EUROPSKI JE PRVAK U ROBOTICI, ALI ...

Petar je šampion, a u školi uopće nema informatiku

ponedjeljak, 27. veljače 2017.

Petar Slaviček pred par se dana vratio u Hrvatsku s europskog natjecanja u robotici ROBOCUP JUNIOR QUALIFIKATION SANKT AUGUSTIN 2017. Ondje je svojim timom 'Školska knjiga' osvojio prvo mjesto, a njegova je ekipa i treća najbolja u svijetu.

Petar je šampion, a u školi uopće nema informatiku

I dok se njegovi vršnjaci vikendima odmaraju od škole i provode, on s Hvara putuje u Zagreb gdje naporno radi s timom na razvoju svojih robotičkih sposobnosti. Na otoku, kaže, nije mogao naći nikoga dovoljno ambicioznog tko bi radio s njim, programirati je naučio sam, a informatiku u školi uopće nema. Ipak, ništa od toga nije ga zaustavilo da bude jedan od najboljih hrvatskih, europskih i svjetskih robotičara. Ovo je njegova priča.

NJEMAČKA: ROBOCUP JUNIOR QUALIFIKATION SANKT AUGUSTIN 2017.

Naši „nogometaši-robotičari“, ekipa ŠKOLSKA KNJIGA u sastavu Roko PARAĆ – XV. gimnazija Zagreb, Matko PRIBIČEVIĆ – X. gimnazija Zagreb, Andro KATANEC – III. gimnazija Zagreb, Branimir ĆARAN – Fakultet strojarstva i brodogradnje Zagreb, Petar SLAVIČEK – Srednja škola Hvar. Mentor im je dipl. ing. Zoran PRIBIČEVIĆ.  

Oni su odigrali pet utakmica i iz finala izašli kao pobjednici ovog natjecanja u Njemačkoj. Podsjetimo, ekipa Školska knjiga predstavljala nas je i 2015. i 2016. na svjetskom natjecanju i oba puta vratili su se s medaljama. Glavni su favoriti i za predstojeće svjetsko natjecanje krajem srpnja u japanskom gradu Nagoja.

.......................

Još od malih nogu, Petar Slaviček bio je zainteresiran za robotiku. Čim bi mu odvijač došao pod ruku, kaže, većina njegovih igračaka jednostavno nije mogla ostati u jednom dijelu. Po kući bi znao naići na poneku knjigu o računalima, a sa samo 11 godina sam je, uz pomoć interneta, naučio programirati.

Par godina kasnije, njegovu je osnovnu školu posjetio Ivica KOLARIĆ, izbornik robotičke reprezentacije i hrvatski predstavnik u svjetskom RoboCup-u. Održao im je radionice za početnike.

- S obzirom na to da sam već tada bio u malo naprednijem svijetu programiranja nisam ništa novo naučio, ali me zato Ivica pozvao u Zagreb na njihove radionice gdje sam upoznao današnje članove ekipe. Nakon nekog vremena me današnji mentor Zoran PRIBIČEVIĆ pozvao u svoj tim jer sam tada bio jedan od nekolicine robotičara mog uzrasta koji je znao pisati i čitati C++, prisjeća se Petar.

Danas ima 17 godina i učenik je trećeg razreda opće gimnazije u Srednjoj škole Hvar, konkretno, na izdvojenoj lokaciji Jelsa na otoku. Ondje, kaže, na žalost nema izbora matematičkih škola, niti ima predmet informatiku jer za taj predmet među njegovim školskim kolegama nema interesa. 

- Nisam se tijekom upisa htio seliti u Zagreb ili Split u brojne škole koje su me prihvatile, što danas naravno žalim, kaže nam Petar. 

Ipak, znao je, ako se kvalitetno želi baviti robotikom i biti uspješan u onome što voli, morat će se pridružiti zagrebačkoj ekipi robotičara. U svojoj okolici jednostavno nije mogao naći osobu koja dijeli njegove ambicije i volju, pa tako ni mentora koji bi ga vodio. Bio je, kaže, presretan kada je dobio priliku natjecati se s najboljima u državi, ekipom iz Zagreba. I baš zato, ništa mu nije teško, pa čak niti putovati i najmanje dva do tri puta mjesečno s Hvara u Zagreb. Jasno mu je kako tim ne može biti optimalan bez svih svojih članova.

- Ako sam u jutarnjoj smjeni petkom, odlazim nakon četvrtog sata te prvo dva sata putujem do Splita i onda pet sati autobusom do Zagreba. To vrijeme uglavnom koristim za učenje i nadoknađivanje izostanaka, ali i dizajniranje i programiranje raznih igara i eksperimenata, jednu od kojih sam objavio, kaže nam Petar.

