Profesori, učitelji, odgajatelji: Entuzijazam kao pokretač i smisao [3.]

DANAS JE TREĆI  NASTAVAK, zanimljivih razmišljanja profesora, učitelja, odgajatelja | Vrlo dobro znamo da odgojno-obrazovne teme, posebno onda kada imaju pozitivan predznak, ne nalaze previše prostora u najpopularnijim medijima. Ipak, među silnim inventurama...

... godine 2014. je otišla a nova 2015. je tu, odgojno-obrazovne djelatnike, proglašavamo našim junacima godine. Riječ je o ljudima koji svakodnevno odgajaju, obrazuju, nose se s nizom ozbiljnih problema, ali i dalje pokreću i inspiriraju.

Budućnost o kojoj svi govore upravo je u njihovim rukama. Stoga, oni su naši "slavni" koje pitamo što je bilo u 2014. i što očekuju od 2015. godine. S obzirom da u javnosti nisu tako vidljivi, naš zadatak nije bio jednostavan pa smo pokušali istražiti, saznati i dati riječ onim odgojno-obrazovnim djelatnicima koji su nam preporučeni kao pokretači, inspirativni ljudi, vrijedni djelatnici… Naravno, to nipošto ne znači da je lista kompletna. Ni blizu. Ipak, nekih novih inventura i tekstova o dobrim školskim projektima neće nedostajati da bi ih otkrili u sljedećim izdanjima.

Svima smo postavili jednaka pitanja, ali svi su odgovorili na sebi svojstven, jednako vrijedan i snažan način.

• Što je obilježilo odgojno-obrazovni život na razini Hrvatske 2014. godine?

(Npr. koji procesi, političke odluke, odluke, posebni projekti….)

• Kakva je, iz vaše perspektive i na razini vaše ustanove, bila 2014. godina?

(Npr. zanimljivi izazovi svakodnevnog funkcioniranja i rada, posebne aktivnosti….)

• Što očekujete od 2015. godine?

(Npr. opća atmosfera, procesi, posebni fenomeni….)

• Čime ćete vi u svom radu oplemeniti 2015.?

(Npr. projekti, aktivnosti, ideje….)

• Što biste poručili svojim kolegama, a što široj javnosti?

(Npr. neka poruka o vrijednosti odgoja i obrazovanja, poziv na akciju i sl.)

Irena PEIĆ

Učiteljica Hrvatskoga jezika u OŠ "Nikola Tesla"

Jedan je od autora novog integriranog udžbenika za Hrvatski jezik u osnovnoj školi (Kocka vedrine, ŠK),

drži brojna predavanja o kreativnosti  i literarnim poticajima u nastavi, kao i o ulozi Zdravstvenoga odgoja i potrebi konstantnog rada na provođenju Građanskoga odgoja i obrazovanja.  U OŠ "Nikola Tesla" vodi program "Moja Rijeka".

Godina na izdisaju… I neka je, dala je svoje… Najbolje što je mogla? Ne znam, a i nije važno. Ono što je bitno je da smo mi bili ovdje, da smo htjeli ostvariti svaki trenutak na najbolji mogući način.

Kada tekst počne tako uopćeno, dosadan je, baš dosadan. Može li se napisati nešto zanimljivo, inspirativno o godini koja je protekla? Da pokušam…

Natjecateljski susreti 2014. godine

IZVJEŠĆE S (JEDNOG) TERENA

I ove je godine upriličena utakmica koja je pobudila zanimanje javnosti. Dva oštra suparnika odmjeravala su svoje snage uz podršku gorljivih i brojnih navijača s obje strane. Za suce su određeni Vrijeme, Stručnost i Iskustvo.

Prvo poluvrijeme

Na terenu su Školarci (učenici i učitelji, pa i roditelji). Ekipa s druge strane promatra hladno, krvoločno, podcjenjivački – zovu se Prepreke. Utakmica počinje – gledaju mediji, susjedi, društveni kroničari, pametnjakovići i pametni, bake i djedovi, tete iz prodavaonice, poštar… Ma svi!

