Što su mi rekli učenici – kako oni gledaju na ocjene

Kad sam upitala učenike za njihovo mišljenje o ocjenama, morala sam zastati kako bih probavila ono što su mi rekli.

Ja sam glasnogovornik svojih učenika. Nadam se da će njihova razmišljanja potaknuti raspravu i da ćemo ih koristiti kako bismo unaprijedili vlastita razmišljanja. Ono što moji učenici žele da učitelji znaju je jednostavno, ali važno.

■ OSJEĆAJU DA IMAJU MALO KONTROLE NAD TIME KOJU ĆE OCJENU DOBITI. Osjećaju da nemaju puno kontrole nad tim kako će biti ocijenjeni. Ne razumiju kriterije, ponekad ne razumiju što sve trebaju znati kako bi bili uspješni. Ne razumiju broj koji im je dodijeljen. Žude za povratnom informacijom i razgovorom više nego za brojem ili opisnom ocjenom. Žude za učionicom koja uživa u uspjehu, neuspjehu i pokušaju.

■ OCJENA ZNAČI DA SU ZAVRŠILI. Onog trenutka kada nešto ocijenimo oni su s tim završili. To je signal da krenu dalje, bez obzira na to što i dalje predajem ono što im omogućuje ponovno korištenje svega što smo učili.

■ OCJENA JE PONEKAD NEŠTO U ŠTO GLEDAJU RODITELJI. Čim upišete ocjenu na nešto, to nešto postaje ono na što će se roditelji fokusirati. Roditeljima nije uvijek stalo do truda, ni do napretka, nego samo do krajnjeg rezultata. Razgovori se usmjeravaju na dobivanje trojke ili četvorke, kako dobiti tu peticu, umjesto na ono što su naučili, kako im se sviđa i što je sljedeće na čemu će raditi.

■ OCJENA GOVORI JESAM LI PAMETAN ILI NISAM. Možemo mi govoriti da su oni ti koji utječu na svoje ocjene i da ocjena ne odražava koliko su pametni, ali oni ne slušaju. Ako dobivaš dobre ocjene, onda si pametan, a ako dobivaš loše ocjene, glup si. Ocjena vodi k fiksiranom mišljenju, umjesto širenju horizonta, čemu se svi nadamo.

■ OCJENE SU ZA BUDUĆNOST, NE ZA SAD. Mnogi učenici su rekli da su im ocjene važne jer žele ići na fakultet. Isprva sam mislila da je to odlično, ali sam ubrzo shvatila da je to daleko od onog što bi škola trebala biti. Učenici, naravno, trebaju voditi računa o budućnosti, ali isto tako i o sadašnjosti. Trebaju se usmjeriti na putovanje na kojem su sad i biti sretni kad vide kako im njihov napredak može pomoći sad, a ne za šest godina.

Iako nastojim učenicima pružiti povratnu informaciju, ponekad skrenem s puta. Tako je to kad imate više od 100 učenika.

..................

NAPOMENA:

•  Autorica članka je Pernille RIPP, učiteljica, autorica, blogerica. Predaje 4., 5. i 7. razredima u Oregonu, SAD. Potječe iz Danske.
• Izvor: pernillesripp.com