Zašto djeci trebaju bajke

Postoji niz razloga koji govori u prilog ranom prenošenju mitova, legendi, narodnih priča i čarobnog svijeta bajki. Pedagoginja i profesionalna pripovjedačica bajki Sabine LUTKAT navodi jedan vrlo važan razlog:

„Bajke su odraz 'čarobnog' razmišljanja koje je djeci svojstveno – dijete se nosi sa stvarima koje ne može objasniti uz pomoć čarobnih ideja.“

Od samog početka dijete se nevjerojatno dobro uklapa u vilinski svijet, gdje je sve moguće, puno je čuda i inspiracije. Svijet u kojem se stol potpuno sam od sebe postavlja, zvijezde padaju s neba poput zlatnika, a žrtva koju je progutao vuk ponovno se pojavljuje. Bajke su magija i točno odgovaraju djetetovoj mašti. „Svatko od nas nosi u sebi dijete s nevidljivom krunom. Bajke nam poručuju: 'Hajde, kreni i put pod noge, nešto te očekuje“, objašnjava Sabine Lutkat poruku koju mala djeca ne mogu točno odrediti, ali ju mogu naslutiti.

■ BAJKE PRUŽAJU SIGURNOST

Zašto su prikazi dobra i zla često tako drastični? Zar se djeca neće prestraviti kad vještica bude spaljena u peći, vuk s kamenjem u trbuhu utopljen u bunaru, a Snjeguljičina pomajka bude morala plesati u užarenim cipelama dok ne padne mrtva?

U kontekstu razvoja djeteta određena drastičnost je jedino logična i znači totalnu pobjedu dobra i potpuni poraz zla. „Taj kontrast nudi vrlo jasnu orijentaciju i služi kao model za razlikovanje dobra i zla“, dodaje Sabine Lutkat. To je vrlo važno jer dječja duša zlo shvaća apsolutno ozbiljno.

To se izražava u obliku unutrašnjih strahova, kao na primjer straha od iznenadnog nestanka roditelja ili pojave nedefiniranih nepoznatih sila. Prevladavanje tih strahova ne postiže se logičnim razmišljanjima ni racionalnom argumentacijom, nego jasnom strukturom bajki. U njima zlo nalazi konkretno utjelovljenje u podmukloj vještici i zlom vuku, zastrašujućim divovima ili zločestim patuljcima. Djeca projiciraju svoje strahove na njih i prevladavaju uz pomoć bajkovite pobjede dobra nad zlim.

„Bajke su priče za ohrabrenje“, kaže Sabine Lutkat. Pobjeda dobra nad zlim znači puno više. Prenosi optimizam i povjerenje u vlastite snage. Poput roditelja, junaci igraju uloge s kojima se djeca identificiraju. Poručuju im – ne boj se, vjeruj u dobre sile koje su uz tebe i svoje vlastite snage. Ako bude potrebno, priteći će u pomoć razni pomagači koji su na strani dobra. Malim slušačima također se šalje poruka – nisi sam, tu su golubovi koji će pomoći sortirati grah, sedam patuljaka koji će spasiti bespomoćnu Snjeguljicu i lovac koji će zločestom vuku rasporiti trbuh. To su slike čiju snažnu poruku razumiju već i trogodišnja djeca.

■ UZ BAJKE DJECA UČE APSTRAKCIJU

Nevjerojatno je da već mala djeca u određenoj mjeri razumiju apstrakciju. Tako mala djeca razumiju da zli vuk iz bajke nije stvarna prijetnja. „To ne postoji“, kažu kada ih pitate. Tako bajke s jedne strane nude potrebnu udaljenost da bi se apstrahirale neobičnosti, a s druge strane široku platformu za sanjarenje. Štoviše, nude oslobođenje i otkupljenje: Trnoružica se budi nakon sto godina, ružno pače pretvara se u labuda, žaba se pretvara u princa.

Nije važna samo slikovitost. Što je slušatelj mlađi, više voli atmosferu čitanja naglas. Ušuškan ispod deke, uz mamu, tatu ili baku, poći će na bajkovito putovanje, a to je ono što jača povjerenje i ostaje u sjećanju cijeli život. [ IZ STRANIH MEDIJA | familie.de ]