Obje ekipe su u formi, trude se ostvariti gol. Školarci uče nova znanja, preispituju svijet oko sebe, kreativno stvaraju, surađuju zdušno, timski… Prepreke se virtuozno kreću po terenu (akcije: ne radite dobro, niste zadovoljili potrebe današnjice, trebate cijeli niz promjena, odradite tone administracije, kome je znanje potrebno, imate li za kruh, pokažite račune za struju, vi niste realni sektor, nikad neće biti bolje). I zgoditak!!! Prepreke su povele 1:0, a zgoditak je ostvarila Teška materijalna situacija uz vrhunsku asistenciju Državne administracije.

Sredina terena, novi zvižduk suca, utakmica se nastavlja. Školarce je gol iznenadio, ali imaju iskustva i s novim akcijama nastavljaju borbu (raznovrsne i zanimljive edukacije, Comenius projekti, e-učenje, mnogobrojni planovi, zdrava ambicija, zajedništvo, želja za napretkom). Prepreke pokušavaju prići golu (dobili ste Zdravstveni odgoj, sad još učite i o Građanskom odgoju, preopteretite svaki svoj dan da izgubite volju za svime). Međutim, na terenu dolazi do kontranapada – Školarci brzaju prema protivničkoj mreži, akcija se odvija znalački (oduvijek se bavimo zdravljem i samo nadopunjujemo znanje za dobro svih, škola provodi Građanski odgoj u svakom trenutku i to već godinama – a i to učimo više i bolje za dobrobit svih nas). I goooool! Školarci su izjednačili! Publika je na nogama – neki zadovoljni, neki nezadovoljni rezultatom, kao i uvijek.

Među publikom je uočena navijačka skupina Školaraca – zovu se OŠ „Nikola Tesla“. Zdušno kliču i navijaju. Čuje se: „Znanje je moć! Zajedno stvaramo i otkrivamo svijet! Poštujemo sve, multikulturalnost nam je bitna! Dobivamo nagrade iz znanja i stvaralaštva jer smo znatiželjni, radimo i istražujemo svijet oko sebe, učimo o svome gradu, kao odgovorni građani nastojimo biti školovani, vrijedni, nastojimo biti primjer! Želimo uložiti u sebe, u sve nas, u svoju budućnost!“ Uistinu, ima istinskih i srčanih navijača.

Utakmica se nastavlja. Neizvjesna borba i … Zvižduk suca označio je kraj prvog poluvremena.

Drugo poluvrijeme

Zamislite sami što bi se moglo dogoditi. I jedna i druga ekipa imaju dobre izglede za pobjedu. Kako će završiti, ovisi o svakome od nas – prvenstveno zato što se utakmica odigrava cijeloga života. (Cjeloživotno učenje, zar ne?)

P. S. A dok ne počne, žurim u svlačionicu Školaraca – moram im prišapnuti poneku ideju za kvalitetan nastavak utakmice (projekti čitanja i pisanja, literarno i novinarsko stvaralaštvo, moć knjige u svakodnevnom životu, primjene novih metoda u nastavi, prisutnost entuzijazma kod učitelja, djeca koja vole čitati i stvarati u Čitalačko-stvarateljskoj radionici, smijeh u učionici, istinska radost u pozivu učitelja, podrška i suradnja…). Ne smijem otkriti baš sve.

…..

Ana Anić OPAŠIĆ

ravnateljica OŠ Eugen Kumičić

S obzirom na neospornu i temeljnu ulogu obrazovanja u osobnom i društvenom životu svaka je godina vrlo dinamična. Dinamika odgojno-obrazovnog sustava, između ostalog, ogleda se i u promjenama koje su uvjetovane suvremenim potrebama i rješavanjem problemskih pitanja u cilju unapređenja kvalitete školstva.

Za Osnovnu školu „Eugen Kumičić“u Rijeci 2014. godina bila je zahtjevna, ali i vrlo uspješna. Mnogobrojni uspjesi i dostignuća škole najbolje svjedoče o stručnim kompetencijama i općeljudskim kvalitetama škole koja danas, ne zanemarujući svoju bogatu povijesnu baštinu, želi biti otvorena novim saznanjima, ali isto tako i zahtjevima suvremenog odgoja i obrazovanja. Tako je nagrada za jednu od najuspješnijih odgojno-obrazovnih ustanova u Primorsko-goranskoj županiji još jedna potvrda kvalitete našega rada. Osobito smo ponosni i na nedavno dodijeljeno priznanje „Krunoslav Sukić“ za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava u zajednici. Za školu ovo je priznanje iznimna čast, tim više jer se temelji na promicanju kulture života bez nasilja, što je i njezin glavni odgojni svjetonazor. Međutim, ono nas obvezuje da u svojem daljnjem odgojno-obrazovnom radu uvijek potičemo i svojim ponašanjem svjedočimo one vrednote koje ovaj svijet i društvo čine humanijim, boljim i ljepšim za sve.