Subotama ujutro nalazi se sa svojom ekipom i rade čitav dan, od 9 ujutro do 20 sati navečer. Kad 'zagusti' zbog natjecanja, radna im je i nedjelja ujutro, nakon čega Petar trči na autobus za Split, da bi u ponedjeljak zapravo samo nastavio svoj radni tjedan. Izazov je, kaže, sve to putovanje balansirati sa školom.

Profesori ga podržavaju u svemu i imaju razumijevanja, ali važna stavka je i dobra organizacija kakvu ima zagrebački tim. Tako se članovi dijele na one koji dizajniraju i rade na hardveru, i one koji rade na softveru, s tim da po potrebi mogu 'uskočiti' jedni dugima. Petar radi na softveru, tako da puno toga može napraviti od kuće, putem interneta i ne mora nužno imati robota uz sebe, iako nerijetko iz Zagreba odnosi robota sa sobom na Hvar.

Sva odricanja, trud i rad koji Petar ulaže u robotiku nisu nimalo uzaludna. Iako se tek prošle godine počeo natjecati s pravom ekipom, već je skupio pozamašan broj medalja. S natjecanja u Austriji ima brončanu medalju, a u Sloveniji i Slovačkoj osvojio je zlato. Najbolji je njegov tim bio i na prošlotjednom natjecanju u Njemačkoj.

Ipak, kaže, najponosniji je na treće mjesto na svjetskom natjecanju koje je ljetos u Leipzigu osvojio sa svojim timom. Ovo ljeto ide i na svjetsko natjecanje u Japan, a nada se kako će do tada naći kvalitetne sponzore, budući da mu trenutno sve financiraju roditelji. Budući da se već godinama bavi robotikom, Petra smo upitali što misli o nedavnoj inicijativi Instituta za razvoj i inovativnost mladih, koji je pokrenuo tzv. STEM revoluciju. Naime, putem crowdfunding kampanje sakupljeno je 290 tisuća dolara pomoću kojih će se škole opremiti Micro:Bitovima. Kaže kako pozdravlja svaku inicijativu koja 'gura' mlade ljude u svijet robotike, elektronike i programiranja, no po njemu je u ovom slučaju preskočen jedan vrlo važan korak.

- Sami Micro:Bitovi kojima se škole opremaju nisu važni koliko inicijativa profesora koji educiraju učenike. STEM revolucija se može pokrenuti na već postojećim školskim računalima te danas početi učiti programirati može bilo tko s pristupom internetu. Micro:Bitovi bi trebali ustupiti kasnije jer su sami po sebi, bez konstantne i stabilne inicijative edukatora, kojih, koliko čujem od svojih kolega, po Hrvatskim školama i nema, beskorisni. Oni bi trebali biti samo uvod za upotrebu naprednijih i korisnijih mikrokontrolera (Arduino/Teensy itd.) i programskih jezika kako bi se zapravo provela stvarna STEM revolucija, ali, koliko ja vidim, te inicijative nema. Micro:Bitovi definitivno nisu budućnost robotike, ali s pravom podrškom edukatora mogu pogurnuti interes. Smatram da bi se ti novci više trebali usmjeriti prema angažiranju edukatora nego prema opremanju škola Micro:Bitovima, objašnjava nam Petar. [ IZ DRUGIH MEDIJA | srednja.hr ] Cijeli tekst pročitajte OVDJE.

Vezani članci
Školski portal: Raspored online nastave za utorak, 17. ožujka 2020.

Raspored online nastave za utorak, 17. ožujka 2020.

Isto kao i danas i u utorak će učenici razredne…

Školski portal: Robovanje ekranima uskraćuje djeci zdravi razvoj

Robovanje ekranima uskraćuje djeci zdravi razvoj

… važno svim dionicima odgojno-obrazovnog sustava bez uljepšavanja komunicirati probleme…

Školski portal:  Medijski opismeniti djecu, ali i roditelje

Medijski opismeniti djecu, ali i roditelje

Većina se njime koristi za društvene mreže ili igrice, a…

5+ klub
Stručni skupovi Školske knjige
Slovopis
e priručnik
Preuzimanje digitalnih udžbenika
Preuzimanje višemedijskih materijala
Preuzimanje višemedijskih materijala za srednju školu
E-priručnik Tehnička podrška
Lente vremena
Školski portal: Robovanje ekranima uskraćuje djeci zdravi razvoj

Robovanje ekranima uskraćuje djeci zdravi razvoj

… važno svim dionicima odgojno-obrazovnog sustava…

Školski portal: Lektiru obrađujemo na zanimljiv i kreativan način

Lektiru obrađujemo na zanimljiv i kreativan način

... odijevaju Crvenkapičinu haljinu, lovčev šešir…

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

...nego su odlučili provesti revoluciju svojeg…

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto je važna dinamička akomodacija i…

Nadahnjujući citati o učiteljima

Nadahnjujući citati o učiteljima

Dan učitelja, koji slavimo 5. listopada,…