Kada tigrovi uče s medvjedima

Leni još loše ide rukovanje računalnim mišem. Ne uspijeva uvijek manevrirati figuricom kroz zoološki vrt na ekranu. „Znam jedan trik“, kaže Ayşe, koja sjedi do nje i pokazuje joj kako svladati tu vještinu. Lena klikće i smije se dok čovječuljak na ekranu veselo trči kroz cilj.

Iako Ayşe ide u drugi, a Lena u prvi razred, djevojke iz predgrađa Münchena uče zajedno. Mješovita godišta (na njemačkom skraćeno JüL – nastava koja obuhvaća mješovite dobne grupe) naziv je za oblik nastave. Razine su tu spojene i slušaju nastavu zajedno. Ono što u vremenima individualizacije zvuči kao izumrla pedagogija prošlog vijeka sad je trend u njemačkim osnovnim školama. Samo u Bavarskoj 30.000 učenika trenutačno uči u 1300 mješovitih razreda – s tendencijom rasta.

Djeca uče bolje kad nisu isključivo s vršnjacima, kaže učiteljica Nicole SÖLCH. Ona je u svom razredu uspostavila mentorski sustav – na temelju priča o Janoschu, uvijek je jedan učenik drugog razreda, medvjed, zadužen za jednog prvašića, tigra. „Imam manje svađe u razredu, kultura uzajamnog pomaganja je jaka.“ Medvjed i tigar uvijek sjede zajedno u klupi, tako da medvjedica Ayşe može uvijek pomoći tigrici Leni kad joj nešto nije jasno.

Tako se preskače ono što učiteljica Sölch naziva „tralala prvim tjednima škole“. „Nijednom prvašiću ne moram pokazivati toalet, to čini zaduženi medvjed.“ On pokazuje gdje što stoji u razredu i zna što činiti kad njegov tigar, na primjer, ima problema s računanjem. Tako učenici drugog razreda uče jasno formulirati svoje znanje, a imaju i koristi od timskog rada.

Mješovita nastava funkcionira malo drugačije od klasične. Postoji mnogo faza slobodnog rada u kojem učenici ne moraju sjediti na jednom mjestu. Mogu se kretati hodnikom ili šetati po čitaonici. Vrata učionice su kod Nicole Sölch gotovo uvijek otvorena. Ona sebe vidi kao „partnera za učenje“. Takva preobrazba mnogim nastavnicima teško pada: „Mi učitelji moramo popustiti uzicu, vjerovati djeci i uvijek biti na raspolaganju kad se pojave problemi ili pitanja“. Naravno, postoje i složenije teme koje se obrađuju frontalnom nastavom, u suprotnom bi djeca bila preopterećena.

„Zajedničko učenje, bilo nižih ili viših razina, koristi različite polazne točke učenja i različite mogućnosti u jasno strukturiranoj, diferenciranoj nastavi“, kaže glasnogovornik ministarstva obrazovanja. „Pruža priliku učenicima da unaprjeđuju svoje socijalne i osobne kompetencije jednako kao i kognitivna i metodološka znanja."

Jedan primjer za to je „pametno pitanje“ koje se trenutačno odvija u razredu. Učenik drugog razreda izlaže kratki referat kao odgovor na jedno pitanje. Danas Julijan odgovara na pitanje zašto je toranj u Pisi zapravo nakošen. Tim povodom je potražio slike i objašnjava, nervozno vukući majicu, o čemu je tu zapravo riječ.

Kratke referate održavaju samo drugaši, povratnu informaciju smiju i trebaju dati svi učenici. „Ne možete prvašiće samo isključiti. Oni također moraju misliti o tome što su njihovi kolege učinili dobro, a što se može popraviti“, kaže Nicole Sölch. „Našao je lijepe slike“, hvale djeca Julijana. „Sljedeći put se nemoj igrati s košuljom“, kaže Manuel, prvašić. Julijan se smije unatoč kritici, sretan što je mogao nešto ispričati razredu.

U Eichenauu prvi i drugi razredi uče zajedno, uvjereni da je to pedagoški korisno. Mnogim nastavnicima koji su se samo jednom okušali u nastavi u razredima miješane dobi to je bilo problem. Jer, takvo učenje ne funkcionira automatski, kako se pokazalo prije nekoliko godina u Berlinu.

„Trud je svakako velik“, priznaje Nicole Sölch. „Moram za svaki dan pripremiti dvostruko više gradiva i materijala.“ Unatoč tome, ne želi drugačiju nastavu. „Koristi za djecu opravdavaju sav trud.“

Nema čvrstih dokaza da su djeca iz miješanih razreda uspješnija od vršnjaka u regularnim razredima. Jednostavno previše faktora igra ulogu, a ne mogu se točno otkriti studijama školskog uspjeha, kaže Ursula CARLE, profesorica elementarne pedagogije na sveučilištu Bremen. Ali, nedavna istraživanja su pokazala da se učenici mješovitih razreda socijalno i kognitivno bolje razvijaju, dodaje. „Djeca različite dobi pomažu jedna drugima i rade zajedno. Mogu puno naučiti jedna od drugih. Preduvjet je dobra organizacija razreda.“

Postoji još jedan razlog zbog kojeg smatra da je učenje u mješovitim razredima korisno. “Razlike u predispozicijama na početku škole mogu se protezati i do tri godine razvoja.“ Postoje djeca koja dolaskom u školu već znaju čitati, pisati i računati, a drugi to uče u školi i pritom im je potrebno različito vrijeme. Zato mnoge pokrajine nude mogućnost da djeca prve dvije školske godine usvoje u roku od jedne do tri godine. Tako se napredna djeca ne moraju dosađivati pola godine, dok neka druga mogu dobiti godinu dana više da usvoje gradivo.

Tigrovi i medvjedi iz razreda Nicole Sölch, u međuvremenu, raspravljaju o leptiru i krtici i pridjevima koji im pristaju. „Medvjedi sigurno poznaju te riječi. Ali, to mogu i tigrići“, govori Nicole Sölch. Na kraju je osvanula duga lista riječi na ploči, samo je Ayşe malo zbunjena. „Što znači hitar?“, šapće svojoj štićenici Leni. „Znači da leptir jako brzo leti“, odgovara djevojčica. [ IZ STRANIH MEDIJA | sueddeutsche.de ]