Promatranje lekcija nije dobar način za mjerenje uspješnosti učitelja

Prošla, 2016. bila je godina u kojoj smo naučili da promatranje nije vrlo dobar način za mjerenje uspješnosti učitelja. Otkrića objavljena u izvještaju „Što čini odlično poučavanje“  iako napisana 2014. godine, počela su polako dopirati u škole.

„Kad bismo iskoristili ljestvice za najbolja razredna promatranja, da na primjer identificiramo učitelje kao 'iznad' ili 'ispod' prosjeka i usporedili to s njihovim utjecajem na učenje učenika, bili bismo u pravu u samo otprilike 60-ak posto slučajeva, a u usporedbi s tim, 50 posto bismo dobili jednostavno bacajući novčić“, objašnjava izvještaj. Stoga, takvo se prosuđivanje mora koristiti uz izniman oprez.

Ovo ne možemo pretjerano naglasiti – u matematičkom smislu, zaključci izvedeni iz najboljih promatranja,dakle, u pravilu imaju samo malo veću težinu od puke slučajnosti. No, mi ipak smatramo da smo mudri kad je riječ o prosuđivanju tuđeg poučavanja i učenja?

■ STOGA, KAKO POBOLJŠATI PROMATRANJA?

1.) Pobrinite se da promatrači budu obučeni i za promatranje i za povratne informacije.

„Učitelji ili ravnatelji moraju biti uvježbani kao promatrači – jer, s druge strane, dobronamjerni programi mogu se svesti na to da slijepi vode slijepe“, kaže se u izvještaju.

Hawthorneovim efektom nazivamo situaciju da se subjekt proučavanja ponaša drugačije kad je promatran. Školska promatranja pate od tog problema. Jedan od problema je također to što promatrači ujedno pokušavaju nadzirati i podržati razredne prakse u jednom udarcu – što je gotovo nemoguće.

Jasno je da je većini učitelja proces unutarnjeg promatranja u praksi zapravo politički i osobni mehanizam u kojem povjerenje mora biti prisutno da bi bio uspješan. Uvježbavanje osoblja o specifičnim protokolima promatranja može pomoći.

Obuka se „može fokusirati na to kako isporučiti povratne informacije na podržavajući, participativan način, za razliku od ili uz dodatak drugih tradicionalnih tipova obuke (Pichler, 2012.)“ te mora biti standardizirana za cijelo osoblje zbog dosljednosti.

Range, Young & Hvidston (2013.) predlažu model promatranja koji se sastoji od savjetovanja prije i poslije promatranja, te smatraju da bi povratne informacije trebale biti činjenične, neprijeteće i pružene ne kasnije od pet dana nakon promatranja.

Druge mogućnosti uključuju „dogovorenu procjenu“ (Gosling, 2000.), gdje i promatrač i promatrani unaprijed ugovaraju ono što će se dogoditi.

2.) Promijenite promatranje lekcija iz nadziranja u razvoj

Iako je evaluacija osoblja neizbježna, promatranje se ne bi trebalo koristiti isključivo u tu svrhu.

Bernstein (2008.) smatra da bi „razredno promatranje trebalo pružiti samo formativan osvrt, osim u slučaju kad su poduzeta višestruka promatranja dobro pripremljenih promatrača koji koriste standardizirane protokole“. Uspješna promatranja su ona koja se koriste formativno i promišljeno, uz dovoljno predviđenog vremena za raspravu o otkrićima i dugoročnim efektima.

„Kolegijalan odnos od povjerenja“ s promatračem jedan je od najvažnijih faktora za efikasnost (O’Pry & Shumacher, 2012.). Očito, iznimno je važno pobrinuti se da ocjene nisu dodijeljene ili implicirane u promatranju, ali također je važan jasan i vidljiv dijalog sa školskim osobljem u kojem se daje do znanja da je promatranje nešto što se "radi s nekim", a ne "radi nekome".

Ključno je da "vlasništvo" nad procesom promatranja mora biti na strani učitelja: „Doista je važno ima li promatrana osoba potpunu kontrolu nad onime što se događa s informacijama u promatranju ili ne" (McMahon et al, 2007.).

3.) Povežite promatranje lekcija s drugim informacijama

Istraživanje sugerira da samo promatranje nije efikasan način za mjerenje uspješnosti učenja. Ako se koristi, tada mora biti povezano s drugim izvorima informacija, poput evaluacije učenika, koje je isplativo, pouzdano i opravdano (Burniske & Neibaum, 2012.), nadzora rada i podatkovnih mjera.

4.) Razmislite o korištenju oblika promatranja koje je specifično za pojedini predmet

„Literatura pokazuje da sadržajno specifične prakse obično više utječu na učenje učenika nego opće prakse.“ Mnogi predmeti imaju dobro istražene, specifične alate koji pomažu pri procjeni razrednih praksi jer uzimaju u obzir pedagogiju određenog predmeta jednako duboko kao i opću pedagogiju.

.......................

NAPOMENA:

• TES je digitalna zajednica s više od 3,6 milijuna registriranih online korisnika u 279 zemalja i područja, te stoga najveća online mreža učitelja koja pomaže savjetovati, informirati te inspirirati edukatore diljem svijeta.
• Izvor: tes.com