Nije svejedno što kažemo

Dovoljno je da nam jezik malo požuri i naša namjera da izgradimo povjerenje može se pretvoriti u osjećaj učenika da njegov trud nije dovoljno dobar.

Najvažniji ciljevi poučavanja su pomoći učeniku da se razvije kognitivno, socijalno i emotivno. Posebno je osjetljiva situacija kad pokušavamo poduprijeti učenika koji ima poteškoća u pronalaženju svojih prednosti ili kad učenik ima problema s rješavanjem osnovnih zadataka i praćenjem nastave. U toj situaciji važnije je što kažemo nego kako to kažemo.

Izjave poput „Potrudi se“ ili „Trebao bi uložiti više truda“ izgovaraju se u nadi da će potaknuti učenika, ali generičke izjave i kvazimotivacijski govor može stvoriti barijeru između učitelja i frustriranog učenika.

PREDLAŽEMO NEKOLIKO METODA ZA PODRŠKU UČENICIMA POZITIVNIM GOVOROM

1) Potvrdite njihovu brigu, a zatim im ponudite optimizam. Učenici viših razreda osnovne škole mogu biti vrlo iskreni. Bilo da je riječ o raspravi, zadaći ili ispitu, ako su zabrinuti ili nepripremljeni, vjerojatno će izraziti svoj strah. Kao učitelji, mi ponekad zanemarujemo njihove brige. Umjesto toga, uvjeravamo ih da su prestrogi prema sebi ili da nemaju dovoljno vjere u sebe.

Oni izražavaju svoju zabrinutost kako bi potražili rješenje. Učitelji trebaju biti iskreni, potvrditi njihovu zabrinutost i odgovoriti optimistično. Nekad sam jednostavno negirala kad bi učenik rekao: „Ovo je preteško“. Sad potvrđujem njegove osjećaje afirmativnom rečenicom poput: „Razumijem da izgleda komplicirano, možda i preteško“. Zatim im ponudim optimizam i rješenje: „Vjerujem da to možete jer ste već vježbali i dobro vam je išlo. Pogledajmo zašto se čini tako teškim.“ Ta vrsta pozitivnog govora podržava njihove osjećaje bez ostavljanja izlazne strategije ili navikavanja na isprike i odustajanje. Također, pokazuje moju vjeru u njihovu sposobnost da uspiju i pokažu otpornost – što mnogim učenicima nedostaje. Uz to ih uči i različitim pristupima izazovu.

2) Retorička pitanja stvaraju barijere. Smislena pitanja otvaraju vrata. Retorička pitanja često djeluju kao pasivno agresivna konverzacija. Želite da se osoba zamisli nad sobom, a da ne izgleda kako joj pametujete. Nažalost, retorička pitanja mogu blokirati smislenu komunikaciju i nijedna strana na kraju ne osjeća da je poentirala.

Pitanja poput: „U čemu je tvoj problem?“ i „Jesi razmislio prije nego si to napisao?“ ne služe ničemu osim da se učenik osjeća loše zbog svog načina mišljenja i odlučivanja. Još gore, retorička pitanja mogu isprovocirati neprimjerenu šalu, na primjer – „Koliko puta ti trebam reći...“ može isprovocirati odgovor: „Dvadeset puta“. Tad razgovor prelazi u borbu i natezanje.

Postavljanje retoričkih pitanja daje različite rezultate. Učenik može uzvratiti blijedim pogledom ili uvijek popularnim: „Ne znam“, a može se i potpuno zatvoriti i ne pokazivati nikakve reakcije.

Umjesto toga, postavljajte pitanja koja potiču refleksne odgovore. Umjesto: „U čemu je tvoj problem?“ probajte: „Postoji li razlog zbog čega se ovako ponašaš?“ Ili, još bolje, iznesite svoja zapažanja i ostavite loptu na terenu. „Vidim da si bio pričljiv za vrijeme lekcije. Koja to pitanja imaš za nas?“ Iako odgovor možda neće biti potpuno iskren, pitanje će vam omogućiti da čujete odgovor i povedete razgovor u željenom smjeru.

3) Dajte im više od imena. Dajte im percepciju. Kad se nekom obraćate po imenu, stječete njegovu pozornost i implicitno prenosite poštovanje. To vodi do percepcije da je ta osoba važna. Vrlo je važno pobrinuti se da oslovljavate svakog učenika imenom.

Možete, osim što ćete učenika pozvati samo po imenu „Greg“, osloviti ga i nečim u čemu je posebno dobar: „Dobro, geografski ekspert Greg, hoćeš li doći na ploču i podcrtati sve zemlje zapadne Europe“. Takav mali pozitivan govor poručit će učenicima da je njihov trud primijećen i cijenjen.

4) Poželite im dobro, to čini čuda. U mnogim osnovnim školama učitelji imaju „jutarnje sastanke“, kad djeca sjede u krugu i razgovaraju prije nego počne edukativni dio dana. Kad učitelji izdvoje vrijeme za pozitivan razgovor, to mijenja tijek ponašanja svih. Tri minute dijaloga koji počinje sa: „Želim svima u ovoj učionici uspješan dan. Možda će biti teško i možda ćete se umoriti, ali svejedno možete učiniti da vam danas bude sjajan dan. Što mislite kako možete to učiniti?“, potiče učenike i gradi pozitivne odnose. Takva vrsta govora prija njihovim emocijama i razmišljanjima. Učitelj djeluje pristupačnije i učenici su opušteniji. Dobrim željama pokazujete im kako ste svjesni da će na njihovom putu biti izazova, ali im također dajete do znanja da njihov učitelj navija za njih.

Što će učenici zapamtiti od svega što ste im govorili? Hoće li pamtiti vaše disciplinske mjere ili riječi ispravke? Ili će pamtiti vaš pozitivan govor i ohrabrenje? Birajte govor koji potiče autonomiju učenika i njihovu otpornost. Iznesite iskrene riječi nade svakome od njih. Budite primjer produktivnog jezika kao katalizatora njihova razvoja.

..................

NAPOMENA:

• Amle.org - službena web stranica Asocijacije za obrazovanje srednje razine (eng. AMLE – The Association for Middle Level Education). AMLE je vodeća međunarodna organizacija za unaprjeđenje obrazovanja učenika od 10 do 15 godina. Pomaže njihovu napretku u učenju i doprinosu zajednici. AMLE je posvećena i pomaganju njihovim nastavnicima.
• Autor članka je Shauna F. KING, bivša ravnateljica i učiteljica. Trenutačno radi kao savjetnica Centra za pozitivno obrazovanje u Marylandu.
• Izvor: amle.org