Koji božićni dar kupiti učitelju koji je već sve dobio?

Kad sam bila dijete, moja majka je obožavala kaktuse i razne biljke. Zbog toga, kad bi se bližio kraj jesenskog polugodišta, ona bi otišla u svoj staklenik, presadila neku biljku u novu posudicu i dala je meni da je poklonim svojoj učiteljici. Uvijek sam bila ponosna na to što svojoj učiteljici dajem „živi dar“ koji bi mogao trajati zauvijek.

Ali, tu je uvijek bila i lagana zabrinutost da biljka možda neće preživjeti presađivanje. Ili da se mojoj učiteljici jednostavno neće svidjeti pomisao na to da sad ima još jednu stvar o kojoj se mora brinuti – uza svu djecu koju je morala odgajati u razredu.

Svake godine s približavanjem blagdana zabrinuta sam jer ne znam što bih dala svojoj djeci da poklone učiteljima za Božić. Osim toga, danas su ulozi još viši. Učitelji na poklon dobivaju sve što možete zamisliti, od šampona protiv peruti do gotovih jela.

U školi koju pohađaju moja djeca neki učenici donose vrlo impresivne bukete cvijeća umotane u sjajni papir i šarolike vrpce, dok drugi učenici uz bukete donose i raznorazne bombonijere.

Iako sam sklona zahvaliti učiteljima za njihov zadivljujući i naporan rad, ne želim se upustiti u "utrku za boljim poklonom" s drugim roditeljima.

Sami učitelji neprestano naglašavaju koliko vole primiti "Hvala Vam" čestitke koje su učenici sami napisali, iako nisam sigurna koliko su zadovoljni i kutijom pralinea sa sniženja iz lokalnog dućana.

Stoga, postavlja se pitanje – kako izabrati? Što kupiti učitelju/ici koji već ima 150 šalica, 13 kutija bombonijera i dovoljno čokolade za cijeli život?

Škola u koju moja djecu idu vrlo je velika, s velikim razredima, što znači da nemam baš mnogo prilika da bolje upoznam učitelje – stoga ih ponekad "špijuniram" kad dođem po sina u školu. Tražim bilo kakav znak entuzijazma za bilo što – jedna učiteljica, recimo, često nosi šal u razredu – to mi pomaže u potrazi za savršenim darom. Ali, žao mi je te učiteljice ako i drugi roditelji koriste moju tehniku – ona će tada imati po jedan šal za svaki dan u godini do mirovine.

• Učitelji obavljaju nevjerojatan posao i do kraja prvog polugodišta su zasigurno iscrpljeni.

Dok se ja mučim s troje djece kod kuće, i često zanemarujem srednje, učitelji nekako uspijevaju poučavati tridesetoro djece odjednom, a da ne zanemare nijedno dijete. Zaista sam zadivljena onime što rade i koliko truda ulažu u svoj posao.

Iako je dobar osjećaj pokloniti neki dar učitelju svog djeteta, dio mene im samo želi reći „Hvala!“ i zagrliti ih. I možda im pokloniti jedan mali kaktus sa šeširićem Djeda Božićnjaka.

.......................

NAPOMENA:

• Autorica teksta je Irena Barker, spisateljica i majka troje djece.
• Izvor: tes.com