Cjelovit odgojno-obrazovni rad ne smije, pored usvajanja znanja, zanemariti ili potisnuti odgojnu odrednicu škole, koja kontinuiranim nadograđivanjem pozitivnog i poticajnog ozračja doprinosi uspješnijem ostvarivanju primarnog (osnovnog) obrazovanja. Na tom tragu i sljedeće godine škola planira provoditi specifične vlastite projekte i aktivnosti usmjerene osnaživanju kulture tolerancije i uvažavanja bogatstva različitosti u svakodnevnom životu.

Prolazimo kroz teško razdoblje ekonomske krize. Posljedice su to dugotrajnog iskrivljenog odnosa spram svih resursa kojima smo kao društvo oduvijek bili bogati. Taj je odnos simptom krize duha. Uvijek je bilo teško, a posebno u ovim vremenima, biti učiteljem. Učiti koga već je po sebi težak zadatak. U spomenutom kontekstu postaje gotovo neizdržljivim zadatkom. No, jedna činjenica daje snagu: dječja srca i duše mladih uvijek iznova pozivaju na predanje starijih, na njihovu žrtvu prema onima na kojima svijet ostaje. To čini odgoj i obrazovanje iznimnom zadaćom, a učiteljski poziv najdragocjenijim zanimanjem uopće.

…..

Mirjana KAZIJA

viša suradnica za stručne suradnike pedagoge Agencije za školstvo

Program Pestalozzi Vijeća Europe koji se bavi unapređenjem odgoja i obrazovanja kroz stručno usavršavanje učitelja, prije dvije je godine organizirao seminar za europske učitelje pod nazivom „Biti učitelj 2032“. Kao jedna od tri voditelja, uočila sam da je vođenje učitelja kroz procese učenja, inzistiranje na uočavanju i razvijanju mašte, kreativnih potencijala kao i sposobnosti „gledanja u daljinu“, itekako težak i mukotrpan proces. No, kako se pokazalo, prilično oslobađajući. Jedan od proizvoda seminara bio je „Učiteljski manifest – poziv na promjene“ u kojemu su naznačeni najvažniji smjerovi, ali i očekivanja, ne samo za učitelje, nego i buduće učenike.

Je li moguće biti vizionar i biti u stanju predvidjeti kako će svijet izgledati za dvadeset godina, a onda moći predvidjeti mjesto i ulogu učitelja u njemu? Teško je to, ali vrijedno napora jer usmjeravanje na budućnost tjera nas da propitujemo i današnjicu, pa i prošlo vrijeme koje ima manje ili veće odjeke u našim danima.

U travnju 2014. objavljena je i publikacija programa Pestalozzi pod nazivom „ Profesionalni imidž i učiteljski etos“, a u podnaslovu je definirana kao „Učiteljski manifest za 21. stoljeće“. Ta je publikacija nastala kao rezultat konferencije pod istim nazivom. Riječ je o tome da je potrebno promisliti o globalnim promjenama, a onda i obrazovanju u tom kontekstu. Možemo li funkcionirati po načelima pedagogije 19. i početka 20. stoljeća u vremenu koje se iz korijena promijenilo? Što su globalni trendovi i izazovi? Kako na njih odgovaramo u području obrazovanja? Kako uopće razumijemo odgoj i obrazovanje? Što želimo za svoju djecu i njihovu budućnost, što mi kao učitelji možemo učiniti?

Globalne promjene očituju se u promjeni ekonomije i načina tržišnog funkcioniranja svijeta. Promjene su i u novoj digitalizaciji i načinima prenošenja informacija. Okoliš u kojem se odvija odgoj i obrazovanje sve je raznolikiji i zahtjevniji… Kako se obrazovni sustavi nose s time? Prije svega, odgoj i obrazovanje mora redefinirati vrijednosti koje zastupa. Ono nikako nije neutralno i jako je važno. Učenje i poučavanje uvijek reflektiraju društvene vrijednosti i principe te se orijentiraju na to da ih kod svojih učenika razvijaju poučavajući društveno poželjne vrijednosti.

