Kako stati na kraj bullyingu ili vršnjačkom nasilju

…a može se prepoznati pomoću tri ključne karakteristike: ponavljanje, namjera da se ozlijedi druga osoba te nejednaka moć zlostavljača i žrtve. Pokazalo se da rasprostranjenost bullyinga varira diljem zemalja, ali u svim zemljama bullying ima štetne posljedice za pojedine učenike, njihove obitelji i školsku zajednicu.

• Što podaci pokazuju?

Nekih 4 posto učenika diljem zemalja OECD-a izvještava da je gurnuto ili udareno od drugih učenika barem nekoliko puta mjesečno.

Oko 11 posto učenika izvještava da ih drugi učenici ismijavaju barem nekoliko puta mjesečno. Postoji manja vjerojatnost da će djevojčice biti žrtve fizičke agresije, ali će vjerojatnije biti predmet ružnih glasina. Nedavno pridošli učenici imigranti također su podložniji da budu predmet svih vrsta bullyinga.

Manje uspješni učenici će vjerojatnije postati žrtve bullyinga. Učenici u školama u kojima je bullying česta pojava, prema međunarodnim standardima, postižu 47 bodova manje u znanosti od učenika u školama u kojima se bullying događa rjeđe.

Učenici koji izvještavaju da su često izloženi bullyingu također imaju manji osjećaj pripadnosti svojoj školi i manje su zadovoljni životom. Učenici koji su često žrtve bullyinga također će češće izostajati iz škole.

Postotak učenika koji kažu da su žrtve bullyinga veći je u školama s visokim postotkom učenika koji su ponovili razred, školama sa slabom disciplinarnom praksom u učionici, te školama u kojima učenici kažu da ih njihovi učitelji tretiraju nepravedno. Učenici koji kažu da ih njihovi roditelji podržavaju u pogledu poteškoća u školi također su rjeđe žrtve nasilja.

Bullying ima ozbiljne posljedice i za zlostavljača i za žrtvu. Adolescenti koji su dio bullyinga kao zlostavljači, žrtve ili oboje, vjerojatnije će izostajati iz škole, ispisati se iz škole, te postići lošije akademske rezultate od kolega koji nemaju nikakav oblik konfliktnog odnosa sa svojim vršnjacima. Adolescenti koji zlostavljaju druge ili su žrtve zlostavljanja vjerojatnije će pokazati simptome depresije i tjeskobe, imati manje samopoštovanja, osjećati se usamljeno, promijeniti svoje prehrambene navike te izgubiti zanimanje za aktivnosti. Emocionalni i bihevioralni problemi od kojih pate i žrtve i zlostavljači mogu se nastaviti u odrasloj dobi, što vodi do dugoročnih negativnih ishoda, uključujući i manje sudjelovanja u svijetu rada.

Bullying se pojavljuje u nekoliko oblika.

Fizički i verbalni bullying odnosi se na različite oblike zlostavljanja. Relacijski bullying odnosi se na fenomen društvenog isključenja, u kojem se neku djecu ignorira, isključuje iz igara ili zabava, odbacuje od vršnjaka, ili su žrtve tračeva i drugih oblika javnog ponižavanja.

Dok tinejdžeri koriste elektroničke komunikacije sve više, cyberbullying je postao novi oblik agresije izražene putem online uređaja, posebno mobilnih telefona (poruka, društvenih mreža i e-mailova).

Različiti oblici bullyinga – fizički, verbalni, relacijski, cyber – obično se događaju istovremeno. Bullying je posebno čest u vrijeme tranzicije u životima djece i adolescenata, kad oni pokušavaju otkriti gdje se uklapaju u nove vršnjačke grupe.

Određene vrste bullyinga događaju se češće od drugih. Ismijavanje drugih učenika je obično najčešći oblik bullyinga. Dok je stupanj fizičkog bullyinga i cyberbullyinga obično najviši među srednjoškolcima i opada sa starenjem učenika, verbalni i relacijski bullying ostaju česti u višim razredima srednje škole.

PISA 2015. pokazuje da se u mnogim zemljama verbalni i fizički bullying događaju češće.

U prosjeku diljem zemalja OECD-a oko 11 posto učenika izvještava da su često žrtve ismijavanja, 8 posto da su često predmet ružnih glasina u školi, a 7 posto učenika izvještava da su često isključeni iz raznih aktivnosti.

Više od 10 posto učenika u 34 od 53 zemlje i ekonomije izvijestilo je da ih njihovi kolege ismijavaju nekoliko puta mjesečno.

Slična brojka učenika u 16 od 53 zemlje i ekonomije izvijestilo je da su često predmet glasina, dok je u 13 od 51 zemlje i ekonomije više od 10 posto učenika izvijestilo da ih drugi često izostavljaju iz raznih aktivnosti.

Fizički bullying je vjerojatno najočitiji oblik nasilja u školama, a edukatori ga obično smatraju ozbiljnijim od verbalnog i relacijskog.

U prosjeku diljem zemalja OECD-a oko 4 posto učenika izvijestilo je da su bili udareni ili gurnuti od drugih učenika nekoliko puta mjesečno, iako taj postotak varira od 1 do 9,5 posto diljem zemalja.

Drugih 7,7 posto učenika izvijestilo je da su žrtve fizičkog nasilja nekoliko puta godišnje. Slična proporcija učenika izvijestila je da se osjeća ugroženo od drugih učenika, a otprilike 11 posto učenika izvijestilo je da im drugi učenici stvari unište ili oduzmu nekoliko puta godišnje. [ IZ STRANIH IZVORA | keepeek.com ]