Snaga priče uvijek spašava stvar

Živimo uronjeni u priče, zapisao je poznati teoretičar pripovijedanja Peter Brooks. Dok čitamo djeci najbolje se možemo uvjeriti da je doista tako.

Zašto im je važno čitati od najranije dobi? Pa zato što su velike šanse da će djeca kojoj se čita postati odrasli koji sami čitaju i odrasli koji misle svojom glavom. Kad čitamo djeci, razvijamo im empatiju, potičemo kreativnost i zbližavamo se s njima kroz trenutke neometane i nepodijeljene pažnje.

Čitanje potiče dječje pamćenje i razvoj govora, rasplamsava maštu i slaže riznicu riječi i ideja koje će se aktivirati kad to najmanje očekujete. Dok im čitate, vježbate skupa s njima: sjedenje na jednom mjestu, strpljenje i koncentraciju.

Važno je da roditelji čitaju djeci, ali kako djeca uče manje iz riječi, a više iz primjera, važno je da to radimo s ljubavlju te da i sami što više čitamo. Naši se interesi spontano prenose na djecu, a kad im čitamo nešto što i sami volimo, to na djecu djeluje vrlo zarazno.

 Interes za knjige i čitanje kod djece možete pobuditi i kroz razgovor o tekstovima i čitanju. Zato ću vam, prigodno, u našem prvom susretu predstaviti tri slikovnice o riječima, knjigama i mjestima gdje one stanuju.

Oprostite, jeste li vi vještica? [ŠKOLSKA KNJIGA, 2003.]

Tekst: Emily HORN
Ilustracije: Pawel PAWLAK
Prijevod: Ivan OTT

Herbert je crni mačak krupnih žutih očiju, jako sladak i jako usamljen. Voli provoditi vrijeme u knjižnici jer je ondje lijepo, toplo, i uvijek nađe neku zanimljivu knjigu. Našao je tako Enciklopediju vještica i u njoj pročitao da vještice vole crne mačke. Napokon netko tko bi mu mogao biti prijatelj! Herbert ne zna kako izgleda vještica ali u debeloj knjizi nalazi detaljan opis. Naoružan preciznim kriterijima kreće u potragu i svakome od kandidata postavlja isto pitanje: Oprostite, jeste li vi vještica? Ali ni djevojka u prugastim čarapama, ni čistač ulice s metlom, ni gospođa koja nešto kuha u golemom kotlu nisu vještice. Još su i prilično uvrijeđeni što ih to netko pita. I što sad?

 Tekst priče koja ipak nalazi svoj sretan kraj potpisuje Emily Horn, Australka pedagoškog i umjetničkog obrazovanja, iskusna u radu s djecom predškolske dobi. Za crteže je odgovoran nagrađivani poljski ilustrator Pawel Pawlak, po današnjim društvenomrežnim i reklamnim kriterijima vrlo samozatajan umjetnik. Između ostaloga, Pawlak se bavi i dizajnom setova za lutkarske pozornice i taj se prostorni pristup vidi i u njegovom prikazu mačka Herberta i njegove potrage. Prostori po kojima se mačak kreće su razlomljeni i pomalo geometrijski te obiluju zanimljivim detaljima. Tako Herberta prvi put vidimo kako sjedi na hrpi knjiga i grije se uz radijator dok vani pada kiša, udobno smješten i udubljen u tekst. To je ilustracija koju bi svaka knjižnica poželjela. I dječja soba. I sva mjesta gdje knjige stanuju. [ IZ DRUGIH MEDIJA | dblog.telegram.hr ] Cijeli tekst PROČITAJTE OVDJE.