – nuspojava koje se povezuju s istočnoazijskim pristupom izobrazbi. [ IZ STRANIH IZVORA | straitstimes.com ]