Postavljaju se pitanja o tome koje kompetencije učitelj budućnosti mora imati, kakav društveni status ima, kakvo mu obrazovanje treba, a onda je koncipiran i „Poziv na promjene“ koji naglašava promjene i redefiniranje načina stjecanja znanja, naglasak stavlja na razvoj odnosa, važnost struke te razumijevanje uloge škole u društvu i društva u školi.

O tome se vode debate na europskoj i svjetskoj razini. Vode se velike rasprave u vrijednosnim određenjima i ciljevima suvremenog odgoja i obrazovanja. Treba li odgajati i obrazovati „topovsko meso“ za neoliberalne grabežljivce ili razvijati osobu koja će znati misliti, biti kreativna i prilagodljiva promjenama koje su jedina konstanta suvremenosti? Hoće li suvremena tehnologija učitelje učiniti nepotrebnima i suvišnima? Kako poštovati deklarirana načela o cjeloživotnom obrazovanju i samoobrazovanju u online varijantama kada 50% djece u svijetu nema pristup organiziranom odgoju i obrazovanju? Hoće li dramatično društveno raslojavanje, ali i dramatično narušavanje prirodne ravnoteže završiti kobno po čovječanstvo? Globalne strepnje, nade i vizije kao da se ne tiču naše zemlje. Desetak ministara obrazovanja koji su u protekla dva desetljeća obrazovanje „promišljala“, sustav su tumačila prema vlastitim svjetonazorskim i vrijednosnim mjerilima, a u postupanjima su, vrlo često, bili nasilni i štetočinski. Od svakoga ponaosob počinjala je povijest!

Društveni konsenzus o tome kakvo obrazovanje želimo, zapravo, ne postoji. U dokumentima stoje tek puke kopije, bez razumijevanja nekih globalno istaknutih ciljeva. Naš je sustav obrazovanja zastario, vrijednosno je deklarativan i bez učinka.

Kako se društvena zbilja zrcali u sustavu odgoja i obrazovanja, to imamo priliku vidjeti svakodnevno. Usprkos propisanim načelima praksa demaskira proklamirano. Učitelji su na dnu društvene ljestvice, izdvajanje za obrazovanje je sramotno, učenicima je najveća nagrada u školi sloboda od nje same, a oni najbolji odlaze.

Kako je moguće da u školama ima toliko nasilja? Zar je moguće da ima gladne djece ili one kojoj roditelji ne mogu platiti kartu za autobus ili vlak do škole? Djeca su nam sve nepoštenija, prepisuju od drugih, prodaju „usluge“ pisanja seminarskih radova onima koji nemaju pojma ili su samo lijeni… Djeca nemaju sućuti, natjecateljski grabe i ne biraju sredstva da dobiju ono što žele… Eto zrcala društva za one koji hoće vidjeti!

Prvo je pitanje koje treba raspraviti javno – što mi želimo od obrazovanja? Kad to saznamo, onda možemo razgovarati o tome kako da to postignemo, a na kraju i kako da provjerimo krećemo li se u pravom smjeru te što je i kako potrebno redefinirati ili potpuno promijeniti.

No, toliko smo daleko od same ideje da je obeshrabrujuće započeti potrebni dijalog. Monolozi, svođenje svega na vlastitu, često minornu, mjeru, „reforme“ koje ostavljaju ruševine, naša su svakodnevica.

No, ono što uvijek opstaje, to je entuzijazam. Vjera onih malobrojnih da su promjene moguće, pa makar i na mikrorazini, učinit će da preživi poneki mladi genij… Učinit će da poneko dijete razvije empatiju i pomogne drugome… Učinit će da će nekima biti važnija suradnja od natjecanja i prijateljstvo od skupih tenisica…No, hoće li to biti dovoljno?

I smijemo li to zvati sustavom?

Autor/ica: 

Gradska knjižnica Rijeka

Izvor:

http://gkr.hr/Magazin/Teme/Profesori-ucitelji-odgajatelji-Entuzijazam-kao-pokretac-i-smisao